Kako spasiti domaći turizam? Možda nije dovoljno za spas, ali vrijeme je da svi pokažemo dozu solidarnosti prema turističkim radnicima u Bosni i Hercegovini i da ove godine odmore provedemo u vlastitoj zemlji. Imamo kvalitetnih turističkih destinacija, ljepota od kojih zastaje dah, mnogo toga što smo trebali posjetiti i vidjeti, a još nismo. Vrijeme je da to učinimo

Piše: Jakub SALKIĆ

FOTO: Velija Hasanbegović

Ako bi nekome palo napamet da organizira turističku turu obilaska kula i tvrđava u Bosni i Hercegovini, sigurno bi se u sjevernom dijelu naše domovine najduže zadržao. Nekoliko je dobro očuvanih i mnogo lijepih tvrđava na ovom prostoru. Kula Zmaja od Bosne, Stari grad Srebrenik, Soko kod Gračanice, dobojska tvrđava, tešanjska kula…, sve su to dragocjeni kulturno-historijski spomenici, svjedoci prohujalog vremena, burne, teške i svijetle povijesti ovih krajeva i cijele Bosne i Hercegovine. Iako turizam nije u fokusu većine gradova na ovom području, svi oni imaju šta ponuditi posjetiocima, od učenja o prošlosti do neiscrpnih mogućnosti zabave i uživanja.

TEŠANJ

Niko u Tešanj nije otišao usput. U Tešanj se ide s namjerom. Iako Tešnju nije prioritet turizam, ipak je nadaleko poznat kao grad poduzetnika, vrijednih i radišnih ljudi koji su svoju poduzetnost uspjeli “brendirati”.

U Tešnju se itekako ima šta vidjeti. Posebno je dojmljiva stara čaršija s kaldrmisanim ulicama i izgledom kakav je bio birvaktile. Zato je toliko šarmantna i lijepa. Nad Tešnjom dominira tvrđava, jedna od najvećih, a moglo bi se reći i najljepših u Bosni i Hercegovini. Kažu da su je počeli gradili Iliri, nastavili Rimljani, pa Osmanlije i poslije njih Austro-Ugarska. Danas u kuli ima stalna muzejska postavka koja svjedoči o prošlim vremenima.

Tešanj s ponosom može istaknuti da ima jednu od ukupno četiri sačuvane sahat-kule u Bosni i Hercegovini koja i danas radi. Dio tešanjskog muzeja jeste i Eminagića konak, jedan od rijetkih sačuvanih primjeraka gradske stambene arhitekture sagrađen 1860. godine. Posjeta Tešnju može završiti obilaskom mezara jednog od naših najvećih pjesnika Muse Ćazima Ćatića.

Ako se odlučite doći u ovaj grad, obavezno posjetite Prirodni rezervat divljine “Jezero Jelen” u Jelah-Polju. Tu je obilje zabavnih sadržaja za svačiju dušu.

 DOBOJ

Najbolje što možete uraditi ako odlučite posjetiti Doboj jeste otići na tvrđavu. Na dobojskoj tvrđavi možete posjetiti etnokafe, dječije igralište, slikati se s vitezovima i princezom, pogledati izložbu srednjovjekovnog oruđa i oružja, kupiti suvenire i na nekoliko minuta iskusiti srednjovjekovni način života u Bosni.

Ako želite da se kupate, a da i dobro pojedete, posjetite Goransko jezero, malo izletište udaljeno pet kilometara od centra Doboja. Čisto je i okruženo šumom, a ima i restoran. U blizini je i Preslica, još jedno popularno dobojsko izletište, idealno za porodične piknike s restoranom koji nudi izbor tradicionalnih jela, dok u Gostilju možete uživati u paraglajdingu. Sve ove tri lokacije na planini su Ozren.

GRAČANICA

Naselje Gračanica, u blizini srednjovjekovnog utvrđenog grada Sokola, imalo je u srednjem vijeku značajnu ulogu, a naročito u osmanskom periodu, kada je bilo sjedište kadiluka. Za austrougarske uprave Gračanica postaje važno trgovinsko i zanatsko središte, kojem gravitiraju naselja na Ozrenu, Trbavi i u dolini Spreče.

Među značajnijim historijskim spomenicima jesu, osim grada Sokola (1426), Ahmed-pašina ili Bijela džamija iz 1595. godine, sahat-kula iz istog perioda i medresa iz 19. stoljeća.

LUKAVAC

Prema predaji, nekada davno, negdje u starom Lukavcu postojala je rampa na kojoj je svako ko bi prošao tim područjem morao platiti “maltarinu”, jednu vrstu carine. Maltadžija, ili osoba kojoj se plaćala carina, bio je vrlo revnosan u svom poslu, te ga se nikako nije moglo nasamariti. Njegova lukavost postala je nadaleko poznata pa je, kaže predaja, tako Lukavac postao i ostao Lukavac.

Ali ono po čemu je ovo mjesto definitivno poznato jesu dva jezera. Jezero Bistarac, uklopljeno u današnji kompleks “Ontario”, bilo je godinama omiljeno mjesto za kupanje i razonodu svih Lukavčana, a i za mnoge goste iz okoline. Okruženje bogato šumom osigurat će vam osvježenje i duboku hladovinu i u najtoplijim danima.

Ako se ipak zaželite nešto veće vodene površine koja vas čak može podsjetiti na more, tu je jezero Modrac. S 12 kilometara dužine i oko 700 metara širine, Modrac je omiljena destinacija za stare i mlade. Skoro da nema osobe s područja Tuzlanskog kantona koja barem jednom godišnje ne posjeti jezero. Mogućnosti su neiscrpne. Na skoro 1.500 metara uređene plaže mnogo je sadržaja – od raznovrsnih kafića i restorana do noćnih klubova. A može se i kupati u jezeru.

TUZLA

Tuzla je jedno od najstarijih naselja u Evropi s kontinuitetom življenja. U njoj je pronađeno najstarije sojeničko naselje u Evropi koje datira iz neolita (mlađe kameno doba), za razliku od ostalih pronađenih sojeničkih naselja u Evropi koja datiraju iz gvozdenog doba. U Tuzli je pronađen i veliki broj predmeta iz doba neolita, a među njima posebno mjesto zauzimaju posude za isoljavanje, tj. posude za proizvodnju soli iz slane vode. Ovi arheološki pronalasci potvrđuju da su još neolitski stanovnici na ovom području eksploatirali slane izvore. Eksploatacija soli traje i danas. Uostalom, po tome je Tuzla i dobila ime.

Ali Tuzla je mnogo više od “grada na zrnu soli”. Ona je kulturni i administrativni centar Tuzlanskog kantona. Posjetioci imaju na raspolaganju brojne sadržaje, bogatu kulturno‑historijsku baštinu. Među najvrednijim zadužbinama jesu džamije, poput Džindijske, Turalibegove i Šarene, odnosno Behram-begove džamije, zatim nekropole sa stećcima, Hastahana, najstarija bolnica, izložba slika Ismeta Mujezinovića u Međunarodnoj galeriji portreta Tuzla. Posjeta tuzlanskoj čaršiji, šetnja Korzom do Tuzlanske kapije neizostavni su dio boravka u ovom gradu.

Dvojica najpoznatijih Tuzlaka jesu Meša Selimović i Ismet Mujezinović, koji su na Korzu dobili svoje spomenike, pa se danas, kada Tuzlaci dogovaraju sastanke, najčešće nalaze “kod Meše i Ismeta”.

No za zabavu u Tuzli u ljetnim vrelim danima najbolje je posjetiti Panonska jezera, jedinstvena po tome što su to vještačka slana jezera. Mnoštvo zabavnih sadržaja, bogata ugostiteljska ponuda i prelijepe plaže dovoljan su razlog za posjetu.

SREBRENIK

Tvrđava iznad današnjeg Srebrenika, smještena na prostoru nekadašnje župe Usora, bila je u srednjem vijeku poprište stalnih sukoba Bosne i Ugarske, a od 15. stoljeća i Osmanskog carstva. Izgrađena je na usamljenoj kamenoj stijeni, a jedini je način ulaska u nju drveni most koji preko provalije povezuje stijenu s ostatkom uzvisine, što je čini neosvojivom na juriš. Stari grad Srebrenik sastavljen je od tri povezana dijela s četiri kule i manjim dvorcem. Odavde je 15. februara 1333. godine ban Stjepan II Kotromanić, stric Tvrtka I Kotromanića, prvog kralja srednjovjekovne Bosne, bosančicom pisao povelju Dubrovčanima.

Iako prvi pisani dokumenti o drevnom Srebreniku datiraju od prije 683. godine, grad je sagrađen i prije toga, samo se ne zna pouzdan datum kada se to dogodilo. Kada su Osmanlije zauzele Stari grad, u njemu su držale manju posadu, od pedesetak vojnika, jer je zbog ratnih zbivanja i pomicanja granica grad izgubio stratešku važnost. Tokom 18. stoljeća grad Srebrenik ponovno je postao strateški značajan, kada je u dva navrata i obnavljan. Konačno je napušten iza 1835. godine.

GRADAČAC

Ako ste ikad čuli za Gradačac, onda vam je sigurno poznato i ime Husein-kapetana Gradaščevića, Zmaja od Bosne. Svako dijete iz Gradačca i okolice više je puta čulo priču o kuli koju je izgradio kapetan Gradaščević, a u kojoj su tada bili smješteni vojska i vojna uprava. Danas, svi željni daška ovog prošlog vremena, posjete kulu u Gradačcu. Sam pogled na zidine koje je okružuju ispuni vas nekim strahopoštovanjem, a kamenom popločana cesta vodi vas ispod kamenog svoda, te uvodi pod sigurno okrilje njenih stoljetnih zidova. Lokalno stanovništvo izuzetno se ponosi kulom i čak je nazivaju starogradskom ljepoticom. Njena kao snijeg bijela fasada vidljiva je iz svakog dijela ovog grada i čak služi kao svojevrsni orijentir.

Priča o Gradačcu ne bi bila potpuna kad ne bismo spomenuli i vještačka jezera Haznu i Vidaru. Ova dva predivna jezera, znamenitosti grada, kako mještani vole kazati, nastala su zapravo iz nužde, te kao spas Gradačca od obilnih poplava koje su ga zadesile šezdesetih godina. Izgradnja brana na dotadašnjim potocima Hazna i Vidara riješila je problem, a ujedno donijela gradu bogatstvo kojeg se danas ni za šta ne bi odrekli. Jezera su za kratko vrijeme postala poznata ljetna kupališta, mjesto mnogih sportskih aktivnosti i događanja.

Bogatstvo ovog kraja nadaleko je poznata gradačačka šljiva. U vezi s tim, svake se godine održava Gradačački sajam šljive ili, kako lokalno stanovništvo voli reći, “šljivarevo”, manifestacija koju posjećuju hiljade ljudi iz mnogih zemalja.