Hrvatski mediji jako se vole koristiti novinarima muslimanskih imena kada govore o terorističkim prijetnjama u BiH. Kada za tu svrhu uspiju angažirati publicistu iz BiH – veselju se ne nazire kraja
, dolazio u Hrvatsku i miješao se u unutarnja pitanja te zemlje. Građani BiH, historijsko iskustvo ih opominje, imaju razloga da brinu zbog hiljadu kilometara granice s Hrvatskom, a ne obratno.</p>
<p>Umjesto što se pozivaju na navodnu prijetnju islamskim terorizmom u BiH, hrvatskim političarima bilo bi bolje da se brinu o ustaškim pozdravima koji su osvanuli na spomeniku pripadnicima HOS‑a u Jasenovcu. Jedino ako Grabar-Kitarović, kao nečiji eksponent, ne misli uvjeravati svijet da je Hrvatska neko novo “predziđe kršćanstva”, pa se u Jasenovcu na Savi treba biti “za dom spreman”. Prije toga možda da se dogovori s Dodikom gdje će udariti kamen temeljac “predziđu”, budući da je upravo on koristio istu tezu ne bi li se umilio Evropi.</p>
<p>Čitav slučaj, da bi pomogli svojoj predsjednici i opravdali njene neutemeljene izjave te još jednom zakuhali, popratio je <em>Večernji list</em> naslovnicom o dramatičnom izvješću hrvatske SOA-e i SIPA-e: <em>BiH postaje centar islamskih ekstremista, mijenja se kulturološka slika Sarajeva</em>. Tekst potpisuje notorna neznalica i manipulator Hassan Haidar Diab, do sada višestruko prepoznat i razotkriven kao novinarski lažov. Hrvati i njihovi mediji znaju i mogu bolje od ovakvih jeftinih podvala, koju je, na kraju krajeva, razotkrio i bh. ministar sigurnosti Dragan Mektić.</p>
<p>“Odgovorno tvrdim da takvog izvještaja SIPA-e nema. SIPA nije pravila takav izvještaj niti ga je pravila pod takvim naslovom. Ko je izmislio, <em>Večernji list</em> ili Hrvatska obavještajna služba, to je njihova stvar da se dogovore i objasne. Mislim da nije korektno da se na takav način prenose informacije”, rekao je Mektić.</p>
<p>Jedino u čemu nisu bili u pravu neki naši mediji, a tiče se Hassana, jeste da iza njega stoji neka šijjska zavjera i da je on predvodnik ćelije Hezbolaha u Hrvatskoj. Naime, hrvatski mediji jako se vole koristiti novinarima muslimanskih imena kada govore o terorističkim prijetnjama u BiH. Rade to kontinuirano, bezmalo od terorističkih napada 11. septembra 2001. godine. Iako to ne umanjuje njegovu odgovornost, Hassan je samo jedan u nizu. Štaviše, kada za tu svrhu uspiju angažirati publicistu iz BiH koji imenom podsjeća na Bošnjaka – veselju se ne nazire kraja, kao ni tekstovima u kojima se u negativnom kontekstu spominju za Bošnjake neoborivi politički i vjerski autoriteti.</p>
<p>Takvi su se uživjeli u ulogu nekakvih ratnih izvjestitelja iz BiH, gdje navodno islam i tzv. radikalni Bošnjaci vode džihad protiv sekularne države i svih ostalih. Pritom potiču sliku o sebi kao o novinarskim azilantima, posljednjih od svoje vrste, od onih koji jedini pronose slobodnu riječ, realnu i vjerodostojnu sliku Bosne. Ma, kome se to oni žale – svojoj mamici? Šta očekuju zauzvrat? Da ih se asimilira u Štefa? Možda bi htjeli postati neki novi hrvatski odvojak? Nadaju li se nekakvim humanitarnim paketima s obzirom da dolaze iz ratne zone? Šta oni misle, da ih čekaju udomitelji raširenih ruku? Pa, takvih novinarčića u Hrvatskoj ima koliko i prosjaka pred Zagrebačkom katedralom – cijelo jedno mnoštvo koje pruža ruku i uzdiše: Usliši! Usliši!</p>
<p>Tako su kroz hrvatske medije do sada prodefilirali mnogi <em>kazazi</em>, <em>šehići</em>, <em>pirketi</em>, <em>lovrenovići</em>, <em>pećanini</em>…, danas je to neki “siroti” Libanonac Hassan. Sarajevo je dalo hrvatskim medijima svoje “najbolje sinove”, ali Sarajevo je i zauzvrat primilo <em>dežuloviće</em>, <em>luciće</em>, <em>ivančiće</em>, <em>jergoviće</em> (iako potonji, otkako, kako sam kaže, ne pripada više Sarajevu, djeluje dvofazno kao i Hercegovci Nino Raspudić i Ivo Lučić).</p>
<p>To je neviđeno, i napokon treba pomno preispitati ovu neprimjerenu novinarsku razmjenu u kojoj Sarajevo, kada daje i kada prima, Sarajevo ga prima. Ne mere to tako!</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Sljedeći članak
Zlatna pahulja spremna za nove medalje
