Gdje su nestale one slike fašista dok strijeljaju učenike Kragujevca? Gdje su ona ojađena, uplakana lica očeva i majki zemlje Šumadije dok u Potočarima vezanim ljudima i djeci pucaju u leđa. Gdje su sjećanja dok smrt odrađuje svoj posao? Gdje su dok nemoćni padaju pokošeni rafalima? Zar baš ništa od onog vremena, iz onog tamnog doba, nije ostalo u glavama tih stvorenja? Ni jedna slika, ni jedna suza, ni jedan jauk
Prethodni članak
SREBRENICA, 25 GODINA: HUSEIN BAŠIĆ – RIJEČI POSLIJE SREBRENICESljedeći članak
SREBRENICA, 25 GODINA: Isnam Taljić – “Roman o Srebrenici”
