“U Vogošći nije bilo nekih drugih djelatnosti, nešto malo uslužnih. Vogošća je bila jedno mirno mjesto, spavaonica, nije bila ni uređena ni razvijena, ljudi su svoje potrebe kulture i zabave upražnjavali u Sarajevu. Onda se desi da sve to bude uništeno, pobiju nam toliko ljudi, unište fabrike i sve ispočetka. Zato je nama sad vrijedno svako radno mjesto. Pomažemo koliko možemo u okviru naših nadležnosti. Mi možemo biti prijemčivi, uslužni, da neko ko firmu želi otvoriti dobije sve informacije i završi sve za nekoliko dana. Tako mi radimo. Budemo partneri svim investitorima, maksimalno pomognemo”, kaže načelnik Smajić

Piše: Jakub SALKIĆ

U općini Vogošća trenutno živi 31.219 stanovnika, od toga je 8.568 zaposlenih, a 4.759 nezaposlenih. Za održivi razvoj bilo koje lokalne zajednice najvažnija su proizvodna radna mjesta, a takvih je u općini Vogošća u 2017. godini bilo 3.854, što je znatno više u odnosu na 2015. godinu, kada je bilo 3.285 zaposlenih u industriji. Firme su uglavnom smještene u industrijskim zonama. U staroj industrijskoj zoni djeluje šezdeset firmi, a u novoj industrijskoj zoni sedamnaest. Međutim, ove industrijske zone postale su premale za potrebe privrednika, pa su čelni ljudi Općine Vogošća naumili da naprave još jednu industrijsku zonu. Tek što su naumili da je urede, već je dvadeset firmi apliciralo za svoje mjesto u najnovijoj industrijskoj zoni.

“Po našim saznanjima, najveća investiranja su u poslovne industrijske zone, jer proizvodno radno mjesto traži više ulaganja nego što su to neka druga radna mjesta. Zbog toga smo se opredijelili da od kasarne u Semizovcu napravimo poslovno-industrijsku zonu. To podrazumijeva znatnu investiciju, ali i nova radna mjesta i izvoz. Takva su naša iskustva iz nove poslovno-industrijske zone, ali i privrednih subjekata iz stare industrijske zone koji se bave proizvodnjom”, kaže načelnik Općine Vogošća Edin Smajić.

Sav trud općinske administracije u smislu usmjeravanja razvoja na prerađivačku industriju urodio je plodom. Prema izvještaju LRC-a, ukupni prihod od prodaje vogošćanskih preduzeća povećan je sa 688 miliona maraka u 2015. godini na 825 miliona maraka u 2017, prihod od izvoza s 87 na 118 miliona maraka, a ukupna dobit s 8,5 na 36 miliona maraka.

“PRETIS” SE VRATIO

Istovremeno, općina Vogošća bila je na osmom mjestu po broju novozaposlenih u Federaciji BiH u 2016. godini. U toj godini otvoreno je više od 500 novih radnih mjesta, a najviše zahvaljujući “Pretisu”, koji je sam zaposlio približno 300 ljudi.

Smajić se iskreno nada da će se nakon izbora, a prema ranijim najavama, konačno početi rješavati pitanje aktivacije MAP-a i uknjiženja vojne imovine.

“Evo, mi činimo sve da budemo spremni za taj trenutak. Obavili smo dosta intervjua sa zainteresiranim privrednicima, veći dio njih je zainteresiran za ovu zonu i dobar dio njih je izrazio stav da će čekati s investicijom, koja najčešće podrazumijeva veći obim proizvodnje, a u nekim slučajevima i potpuno nove proizvodne projekte i žele to raditi u Semizovcu. Ova industrijska zona s predviđenom infrastrukturom i saobraćajnom uvezanošću magistralnim i regionalnim putem, te blizinom autoputa, zatim relativno malom udaljenošću od Sarajeva, biznismenima je jako interesantna. Očekujem da će od trenutka kada se uknjiži vojna imovina sve ići jako brzo. Do sada smo, kada je uređenje industrijskih zona u pitanju, imali izuzetnu podršku Vlade Kantona Sarajevo, a u manjoj mjeri i Vlade Federacije BiH. Ovakvi projekti trebaju podrške od institucija vlasti na višim nivoima, jer, u konačnici, imaju za rezultat nova radna mjesta u proizvodnji, mnogo uloženog novca, a ljudi će voditi računa da sačuvaju svoj biznis i da proširuju djelatnost”, kaže Smajić.

Što se tiče postojećih poslovno-industrijskih zona, u novoj industrijskoj zoni ostalo je još nekoliko lokacija koje nisu izgrađene; tu su procedure u toku. Naime, investitori su dobili potrebna odobrenja za gradnje, ali zbog nekih svojih planova još nisu s njom počeli. Ima nekoliko objekata koji su u izgradnji, a ima i onih koji su već odavno u funkciji. Prošle godine bilo je i zahtjeva za dodatno proširenje proizvodnih objekata. Firma “Praktik”, koja se bavi obradom metala, izgradila je dodatnih 5.000 kvadrata proizvodnog prostora, te je preuzela obavezu da će zaposliti 33 radnika. Obavezu su ispunili iako još nisu završili objekt. Proširenje objekata tražila je i firma “Procedo”, što znači posao za još pet-šest radnika.

U staroj fabričkoj zoni, ono što je svima u Vogošći važno jeste da je namjenska proizvodnja krenula uzlaznom putanjom. “Pretis” je već udvostručio broj zaposlenih u odnosu ne nekoliko godina ranije, realizira ugovore, ljudi imaju dobre i uredne plaće i stalno im treba novih radnika metalske struke.

“U toj industrijskoj zoni jako je važna bescarinska zona, koja je, po parametrima kojima se mjeri promet i upotrebna vrijednost zone, prva u Bosni i Hercegovini. Tu je, naravno, i ‘Volkswagen’, od kojeg godinama očekujemo više, a to je da nekoliko desetaka hiljada kvadratnih metara hala koje su potpuno zdrave konačno stave u funkciju. Oni imaju određene razvojne projekte koji se odnose na proizvodnju automobilskih dijelova, ali iz nama nepoznatih razloga ih ne implementiraju. Za nas bi bilo značajno da politika na najvišem nivou učini dodatni napor između Bosne i Hercegovine i koncerna VW da to konačno rezultira proširenjem proizvodnje u Vogošći, čime bi se otvorilo nekoliko stotina radnih mjesta”, objašnjava načelnik Općine Vogošća.

U staru industrijsku zonu korisnici su uglavnom došli u procesu privatizacije, najčešće su kupovali dijelove fabričkih hala za certifikate i za vrlo malo keša, što je najveća moguća pogodnost. S obzirom na to da je dosta toga bilo devastirano u ratu, uz mala ulaganja u rekonstrukciju mogli su započeti biznis. No, najveća pogodnost za njih jeste to što se na malom prostoru nalazi mnogo firmi različitih branši, pa jedni drugima postaju dobavljači, kooperanti i slično.

VOGOŠĆA – SPAVAONICA

Općina i Kanton uložili su dosta novca u infrastrukturno uređenje nove poslovne zone, približno šest miliona maraka. Osim što je firmama pripremljena sva neophodna infrastruktura, Općina je odredila minimalne naknade za uređenje građevinskog zemljišta u toj zoni, mnogo niže od tržišnih. Početna cijena zemljišta u toj industrijskoj zoni bila je 19 maraka po kvadratu, a najviša postignuta 35 maraka, što je mnogo niže od tržišnih cijena. Recimo, zemljište koje graniči s industrijskom zonom prodaje se po cijeni od 100 maraka po kvadratu.

Vogošća je općina koja ima dugu industrijsku tradiciju. Prije rata je u fabričkom krugu u Vogošći radilo 15.000 ljudi.

“U Vogošći nije bilo nekih drugih djelatnosti, nešto malo uslužnih. Vogošća je bila jedno mirno mjesto, spavaonica, nije bila ni uređena ni razvijena, ljudi su svoje potrebe kulture i zabave upražnjavali u Sarajevu. Onda se desi da sve to bude uništeno, pobiju nam toliko ljudi, unište fabrike i sve ispočetka. Zato je nama sad vrijedno svako radno mjesto. Pomažemo koliko možemo u okviru naših nadležnosti. Mi možemo biti prijemčivi, uslužni, da neko ko otvara firmu dobije sve informacije i završi sve za nekoliko dana. Tako mi radimo. Budemo partneri svim investitorima, maksimalno pomognemo”, kaže Smajić.

No, ono što Vogošću očekuje u narednih nekoliko godina jeste nova faza razvoja. Konačno je počela izgradnja Prve transferzale, koja treba da poveže Vogošću i Sarajevo, i u prvom redu riješi problem svakodnevnih saobraćajnih gužvi u Vogošći. Prva faza izgradnje je od Željezničke stanice do Bara, druga je probijanje tunela kroz Kobilju Glavu i treća od tunela do Vogošćanske petlje. Počela je izgradnja prve faze, novac za tunel je osiguran, a pregovori o finansiranju treće faze su u toku.

Načelnik Općine Vogošća očekuje da će se probijanjem tunela kroz Kobilju Glavu aktivirati i projekti stanogradnje u Vogošći, a to znači još petnaest stambenih zgrada u Rosuljama, ali i intenzivnija izgradnja oko trase Prve transferzale, jer će u tom pojasu zemljište postati atraktivno. Smajić je uvjeren da će izgradnjom Prve transferzale Vogošća vrlo brzo premašiti broj od 40.000 stanovnika. Da bi izbjegli ponavljanje problema koji je ova općina imala zbog neplanske gradnje stambenih jedinica individualnog stanovanja poslije rata, kada su izgrađena čitava nova naselja, intenzivno rade na usvajanju regulacionih planova.

“U cijeloj historiji Vogošće nije urađeno provedbeno-planske dokumentacije kao u posljednjih nekoliko godina. Htjeli mi to ili ne, izgradnjom nove saobraćajnice naše zemljište postat će atraktivno i moramo biti na to spremni. Uvijek je Vogošća bila spavaonica, a ljudi su išli u Sarajevo da ostvaruju razne svoje potrebe. Mi sada pokušavamo da planiramo, tako da Vogošća postane jaka urbana cjelina koja će nuditi zadovoljavanje svih potreba svojih stanovnika”, kazao je Smajić.

Još sedamdesetih godina prošlog stoljeća planeri su zacrtali da razvoj Sarajeva treba ići u smjeru od Koševa, preko Bara i Kobilje Glave do Vogošće, zato i jeste cesta koja je planirana nazvana Prva transferzala, koja je trebala biti prva izgrađena da se usmjeri razvoj grada planiranim putem. Međutim, Prva transferzala ostala je da se gradi kao posljednja, a poslije rata razvoj grada je otišao u drugom smjeru – prema Ilidži, što je dovelo do problema sa saobraćajem i zagađenim zrakom. Sada se ukazala prilika da se to ispravi.

Za završetak izgradnje Prve transferzale trebat će dosta vremena, a Vogošća se do tada mora nositi sa svakodnevnim saobraćajnim gužvama. Zato je od vitalne važnosti izgradnja saobraćajnih raskrsnica s kružnim tokom. Za kružni tok na Vogošćanskoj petlji ostalo je samo da se izabere nadzor i da se izvođač radova uvede u posao. Za kružni tok kod hotela “Sunce” osiguran je novac, samo još treba da se završe imovinsko-pravni odnosi, dok će se kod ulaza u fabrički krug, dok se ne riješi problem premještanja “Energopetrolove” pumpe, postaviti privremeni kružni tok. Također, Ceste Federacije BiH preuzele su obavezu da riješe imovinsko-pravne odnose za kružni tok na Kobiljoj Glavi. Smajić konstatira da sve to ide presporo, ali da neće odustati, jer saobraćaj je preduvjet za razvoj Vogošće.

Nekoliko je vogošćanskih preduzeća koja su od gubitaša postala profitabilne firme. Ako uporedimo ukupnu dobit firmi u 2015. i 2017. godini, vidjet ćemo da su neke firme iz minusa prešle u plus. Tako je, recimo, “Unioninvestplastika” od 3,6 miliona maraka gubitka došla do 9,8 miliona maraka profita. “Pretis” je s četiri miliona minusa skočio na dva miliona u plusu, “Volkswagen” je gubitak od 1,7 miliona maraka pretvorio u 753.000 maraka dobiti, a “Novopharm” 304.000 gubitka u 624.000 profita.