Danas na poslu, na pauzi za ručak, krenu rasprava o izborima i važnosti glasanja. Dvojica Kolumbijaca, koji rade na pješčarenju kalufa, rekoše da će glasati za Trumpa jer će on popraviti ekonomiju, smanjiti dug, bombardirati ISIS i šta već neće. Ostali počeše hvaliti Hillary i pljuvati Trumpa, spominjući njegov rasizam, odnos prema izbjeglicama, nipodaštavanje žena i sl. Najobičnija pauza za ručak pretvorila se za tren u žučnu političku debatu. Sva sreća pa je došlo vrijeme da se vratimo poslu, imao sam utisak da bi se uhvatili za vratove
, koji rade na pješčarenju kalufa, rekoše da će glasati za Trumpa jer će on popraviti ekonomiju, smanjiti dug, bombardirati ISIS i šta već neće. Ostali počeše hvaliti Hillary i pljuvati Trumpa, spominjući njegov rasizam, odnos prema izbjeglicama, nipodaštavanje žena i sl. Najobičnija pauza za ručak pretvorila se za tren u žučnu političku debatu. Sva sreća pa je došlo vrijeme da se vratimo poslu, imao sam utisak da bi se uhvatili za vratove.</p>
<p>Kada sam prvi put stigao u Ameriku, zemlja je već bila debelo polarizirana, ali je ipak postojao poneki političar u Kongresu i Senatu koji je znao glasati mimo volje svoje partije, za suprotnu stranu, vjerujući da je program za koji je dao glas bolji od programa njegova partija. To mi se činilo prilično cool jer ondje odakle sam ja došao takav bi bio izbačen, prognan iz partije i proglašen izdajicom. Kako se Bosna u poplavi totalnog neoliberalizma sve više amerikanizirala, tako se Amerika više “bosnizirala”: podjele su postajale sve gore, a narod je kupovao zalihe hrane i vode.</p>
<p>Moj punac, koji o politici zaista nema pojma, svaki put glasa za nekog drugog, tako da Leslie, njeni brat i njena sestra pred svake izbore zovu starog u Floridu (“swing state”) satima i danima ga uvjeravajući da glasa za Demokrate. Posljednji put to im je uspjelo kada je Obama postao predsjednik. Pošto stari igra golf, kao i Trump, čiji teren za golf nije daleko od njegove kuće, ovaj će put biti povuci-potegni.</p>
<p>“Ti zaista nećeš glasati?”, upita me jutros tužno moja supruga. “Jok”, odgovorih. Shvativši da neću promijeniti svoje mišljenje, otpuhnu razočarano i ode na čas plivanja. Za koga god glasao znam da se politika ove zemlje neće mijenjati voljom naroda, već po želji onih 1% čiji su interesi iznad interesa “prosječnog Džoa”. Teško je živjeti s prividom demokratije, ogromnom količinom laži koja nam se svakodnevno plasira, s osjećajem da je sve velika utopija i da nema šanse da nešto drugačije zamijeni postojeći sistem. Taman kad se pojavi tračak svjetlosti s nekog dalekog svjetionika koji nam ulije nadu, neki nevidljivi pendrek opali sve po leđima i podsjeti nas da je “big brother” tu i da su naši novčanici u tuđim džepovima.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Čestitke Sloveniji, dobili su prvu damu AmerikeSljedeći članak
Odbrana “finih i miroljubivih” zagovornika PKK terorizma
