Izostanak imenovanja zajedničkog jezika dokaz je da ova zbrda-zdola sastavljena skupina, u najvećem broju nelingvista, još nema hrabrosti iskreno se suočiti s javnošću, koja čeka da alfa i omega cijelog projekta Snježana Kordić pošteno stane uz svoju dugogodišnju ideju o zajedničkom srpskohrvatskom jeziku – pa kom opanci, kom obojci.
"Bošnjački predstavnici, naročito građanski orijentirane stranke, zaziru od osovine Dodik – Čović, nisu spremni izaći u susret zahtjevima HNS‑a jer se boje novih blokada i ucjena ako im se takvi mehanizmi daju u ruke. Hrvati to doživljavaju kao majorizaciju, tvrde da Bošnjaci biraju i svoje i njihove predstavnike, da time uzimaju sebi ono što pripada Hrvatima, i tako ukrug."
Do sada smo direktno zaposlili preko 2.000 ljudi, indirektno je to puno veći broj. Projekti koje smo finansirali nisu samo u određenim dijelovima BiH, nego na području cijele BiH. Finansirali smo 525 firmi i 865 fizičkih lica koji se nalaze u 68 različitih gradova
Sedmični časopis Stav pokrenuo je anketu s pitanjem “Postoji li nacionalizam među Bošnjacima kao dominantna društvena pojava?”. U tu svrhu kontaktirali smo veliki broj bošnjačkih intelektualaca u BiH, uključivši i predstavnike bošnjačke intelektualne elite u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Ova anketa ujedno predstavlja prvi sveobuhvatniji bošnjački odgovor na kontinuirane dnevnopolitičke teze o postojanju bošnjačkog nacionalizma, koji se pritom svrstava uz bok onog hrvatskog i srpskog.
Na uzorku od gotovo 4.000 ispitanika, koliko je glasalo do zaključenja ovog broja, pokazalo se da većina (84,86%) anketiranih podržava zahtjev za revizijom. Među anketiranima bilo je 77,88% Bošnjaka, 3,69% Hrvata, 6,06% Srba i 12,37% Ostalih.
Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 23. februara, širom Bosne i Hercegovine.
Treba ponoviti da bi i samim Srbima trebalo biti u interesu da se podnese revizija. Čega se boje ako tvrde da je neosnovana, da pravni zastupnik nema legitimitet? Eto im prilika da jednom zauvijek završe tu priču, pa da se mogu pozvati na konačnu presudu. Ili se zaista nečega boje? Ili ih, negdje duboko ispod debele kože, muči savjest?
Ni Stav nije odgovarao mnogima pa, čim je lansiran, a ovim izdanjem obilježavamo dvije godine izlaženja i stoti broj, bio je etiketiran i napadan. Predviđali su nam vijek od dva mjeseca i desetak brojeva, s nama su se ismijavali, prozivali su nas nacionalistima, fašistima i radikalima, iako mi nikada nismo bošnjački identitet promatrali jednoobrazno prihvaćajući podjelu na “zelene” nacionaliste i “crvene” antifašiste, iako mi nikada nismo bosanskohercegovački identitet promatrali kao ekskluzivni prostor samo Bošnjaka.
Treba li vjerovati Aleksandru Vučiću kada govori ono što godi našemu uhu? Treba, ali pod uvjetom da nećemo zaboraviti njegovu izreku “da će za jednog Srbina ubiti sto muslimana”. Bolje bi bilo znati da će za jedan kilometar autoputa ili brze ceste koju izgrade Bošnjaci Srbi izgraditi stotinu kilometara
Kolika god personalna agonija i strah od mogućeg sudskog procesa Milorada Dodika uvodi u paniku i drskost neobjašnjivih razmjera, a koju on na dnevnoj bazi otjelotvoruje nepoštivanjem suvereniteta države Bosne i Hercegovine, toliko me još više uznemiruje letargija i tišina ogromnog broja federalnih institucija, koje nisu samo Stranka demokratske akcije, a kojoj se po automatizmu ispostavlja svaka faktura za permanentne blasfemije Dodika, čovjeka koji cijeli jedan entitet drži kao taoce svog straha, primitivizma i bahatosti“
