Najgore su u zadrugama prolazili zemljoposjednici čije bi se ogromne plodne površine spajale s minijaturnim oranicama?! Oni čiji je ulog bio “ništa” bili su čak i u ideološkoj prednosti, revnosno provodeći svetu obavezu “eksproprijacije eksproprijatora”. Slično je i sa stećcima. Bosna je u zadrugu pod nadzorom UNESCO-a unijela praktički sve, pa će susjedi zbog njihovog velikodušnog unosa malo više od ništa uživati kao da su u najmanju ruku unijeli koliko i Bosna
Kroćenje političke moći treba biti temeljni problem društvenih teorija. Moć nam treba, ali je treba ukrotiti. Interesi su neizbježni, ali ih treba etički usmjeriti
U svrhu izlaska Bosne u svijet, jer je svijet velik i ne ograničava se samo na EU i SAD ili Rusiju, a u svjetlu referenduma u RS i njegovih prvih i ostalih posljedica, trebalo bi poduzeti diplomatsku ofenzivu
Fascinacija Amerikom ranih je osamdesetih bila na vrhuncu, svako je znao da su američka auta najbolja na svijetu, njihova košarka također, svi su željeli nešto američko, ali nisu znali kako do toga doći. Tu želju za nečim površnim i u suštini nebitnim do kraja rasplamsala je serija Dinastija
Volio je znati. I zato je svaki čas dobijao neki dobronamjerni savjet. Rastužio se kad mu je čovjek blagog lica kazao: “Nikad nemoj guzicom zatvarati vrata.” “Čime sam drugo mogao?”, rekao mu je tužno: “U rukama su mi bili neki teški paketi.”
Peremo skupa lonce, šerpe, tanjire, čašice za čaj, escajg. Zaronjen u pjenu do lakata, Sejid mi priča o vremenu šaha Pahlavija. Bilo, kaže, tada u Teheranu mnogo droge, alkohola i prostitucije, pa se ljudi, dosta njih, odrodili od vjere, a bez vjere – zastaje Sejid i značajno me gleda – Iran je sakat, bez vjere Iran nikada nije bio. Onda došla Revolucija, islamistički revolucionari sve to skršili, pohapsili i pobili koga je trebalo pohapsiti i pobiti, pa zavladao mir, ali nekakav čudan mir
Gledam na Facebooku fotografije mojih prijatelja. Ne zna se ko je od nas gori. Da nam je neko rekao da ćemo tako izgledati jednog dana, povukli bismo ručnu. Ipak, nekoliko ih zaista izgleda dobro. Ostali su teška žalost
Već s prvim i otrežnjavajućim udarcima života uvidio sam da je život pragma, brutalna i nemilosrdna, da se od baljezgarija o francuskim egzistencijalistima ili američkim bitnicima ne živi, te sam se, brže-bolje, ostavio ćoravog posla iliti beskorisnog znanja o literaturi i životu prononsiranih luđaka, homoseksualaca, pedofila i narkomana, što su pisci čije sam knjige čitao najčešće i bili
Mika je bio mornar, beskućnik, skitnica, pijanica, avanturista, pjesnik, slikar, recitator, bohem. Uz sve to, bio je dobronamjeran i drag čovjek. U novom naselju u Ulici Mihaila Babina, ispred vrata kuće, dočekao me je i odmah mi objasnio odakle ime ulice po pjesniku Mihailu Babinu. Nekad davno, Babin mu je kao skitnici dao krov nad glavom, a sada se on izborio da ulica u kojoj živi nosi ime njegova dobročinitelja
Porodice su nalik ljudima. I one mogu biti paranoične. Dovoljno je da jedan stalno nešto ponavlja. Svi se zaraze
