Knjiga pisana na granici
Sead Mahmutefendić, Čovjek koji pljuje na svoj grob; “Lijepa riječ” i “Bosanska riječ”, Tuzla, 2016. godine, 197 stranica
Džemal Bijedić na trnovitom putu u borbi za integraciju i afirmaciju Bosne i Hercegovine
Ove godine navršava se 100 godina od rođenja i 40 godina od pogibije Džemala Bijedića. Tim je povodom u Sarajevu objavljeno drugo izdanje političke biografije ovog istaknutog bosanskohercegovačkog političara. Stav objavljuje izvode iz ove knjige autora prof. dr. Husnije Kamberovića. Džemal Bijedić rođen je u Mostaru 22. aprila 1917. godine, a poginuo je u avionskoj nesreći 18. januara 1977. godine. Obavljao je najvažnije funkcije u gradu Mostaru, Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji, među ostalim, bio je predsjednik Skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik Saveznog izvršnog vijeća u dva mandata. Jedan je od rijetkih političara u socijalističkoj Jugoslaviji koji je, osim velikog utjecaja na unutarnju, snažno doprinosio i kreiranju vanjske politike Jugoslavije, koju je Josip Broz Tito uglavnom bio rezervirao za sebe. Avionska nesreća u kojoj je stradao predmet je kontroverzi i 40 godina poslije
Dok su se partneri svađali, Energopetrol se gušio
Da je MOL-u pun kufer i INA-e i Energopetrola, pokazuje cijena po kojoj je prodao svoje dionice u Energopetrolu INA-i. MOL je za 33,5 posto dionica Energopetrola 2006. godine platio 37,5 miliona maraka, a 2016. godine svoj udio prodao je INA-i za pola miliona maraka, dakle, Mađari su, gledajući samo cijenu, izgubili 37 miliona maraka
FELJTON STAVA (2): U posjeti gradovima i mezarovima Božijih poslanika
Iz štampe je izišlo treće izdanje knjige Tragom Božjih poslanika Ibrahima Kajana. Ovaj nesvakidašnji putopis podijeljen je u jedanaest etapa autorovog hoda po jugoistočnoj Turskoj u proljeće 1990. godine, kada je Kajan obišao “Pejgamberleri ovalari” ili “Područja Božijih poslanika”. Posjetio je gradove u kojima su poslanici pozivali na dobro, a odvraćali od zla, kao i mjesta spomenuta u svetim knjigama i mezarove nekih poslanika za koje se pouzdano zna gdje su ukopani. U ovom broju Stava objavljujemo dijelove iz Kajanovog putopisa, kao i fotografije koje je autor ustupio redakciji na korištenje
NOVI STAV: Teorija srednjeg entiteta
„Mi trenutno uopće ne znamo koji je politički program Fahrudina Radončića. On samo hoće graditi, u vis želi skakati bez prepone koju vidi u SDA, a optužbe koje neprestano upućuje u suglasju su mu, odnosno, protuprirodnoj vezi sa srpskom i hrvatskom politikom."
Odgovor iz Bosanske Krupe akademiku Filipoviću
Povodom članka objavljenog 14. januara 2016. godine u dodatku Dnevnog avaza Sedmica, kojim akademik Muhamed Filipović osuđuje pisanje časopisa Stav o učešću Branka Ćopića u napadu ustanika na selo Veliki Dubovik kod Bosanske Krupe 02. avgusta 1941. godine
ŠEJTAN VOLI PREVENCIJU
Manipulator mijenja temu po potrebi, zima je, nema više Arapa, a i Turaka je manje, bila je priča o džumi, pa o alkoholu u šerijatskoj metropoli, pa Dino Merlin, pa kad je Dino održao lekciju i Banja Luka postala šerijatska, opet je aktivirana priča o džumi, a, naravno, redovan odlazak na džumu usko je povezan s nestankom vode zbog objektivnih i neobjektivnih razloga, s čišćenjem snijega na cestama četvrtog prioriteta i odnosom prema homoseksualcima. Jer, da ne ide u džamiju, znao bi kako da nam osigura vodu
Kad Afroamerikanac i Latinoamerikanac zasviraju Mozarta
Tamo neke 1990. godine kod nas se na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu desio crnac. Jednostavno se pojavio na večernjem aktu, sjeo među nas i počeo crtati. Siguran sam da je bilo onih koji su prvi put uživo vidjeli nekog ko je tako izgledao. Taib, Sudanac, bio je tih i sramežljiv, lakovjeran i prostodušan. Bilo ga je stid obraćati se djevojkama. Bio je nespretan i nesnalažljiv, ali se na neki čudan način uklopio i brzo postao omiljen i zabavan
DREKNI SAMO JOŠ JEDNOM, IMA DA TE NEMA
U našoj socio-političkoj stvarnosti kabadahija, iliti proizvođača straha i beznađa, sve je više i sve su osioniji, a nakaradni proces “prevrednovanja svih vrijednosti”, čiji su kreatori upravo oni, odavno je okončan i uobličen u sistem u koji su, linijom manjeg otpora ili po principu “kraju lađu”, ušli trčećim koracima i u buljucima oni, prije svih intelektualci, koji su, hipotetski, trebali i morali biti lučonoše artikulirane i snažne građanske svijesti
Srbinski jezik
A, baš tako ga je isto jedan vrijedan Crnogorac srbinske narodnosti ljupko zaždio i gromko priždio svakome inome Srbinu pa mu tako, eto, za vijeke vjekova utjerao znanje o jeziku koji se ne pravi od majke države nego se pravi iz rođenog naroda. No, opet, kažu, jezik se rađa, k'o i dijete što se rađa. I pravi. K'o đetić. Zato vele da odveć zbore i ovo: “Država mi je Srbija, ja sam Srbin, jezik mi je srbinski”
Strana 6 od 12