Omer Faruk Yilmaz, Zlatne stranice osmanske historije, “Dobra knjiga”, Biblioteka “Vatan”; prijevod s turskog jezika: Avdija Salković, 2020. godine, Sarajevo, 215. stranica
. Uostalom, toliko je knjiga napisano o historiji ove velike imperije da već postoje tomovi i tomovi na čijim su stranicama predstavljeni detalji pojedinih etapa osmanskog hoda kroz povijest, pa bi bilo suvišno iznova trgovati idejama prošlosti.</p>
<p>Zlatne stranice osmanske historije za Yilmaza nisu one na kojima su Osmanskoj državi pripojene ogromne teritorije, osvojeni veliki gradovi i prostori s neizrecivo velikim rudnim bogatstvima. Zlatne stranice te historije jesu one koje opisuju osvojenja ljudskih srca, veličanstvene primjere pravednosti i posebno osmanski doprinos ukupnom islamskom ummetu, od Osman-gazija do kraja hilafeta. “Glavna karakteristika Osman-gazijinog perioda koja privlači najviše pažnje jeste stavljanje u službu velikog broja učenjaka, šejhova i pripadnika tarikata Osmanskom begluku. U toku raspada Seldžuka, ove osobe, koje su dolazile sa svih strana, prihvatale su Osmanlije kao legitimnu snagu. Pleme od ‘četiri stotine šatora’, koje je zajedno sa svojim precima došlo iz Srednje Azije i nastanilo se na zapadnim obroncima Anadolije, svojom veličanstvenom organiziranom vojskom i urednom državnom organizacijom za kratko vrijeme uspjelo se zlatnim slovima upisati u historiju, što nije djelo nikakve slučajnosti niti je plod samo snage mača”, objašnjava autor.</p>
<p>Upravo se na tu historiju, koja nije plod zamaha mača, fokusira Yilmazovo djelo. U njemu čitamo o šejhu Edebaliju, duhovnom utemeljitelju Osmanskog carstva, o pobožnosti sultana Murad-hana i pripovijesti u kojoj se navodi da je jedne prilike tri puta dizao ruke kad je pred džematom donio početni tekbir, pa kada je upitan za razlog, odgovorio je: “Na prva dva tekbira pred sobom nisam mogao vidjeti Kabu”, o posebnim poklonima Meki i Medini koje su osmanski sultani slali još od perioda vladavine Bajezida Yildirima, hazreti Akšemsuddinovom duhovnom vodstvu i Fatihovom osvojenju Istanbula, čime je potvrđena istinitost hadisa Božijeg Poslanika u kojem je pohvaljen osvajač ovog grada, o šejhu Vafeu, koji nije želio primiti sultana Fatiha, dovodeći ga na rub suza, o kerametu jednog šehida što pade kao Gazi Husrev-begov vojnik na utvrđenju Grijgal, o poštovanju sultana Ahmeda I prema učenjaku Azizu Mahmudu Hudaiju… Riječ je, dakle, o duhovnoj historiji Osmanskog carstva. Važno je istaknuti da se samo razumijevanjem priča iz ove knjige o životima sultana i visokih državnih velikodostojnika može razumjeti i legendarna osmanska pravda koja je ovoj državi omogućila tako dug opstanak na ogromnom području koje se prostiralo na tri kontinenta.</p>
<p>Istina, u ovoj knjizi ima i onih čisto historiografskih dionica, ali i onda kada se pojave, one su u službi isticanja određenih manje poznatih pojedinosti osmanske historije. Tako u ovoj knjizi možemo čitati Lincolnovo pismo sultanu Abdulazizu, priču o izgradnji prve podmornice na svijetu i pomoći Osmanske države Americi, o pohodu na Bagdad i riječima sultana Murata izgovorenim na Kosovu.</p>
<p>Sve navedeno ovu knjigu čini izuzetno zanimljivom jer omogućava uvid u epizode osmanske historije koje su ostale na marginama historijskih djela. Ona nam može biti od koristi i za razumijevanje društvenih, kulturnih, pa i političkih silnica koje oblikuju savremenu Tursku, koja iznova otkriva svoju osmansku tradiciju. Poseban značaj ove knjige za nas imaju oni njeni dijelovi koji govore o Bošnjacima, Bosni i Sandžaku, diplomatskim vještinama velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića i odvažnosti slavnog vojskovođe i dobrotvora Gazi Husrev-bega. Stoga je ovo i knjiga o epizodama iz naše povijesti.</p>
<p><em><strong>Izvod iz knjige “Zlatne stranice osmanske historije”: ISMAIL YAKUB IZ NOVOG PAZARA</strong></em></p>
<p>Odmah po dolasku Osmanlija na Balkan i uspostave svoje vlasti, Bošnjaci su primili islam i njih prihvatili za zaštitnike. Svoju privrženost i odanost Osmanlijama Bosanci i Sandžaklije tokom svoje historije uvijek su dokazivali kada god je to trebalo, tako da nema bitke u kojoj nije bilo i pripadnika ovog naroda. Bošnjačka žrtva na Galiciji, Çanakkaleu i u Anadoliji, iako se o njoj vrlo malo zna, ostat će u historiji kao jedan svijetli primjer malog naroda koji je na ovim mjestima dao svoj doprinos odbrani islama i halifata. Zadivljujuća je istina da su džurumlije (dobrovoljci) uradile to u trenutku kada su sve zemlje i narodi koji su se nalazili pod osmanskom upravom udarile nož u leđa Osmanskoj državi i krenuli putem nezavisnosti. Samo jedan mali dio njih uspio se vratiti u svoj zavičaj. Pretpostavlja se da broj bosanskih i sandžačkih dobrovoljaca iznosi oko 15.700 ljudi.</p>
<p>Svi oni bili su mlađi od 24 godine. Na čelu organizatora ove vojske dobrovoljaca nalazili su se Riza-beg Muratbegović iz Novog Pazara i Ahmet-aga Hamzagić iz Tutina (2 Curumliye (Gönüllüler Ordusu), Bosna Sancak’tan Mektup, sayı.5, Ocak 1999, s. 6). Osim u ljudstvu, Bošnjaci su također pomogli i svojim imetkom. Sakupljeni novac i nakit poslali su Fevziji Çakmaku, koji je izvjesno vrijeme obavljao funkciju mutasarrifa u sandžačkom gradu Taslidži. Ovaj dio historije svakako predstavlja svijetlu tačku cjelokupne bošnjačke historije i kao takav zaslužuje detaljnu analizu i naučni prilaz. Ismail Jakub (potomci Ismaila Jakuba danas žive u Novom Pazaru) iz Novog Pazara samo je jedan od mnogobrojnih bošnjačkih gazija koji su se svojim životom i imetkom odazvali pozivu halife za odbranu časti i poretka Osmanske države. U bitki na Domeki, u Grčkoj, zbog ispoljene hrabrosti i srčanosti, ukazom sultana Abdulhamid-hana ovaj junak odlikovan je Ordenom časti, čiju sadržinu s ponosom predstavljamo:</p>
<p><em> </em></p>
<p><em>Broj 715 </em></p>
<p><em>El-Gazi Abdulhamid bin Abdulmedžid-han Uvijek pobjednik</em></p>
<p><em>Zarad trajnog sjećanja na pobjede koje su, uz Allahovu pomoć, na način koji priliči našoj slavi, dosegnuli vojnici u bitkama protiv grčke države vođenih zarad očuvanja veličanstvenog ugleda i pravnog poretka našeg uzvišenog sultanata i sjećanja na ispoljeno junaštvo i hrabrost, ISMAILU JAKUBU iz NOVOG PAZARA, pripadniku 13. sanitetske jedinice, 4. čete, 2. bataljona, 17. puka naše slavne 3. armije, dodjeljuje se ORDEN ČASTI, posebno namijenjen svakom pojedincu učesniku ovih bitaka kao zasluga za ispoljenu srčanost, kao i jedno parče zemlje. </em></p>
<p><em>Zarad njegove velike slave utvrđen je ukaz o odlikovanju koji sadrži ovu titulu i uručen je njemu lično. </em></p>
<ol start=)
Sljedeći članak
ATOMSKI ZDESNA; PARDON, SLIJEVA
Zlatne stranice osmanske historije: Fascinantni detalji iz historije jedne velike imperije
KOMENTARI