fbpx

Bez obzira na to što smo svjedočili da jednake ljepote može biti u simfoniji kujundžija koliko i u onoj Mozartovoj. Ili što su naši mostarski zapadni susjedi u svojoj avliji uz simfoniju slušali kako se Kosačom na kraju ori: Ya Allaah, jednako lijepo kao i sve do tada. Uviđam još da je na Kosači polupan dio bosaničnog natpisa “Herceg Stjepan Kosača” (a ISIL nije preuzeo odgovornost), na kojem je do jučer, na veliku bruku, pogrešno bilo napisano Stjepanovo ime, pa se moglo reći da Hrvati ne znaju bosančicu, ili su se pravili da ne znaju, pri čemu su se sigurno pravili da ne znaju da je Stjepan veliki vojvoda rusaga bosanskoga

“Danas je dovedeš na gotovo i, ha mali problem iskrsne, veli ona: ‘Odoh ja babi!’ Eto, jesam li u pravu, vi recite, znate bolje od mene kako to danas hoda, ja samo pričam onako kako vidim”

Sandžačka mjesta koja će dominirati prostorom sevdalinke jesu Pljevlja, Plav i Gusinje, za šta razlog možemo prepoznati u većoj geografskoj blizini s centrima razvoja sevdalinke, kakvi su Sarajevo i Mostar, s jedne, te samim sklonostima stanovništva kojima je blizak sevdalinski senzibilitet, s druge strane. Time su se, zapravo, dobrano diferencirali Sjenica, Novi Pazar i Bijelo Polje kao prostori epskog svijeta, dok su Pljevlja, Plav i Gusinje dominantno lirski

Već godinama kontam i maštam, želio bih kupiti komad zemlje negdje daleko od grada i napraviti brvnaru. Ispod brvnare bih iskopao i ozidao poveliko sklonište, napunio ga potrepštinama koje bi nas gurale još neko vrijeme nakon kraja civilizacije i nestanka svijeta koji smo poznavali

Gorštak, naravno, na njih ne obraća pažnju. Vidio ih je kad je ušao i sve ostalo mu je jasno. Međutim, neki ne odustaju od pitanja. Nepoznati im nije bio posebno zanimljiv. Vreća jest. – Izgleda da je teško to ništa? – Ništa je uvijek teško. Najednom su svi počeli razmišljati o vreći. Otjerala ga žena pa ponio nešto crkavice da mu se nađe za početak. Možda nosi nešto vrijedno, a u vreći da se ne primijeti? Ko bi to samo pomislio

Masa je ljudi tada srećom zaustavljena, ali Bošnjaci se još uvijek, sporo i s otezanjem, okreću prema kibli. Možda je to zato što je lakše usvojiti jednu drugu izjavu koja se puno češće ističe od medija: “Kome, ba, da se mi prilagođavamo, neka se oni nama prilagođavaju!?” Bez ikakve želje da potičemo bilo kakvo nadmetanje između ovih dviju izjava, odnosno dva čovjeka koji su ih izrekli, treba tek upozoriti na dva postojeća koncepta.

Vrijeme je, s druge strane, učinilo svoje. Stanovnici Mostara, bez obzira na političke sklonosti, sve su manje raspoloženi za konfrontacije, svjesni da one pogoduju isključivo političkim oligarhijama, protagonistima koji ni duševno ni džepno ne osjećaju posljedice ekonomske stagnacije u svim njenim manifestacijama. Brojna zbivanja u posljednje vrijeme, na planu kulture i sporta primjerice, potvrđuju da se građani orijentiraju prema stvarnosti i okreću životu, a ne sanjarenjima