U svom radu susreće se često s našim ljudima, prije svega onim koji žive na ostrvu Fyn, ali se nađe i pacijenata s drugih područja Danske. Često ga zovu kući, pa i u nezgodno vrijeme, ali se on ne ljuti jer dobro zna da ga zovu ljudi koji su u nevolji i koji misle da im on može pomoći. Jedan od razloga jeste i taj što mu se mogu obratiti na maternjem jeziku. Nikada nikome nije odbio pružiti pomoć, a veoma često i ruku spasa.
. Tokom njegove karijere objavljeno je još pet njegovih radova.</p>
<p>Naredna faza mu je bila specijalizacija kardiologije, koju je obavio u Vejleu i Odensi. Nakon što je uspješno završio specijalizaciju, dobio je mjesto u bolnici u Svendborgu na kardiološkom odjelu. Od 2013. godine imenovan je za šefa za obrazovanje mladih kardiologa. Specijalnost mu je ultrazvuk srca (ehokardiografija) i CT srca. Član je regionalnog odbora (Syddanmark) za obrazovanje kardiologa. Iz ovog se nedvosmisleno može zaključiti da se radi o izuzetno uspješnom doktoru specijalisti čija je karijera išla uzlaznim putem, mada se njegov životni put kretao trnovitim stazama gdje je uvijek morao biti bolji od drugih.</p>
<p>Radni i stručni uspjesi Mirze Husića nisu ostajali nezapaženi. Za rezultate naučnog rada dobijao je mnoga priznanja, od kojih je jedno dobijeno od Vejle bolnice za posebno značajan učinak u oblasti kardiologije. Četiri je puta u svojoj matičnoj ustanovi proglašavan mentorom (vejleder) godine. Posljednje priznanje, ali i najdraža i najbitnija nagrada, svakako je nagrada i naziv edukator godine u Danskoj, koju je dobio za obrazovanje mladih kardiologa i doprinos u kardiologiji. Pored više nominiranih, on je dobio to priznanje od odbora danskog kardiološkog društva.</p>
<p>Ovako naporan rad i neprekidne aktivnosti iziskuju i mnoga odricanja, ali Mirza ipak nalazi vremena koje posveti supruzi i trima kćerkama. Nađe se vremena i za prijatelje s kojima najčešće prati dobar fudbal na TV ekranima, a ne propušta niti jednu utakmicu naše državne reprezentacije. Iako je našao puni smisao života u Danskoj, svoju domovinu nikada nije zaboravio. Sa suprugom uči svoje kćerke o korijenima i domovini iz koje su potekle. Redovno posjećuju domovinu i osjećaju predah u susretu s prelijepim predjelima Bosne, našim ljudima, njihovim humorom, kreativnosti i improvizaciji.</p>
<p>U svom radu susreće se često s našim ljudima, prije svega onim koji žive na ostrvu Fyn, ali se nađe i pacijenata s drugih područja Danske. Često ga zovu kući, pa i u nezgodno vrijeme, ali se on ne ljuti jer dobro zna da ga zovu ljudi koji su u nevolji i koji misle da im on može pomoći. Jedan od razloga jeste i taj što mu se mogu obratiti na maternjem jeziku. Nikada nikome nije odbio pružiti pomoć, a veoma često i ruku spasa.</p>
<p>Ponosan je na svoje porijeklo, voli svoj posao i vraća sve moralne dugove zemlji koja ga je uzela u svoje okrilje u onim teškim ratnim vremenima, kada je kao izbjeglica došao, protjeran sa svog ognjišta.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Pozovite “Tanjir više” i nahranite gladneSljedeći članak
Kodeks – partijski neprijatelj br. 1
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.