Zaprepastila me savršena organizacija te masovne pljačke. Svi su bili jednako odjeveni, prekrivenih lica i s torbama na leđima. Kretali su se u grupama koje su se ukrupnjavale po potrebi. Na strateškim pozicijama stajali su skauti. Oni su obavještavali ostale o kretanju policijskih vozila. Policija bi stigla na jednu tačku, a prodavnice su obijane na drugim mjestima
 vidio nešto na šta sam, eto, morao čekati dok ne postanem mator čovjek. A sve to otvori oči, prodrma te iz uspavanosti, shvatiš gdje se nalaziš, gdje su granice društva u kojem živiš.</p>
<p>Bio sam očevidac nemilim događajima, a samo sam htio podržati opravdani bunt protiv policijske brutalnosti nad Afroamerikancima, kategorijom američkog stanovništva koja se nije izborila za ravnopravnost ni nakon toliko mnogo godina. Mislio sam da ću prisustvovati protestima, a ne organiziranoj pljački ogromnih razmjera.</p>
<p>Bio sam klinac kada se obdanište “Mladen Stojanović” (sadašnja zgrada Francuske ambasade u Sarajevu) zatvorilo zbog renoviranja. Stara građevina postala je neuvjetna. Mi, djeca, preskakali smo ogradu da bismo se igrali u velikom praznom bazenu i spuštali niz tobogane. U jednom momentu bilo nas je tu pedesetak. Najstariji među nama, Jota, nogom je provalio vrata koja su vodila u unutrašnjost obdaništa.</p>
<p>Nastao je pandemonij. Svako je grabio neku igračku, ja sam maznuo komplet dječiju saobraćajnu uniformu i izašao na ulicu sa znakom STOP da “uređujem saobraćaj”. Uspio sam zaustaviti kola iz kojih su mi se smijali i rekli da će na moj zahtjev sporije voziti.</p>
<p>Ubrzo su u obdanište počeli upadati odrasli i iznositi namještaj. Nije prošlo mnogo vremena kada je stigla milicija i svemu je došao kraj. Moment upada u obdanište ostao mi je urezan u pamćenje kao nešto ekstatično, zabranjeno, uzbudljivo i pobunjenički.</p>
<p>Tako su se sinoć vjerovatno osjećali mnogi momci i djevojke koji su upadali u nezaštićene prodavnice u srcu Manhattana. Policajaca nije bilo dovoljno da spriječe desetine hiljada dobro organiziranih “protestanata” koji su izašli ne da se bore za svoja prava nego da pljačkaju šta stignu i svete se za položaj u društvu u kojem se nalaze.</p>
<p>Zaprepastila me savršena organizacija masovne pljačke. Svi su bili jednako odjeveni, prekrivenih lica i s torbama na leđima. Kretali su se u grupama koje su se ukrupnjavale po potrebi. Na strateškim pozicijama stajali su skauti. Oni su obavještavali ostale o kretanju policijskih vozila. Policija bi stigla na jednu tačku, a prodavnice su obijane na drugim mjestima. Malo ko je vjerovao da je ovako nešto moguće, i to u srcu grada, pa zato radnje nisu zaštitili.</p>
<p>Cijeli sam dan gledao vijesti i kontao kako se to mene ne tiče i da ja s tim nemam ništa. Ali kako se bližila večer, tako sam postajao sve nervozniji, kopkalo me šta se zaista dešava jer sam davno naučio da se medijima počesto ne može vjerovati. Htio sam sve saznati iz prve ruke.</p>
<p>I prije sam išao na proteste za “Black Lives Matter”, ali to je izgledalo sasvim drugačije. Pošao sam prema Union Squareu, gdje se obično dešavaju protesti, ali ondje nije bilo mnogo svijeta. Išao sam dalje, prema Times Squareu, prateći dosta momaka i djevojaka koji su se u grupama kretali u istom smjeru. Međutim, ubrzo sam potpuno sam stigao do Times Squarea, na kojem osim mnogo policajaca nikoga drugog nije bilo.</p>
<p>Okrenuo sam se i pošao nazad prema Union Squareu. Nisam prošao ni par blokova kada sam primijetio komešanje velikog broja ljudi, urlike i trku. Našao sam se usred pandemonija u kojem je svako upadao kroz razbijene izloge i krao što je stigao. Ni u jednom se momentu nisam osjećao ugroženim, svi su gledali svoja posla, zauzeti onim zbog čega su tu došli. Stajao sam u nevjerici i posmatrao maskiranu omladinu kako provaljuje u sve u šta se provaliti moglo. Bilo je tu i sasvim nepotrebnog uništavanja javne imovine, stvari za koje su roditelji ovih klinaca krvavo plaćali porez. Umjesto u mirnim protestima, zatekao sam se u nečemu sasvim drugačijem.</p>
<p>Mučno je bilo posmatrati policiju kako nemoćno pokušava zaustaviti masovnu pljačku, iako je u svemu tome postojalo nešto naizgled oslobađajuće. Destrukcija ima svoju magnetičnu moć, društvo koje je izgrađeno na ko zna kakvom profitu prosto zove da bude preispitano od najnižih kategorija društva. Nisam to više mogao posmatrati i otišao sam kući. Na putu sam sreo dosta policajaca koji su se odlučili držati nekoliko ključnih tačaka, a ostalo prepustiti ljudskoj stihiji.</p>
<p>Jedina što me danas kopka jeste budućnost mladeži koja je sinoć tako slasno i zanosno pljačkala. Šta će oni govoriti svojoj djeci o događajima koji će jednog dana biti prepričavani? Hoće li se predstavljati kao heroji koji su digli glas protiv policijske represije ili će reći istinu, da su išli u najobičniju pljačku?</p>
<p>Ovom što se dešava ne vidi se kraj. I to usred najgore pandemije u Americi od španske groznice do danas, s više od 100.000 mrtvih. Kao da nije bilo dovoljno smrti i tragedije ovih dana. Ko zna kako će se ovo završiti, ko zna kako će Amerika izgledati nakon svega ovoga… Biti svjedok tome nije nimalo prijatno ma kako to “romantično” izgledalo za pedeset ili stotinu godina.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Našoj Stranci smeta ime Alije IzetbegovićaSljedeći članak
Novi direktor, stare navike
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA