Dakle, reisul-ulema Husein ef. Kavazović posve je nevin što se tiče bilo kakvog strančarenja, a dužnost mu je da svoju zajednicu uputi na vrijednosti koje bi muslimani trebali prepoznati ako nekome poklanjaju svoj glas. Neko će prepoznati SDA, ne zato što mu je to imputirao reisul-ulema nego isključivo zato jer u njoj prepoznaje vrijednosti sadržane u riječima snaga, jedinstvo i narod. Neko će prepoznati neku drugu stranku, shodno vlastitom ukusu i osjećaju za moral i tako dalje, i tako dalje.
 i “Snaga naroda” (2018). Markešić apostrofira da zagrebački muftija ustvari i nema potrebe da šalje bilo kakve poruke svom bošnjačkom narodu jer su svi problemi hrvatskih muslimana i Islamske zajednice u Hrvatskoj posve riješeni i živi se u posvemašnjoj saradnji s većinskom nacionalnom (hrvatskom) i vjerskom (katoličkom) zajednicom.</p>
<p>Ovo bi se moglo protumačiti i kao pokušaj antagoniziranja i suprotstavljanja nadležnosti Rijaseta u Sarajevu i Zagrebačkog muftijstva ako ne proizlazi iz nepoznavanja ustroja Islamske zajednice. Naime, izostavlja se da je muftija zagrebački (kojeg Markešić naziva “poglavarom”) podređen reisul-ulemi u Sarajevu, pa bi neupućeni mogao biti zaveden i pomisliti da su jednaki po statusu.</p>
<p>To bi bilo kao da propovijed kardinala Josipa Bozanića postavimo u istu institucionalnu ravan s propovijedi biskupa bjelovarsko-križevačkog. Uz to, Markešić se vodi uvjerenjem o “Crkvi u Hrvata”, koja je sinonim za Katoličku crkvu u Hrvatskoj i nije upoznat s činjenicom da je Islamska zajednica u Hrvatskoj internacionalnog ustroja i da nije i ne može biti bošnjačka vjerska zajednica bez obzira što je većinski čine Bošnjaci. Primjećujemo trend (ili strategiju) u kojem se poistovjećuju prava muslimanske manjine u Hrvatskoj s pravima bošnjačke nacionalne manjine, što je čin protivan slovu Ustava Hrvatske i ne vrijedi u praktičnoj primjeni za hrvatske Srbe, odnosno pravoslavce.</p>
<p>Također, Markešić insinuira da je reisul-ulema retrogradan jer govori o konkretnim principima kojima se zajednica koju predvodi treba rukovoditi u odabiru svojih političkih predstavnika, dok je muftija zagrebački napredan jer bistri krupna svjetska pitanja i iz Zagreba se obraća cijelom ummetu. Nismo baš sigurni da bi islamom nadahnute poruke potrebne za izliječenje ummeta od kolonijalnih spletki bile nešto uhougodno bilo kojem Hrvatu, pa i Ivanu Markešiću. Zanimljivo je, dakle, da Markešić sebe “prirodno” prepoznaje u Hasanovićevoj hutbi, dok u reisul-uleminoj vidi isključivo “neprirodne” SDA navijačke parole.</p>
<p>Posebno je zanimljivo, a nije ovdje samo riječ o Markešiću, da mnoge Hrvate i Srbe bodu upravo riječi <em>snaga</em>, <em>jedinstvo</em> i <em>narod</em>, ali samo ako se striktno vežu uz Bošnjake i muslimane. Ako bismo analizirali predizborne poruke političara u BiH na način na koji to čini Markešić, kod gotovo svih bismo pronašli i iz konteksta uspješno izvukli i <em>snagu</em> i <em>jedinstvo</em> i <em>narod</em>, koje se, barem među bošnjačkim i probosanskim strankama, često izgovaraju uz ključne riječi <em>domovina</em> i <em>država</em>.</p>
<p>Dakle, reisul-ulema Husein ef. Kavazović posve je nevin što se tiče bilo kakvog strančarenja, a dužnost mu je da svoju zajednicu uputi na vrijednosti koje bi muslimani trebali prepoznati ako nekome poklanjaju svoj glas. Neko će prepoznati SDA, ne zato što mu je to imputirao reisul-ulema nego isključivo zato jer u njoj prepoznaje vrijednosti sadržane u riječima <em>snaga</em>, <em>jedinstvo</em> i <em>narod</em>. Neko će prepoznati neku drugu stranku, shodno vlastitom ukusu i osjećaju za moral i tako dalje, i tako dalje.</p>
<p>No, bez obzira što se ovaj slijed čini logičnim, ne posustaju napadi na reisul-ulemu. Kao da mu se u kontinuitetu pokušava poslati neargumentirano i neutemeljeno upozorenje da slučajno ne bi prešao granicu i počeo zagovarati SDA jer će tada nastati medijsko linčovanje.</p>
<p>Ova strategija Srba i Hrvata ne čudi jer njihovim nacionalnim politikama očito nikako nije u interesu da Bošnjaci emaniraju bilo kakvu snagu kroz narodno jedinstvo. S druge strane, negodovanje upućeno iz redova intelektualnih elita koje nose bošnjačka imena temelje se na arhetipskom strahu, ili možda pregolemom kompleksaštvu, pa im treba preporučiti da napokon počnu s repeticijom formule Markešićeve vjerske braće: “Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh!”</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Granice se uglavnom crtaju krvljuSljedeći članak
E.T. prvi put među Bošnjacima
