Koje su koristi od razvijanja bilateralnih odnosa BiH s Turskom? Da li snažnije tursko prisustvo na Balkanu nekome predstavlja opasnost? Zašto se uporno širi bauk neoosmanske prijetnje
 ulogu Republike Turske i Ruske Federacije na Balkanu.</p>
<p>Često su bosanskohercegovačko-turski odnosi problematizirani ne samo od opozicionih stranaka sa sjedištem u Sarajevu već i od ekspozitura političkih centara moći u Mostaru i Banjoj Luci. Ovisno o dnevnopolitičkim potrebama. Ako idemo dalje u prošlost, “turčenje” najbrojnijeg naroda u BiH imalo je za cilj prikazati ga dijelom ili “ostatkom okupatorske osmanlijske vlasti”. Željelo se nametnuti da, kao takav, nije autohton, samim tim i da nema pravo (u političkom smislu) egzistirati na Balkanu. U varijacijama ovakvih potvora govori se i o vraćanju “pradedovskoj veri”, na ovaj ili onaj način… Ovdje treba dodati i mazohistički odnos tzv. “fine gradske raje” koji je zasnovan na tezi iz historijskih čitanki u doba socijalizma, o retrogradnoj osmanlijskoj vlasti koja je, eto, posijala sjeme mržnje između bratskih južnoslavenskih naroda.</p>
<p>A o kakvom se “bratstvu i jedinstvu” govori, dovoljan je podatak da su vlasti bosanskih Srba na čelu s Radovanom Karadžićem (uz asistenciju Miloševićeve Srbije) za 3,5 godine efektivne kontrole nad većim dijelom teritorije BiH uništili više od 90% sakralnih objekata nesrba, pobivši ili protjeravši gotovo cjelokupan nesrpski živalj. Radi se o najvećem zločinu u Evropi počinjenom nakon holokausta, koji uključuje genocid, urbicid, masovna silovanja…</p>
<p>I opet je jedan od pokliča bio “osveta Turcima”. A ti “mrski” Turci gradili su 500 godina na ovim prostorima; puteve, gradove, hamame, bogomolje, mostove, veze između različitih naroda… U Osmanlijskom carstvu govorilo se tridesetak jezika. U državnoj službi, neovisno o etničkoj pripadnosti, moglo se napredovati do mjesta velikog vezira, što je ekvivalent današnjoj premijerskoj poziciji, odnosno poziciji broj dva u izvršnoj vlasti. Historijska je činjenica da su Osmanlije prihvatile Jevreje koji su bježali iz Španije krajem 15. stoljeća, baš kao što su i u ovom vremenu turske vlasti prihvatile i zbrinule 3 miliona sirijskih izbjeglica.</p>
<p>Turska je danas značajna regionalna sila. Po svim pokazateljima (ekonomskim, socijalnim, stepenu ljudskih prava i sloboda), Turci bolje žive nego prije 10-15 ili 20 godina. Bruto društveni proizvod (BDP) po glavi stanovnika, mjeren paritetom kupovne moći, krajem 2017. godine iznosio je 25.129 američkih dolara (USD). To je značajno više od 11.290 USD, koliko je iznosio 1991. godine. Ilustracije radi, krajem 1989. godine, nešto iznad 11 hiljada USD, mjeren paritetom kupovne moći, iznosio je BDP po glavi stanovnika u tadašnjoj Socijalističkoj Republici BiH u okviru jugoslavenske federacije. Dakle, početkom 90-tih godina gotovo da je bio izjednačen BDP per capita u BiH i u Turskoj.</p>
<p>Javni dug činio je 28% turskog BDP-a krajem marta 2018. godine, dok je krajem 2001. godine iznosio 76%. Turska je 2016. godina ostvarila izvoz roba u vrijednosti 156 milijardi USD, a uvezla je robe u iznosu od 186 milijardi USD, što je čini 29. najvećom ekonomijom u svijetu. Najznačajnije izvozne stavke jesu zlato (u ukupnom izvozu 7,7%) i proizvodi automobilske industrije (6%).</p>
<p>Od socijalnih pokazatelja bitno je izdvojiti da je Vlada Turske poticajnim mjerama uspjela spustiti stopu nezaposlenosti ispod 10%, prvi put nakon 2016. godine i pokušaja državnog udara. Prema podacima iz decembra 2017. godine, na 119 javnih i 67 privatnih visokoškolskih ustanova studiralo je blizu 5 miliona studenata. Po pitanju ljudskih prava i sloboda, treba istaći da su ukinuti rigidni propisi koji su zabranjivali nošenje mahrame pokrivenim studenticama, odnosno službenicama u javnom sektoru. Stanovništvo raste po stopi od 1,24% (milion godišnje), a krajem 2017. godine u Turskoj je živjelo 80 miliona stanovnika (19. u svijetu po broju stanovnika). Značajna su ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje, turizam, industriju i druge grane privrede. Period prosperiteta podudara se s dolaskom AK partije na vlast.</p>
<p>Današnja Turska demokratski je ustrojena država. To je najveće postignuće sadašnje generacije političara. Bez obzira koliko neko volio ili ne volio predsjednika Erdoğana, on je izraz političke volje većine Turaka. Legalan i legitiman izbor, po uzancama zapadne demokratije. To je snažna poruka i investitorima da na političkoj sceni neće biti vojne hunte, tajnih interesnih grupa i društava. U zemlji se vlada u skladu s ustavnim poretkom.</p>
<p>Turska je članica Upravnog odbora, Vijeća za provedbu mira (PIC) u BiH. Upravo ovo tijelo daje visokom predstavniku političke smjernice. Visoki predstavnik konačni je autoritet za tumačenje sporazuma o implementaciji civilnog dijela Dejtonskog mirovnog ugovora. Dodatno je autoritet visokog predstavnika osnažen tzv. bonskim ovlastima. U sadašnjoj konstalaciji odnosa, probosanske snage svoje interese uvijek mogu artikulirati putem Turske. U tome je ogroman politički kapital i značaj Turske za BiH.</p>
<p>Turska je već odavno ekonomski prisutna u BiH. Investicije iz ove zemlje pokrenule su posrnuli “Natron” u Maglaju, odnosno hemijski kombinat iz Lukavca “Sodasso”. Turska Ziraat banka, prema podacima Agencije za bankarstvo, iz marta tekuće godine u ukupnoj aktivi banaka u BiH učestvuje s gotovo milijardu KM. Plasirano je oko 800 miliona KM kreditnih sredstava, a depozitna sredstva iznose 640 miliona KM.</p>
<p>Preko Ziraat i BBI banke, Turska je, u iznosu od 100 miliona KM, kreditirala poljoprivrednike u BiH. Prednost pri plasmanu imali su povratnici. Na ovaj se način konkretno, a ne verbalno, pomoglo na održivom povratku. Na tome se nije stalo, Turska je otvorila tržište za uvoz mesa iz BiH. Dakle, zaokružen je proces, od pomoći poljoprivrednicima da obnove stočni fond do otkupa finalnog proizvoda – mesa. U kojoj je mjeri napravljen povoljan aranžman s BiH, govori podatak da se isplatilo izvoziti meso i putem avionskog kargo prijevoza. Tek unazad godinu dana EU je dozvolila prijevoz mesa i mesnih prerađevina iz BiH u Tursku kopnenim putem preko svoje teritorije – Bugarske.</p>
<p>TIKA, turska agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju, posljednjih 20 godina realizirala je više od 800 projekata na teritoriji naše zemlje, od pomoći u vidu studentskih stipendija do restauracije grandioznog mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu.</p>
<p>Internacionalni fakultet Sarajevo (IUS) osnovan 2003. godine uz pomoć Vlade Turske i privatnog sektora druga je najbolje rangirana visokoškolska ustanova u BiH, prema <em>Webometricsu</em>. Univerzitet se sastoji od 5 studijskih programa, i to: <a href=)
Fakulteta prirodnih i tehničkih nauka, Fakulteta menadžmenta i javne uprave, Fakulteta umjetnosti i društvenih nauka, Pravnog fakulteta i Edukacijskog fakulteta. Univerzitet ima i postdiplomske programe za stjecanje master i PhD zvanja. Na fakultetu studira oko 2.000 studenata iz 47 zemalja svijeta. Predavanja su na engleskom jeziku, a diplome su međunarodno priznate.
“Turkish Airlines” jedna je od prvih aviokompanija koje su se nakon rata pojavile na Sarajevskom aerodromu. Već više od dvadeset godina egzistira direktna aviolinija Sarajevo – Istanbul. U toku ljeta se otvara i čarter-linija na relaciji Sarajevo – Antalya. Upravo preko turskih operatora, turisti s Bliskog istoka bili su prvi put u prilici doći i vidjeti prirodne ljepote naše zemlje. Od tada BiH bilježi rast i diverzifikaciju turističkog sektora.
Prema zvaničnim podacima za 2017. godinu, robno-trgovinska razmjena BiH s Turskom iznosi 1,2 milijarde KM, što ovu zemlju pozicionira na 7. mjesto najvažnijih ekonomskih bh. partnera. Ipak, i pored navedenih brojki, postoji značajan prostor za poboljšanje ekonomskih odnosa, ne samo između BiH i Turske nego i između zemalja regije i Turske.
Turska je u nekoliko navrata organizirala trilaterale na relaciji Turska – BiH – Hrvatska, odnosno Turska – BiH – Srbija s ciljem unapređenja međusobne ekonomske saradnje. Najaktuelniji je svakako projekt izgradnje autoputa na relaciji Sarajevo – Beograd, putem kojeg bi se povezale ekonomske regije od interesa za obje zemlje.
Veći promet roba, usluga, ljudi, kapitala, povezivanje Azije i Evrope preko Balkana može donijeti isključivo korist svim narodima na ovom prostoru. Jedino dobro integrirane regije imaju šansu da se natječu i budu konkurenti na globalnoj ekonomskoj sceni. Posljedice usitnjenosti, izolacije i getoizacije vidljive su na svakom koraku. Visok vanjskotrgovinski deficit, odliv visokokvalificirane radne snage, manjak investicija, usporen rast i razvoj, niske plaće – zajednički su problemi svih zemalja regije…
U tom smislu, svaka inicijativa i konkretni koraci na povezivanju naroda i regije dobro su došli. To je prepoznao i aktuelni srbijanski predsjednik otvorivši Srbiju za investicije s Bliskog istoka i Turske. U oktobru prošle godine, na poziv srbijanskog predsjednika Vučića, u Srbiju dolazi turski predsjednik Erdoğan u pratnji 10 ministara i preko stotinu poslovnih ljudi. Rezultat je najuspješnija poslovna godina u ekonomskim odnosima dviju zemalja. Dakle, svaka priča o neoosmanizmu nema uporišta. Uglavnom dolazi iz usta onih koji nemaju šta ponuditi. Potrebno je vlastito izborno tijelo animirati temama o arlaukanju, planskom dovođenju migranata i slično.
Nadati se da će preovladati one snage i politički predstavnici koje vode regiju naprijed i vuku konkretne poteze koji se mogu osjetiti na terenu. Rezultati njihovog rada ogledat će se u povećanju broja uposlenih, izvoza, životnog standarda.
S druge strane su dežurni pseudopatriotski drekavci čiji je najveći ekonomski domet odlazak do Beča. Tamo se zadužuje po znatno nepovoljnijim uvjetima u odnosu na domaće izvore finansiranja. No, sve ima svoju cijenu, pa i dilovi koje je lakše napraviti s ljudima koji su izvan dometa bh. pravosudnih organa.
Sljedeći članak
Radončić upravo provodi terorističku “false flag” operaciju
