fbpx

280

A život je takav. Ne mogu uvijek od ljudi s kojima ću se susretati očekivati fer i korektan odnos. Ja sam Bosanac, Bošnjak, musliman, stranac, ne mogu očekivati da će njihov odnos prema meni uvijek biti korektan. Sada u svijet idem s pretpostavkom da će me u početku tretirati kao nekog nižeg od sebe, ali sam dovoljno spreman, uporan i dovoljno znam i vjerujem da mogu biti ili kao svi oni koji na mene tako gledaju, ili viši od njih. I uvijek mi je to cilj i uvijek mi je na pameti da ono što ću postati, uz Božiju volju naravno, zavisi isključivo od mene”

Biti Bošnjak je aksiom, završen proces. Biti Bošnjak nije odrednica vjerske skupine. Hrvata i Srba ima i protestanata, i Jehovinih svjedoka, i budista, i hinduista svake fele, ali su i dalje Srbi i Hrvati. Ipak, katolici i pravoslavci čine više od 90 posto ta dva naroda i niko ne dovodi u pitanje to što vjersko obredoslovlje i kršćanski civilizacijski obrasci kreiraju dobar dio njihove kulture i identiteta općenito. Upravo zato niko ne bi smio biti zbunjen podvalom da su Bošnjaci nadiđeni jer su “etiketirani kao vjerska skupina”. Neko bi volio da je tako, jer vjerska skupina nije nacija i ne može biti politički faktor.

Mislim da je, generalno gledano, “lock down” bio greška, ali poslije bitke hiljadu generala. Smatram da je sad ta svijest narasla, da se ne može ići s tim rezom, u smislu stopiranja ekonomskih tokova, pokušat će se živjeti normalnim životom, koliko je to moguće, ali određene će industrije svakako osjetiti koronu, to je prije svega turizam. Ostale industrije naći će neki način daljeg života s virusom, ali to ipak neće biti u onom obimu kao ranije

Vraćanje Aja Sofije u okvir onoga što je bila želja čovjeka zaslužnog što su Turci u Istanbulu predstavlja značajan korak dekolonizacije, jer čin kršenja te želje bio je (samo) jedan od koraka ka (mentalnoj) kolonizaciji, čupanju historijskih, identitetskih i religijskih korijena kojem je tursko društvo bilo izloženo decenijama. Zato, nije pitanje zašto se Aja Sofija konvertira u džamiju nego je pravo pitanje zašto je uopće pretvarana u muzej

Središnje figure širenja islamofobije u BiH mogu se podijeliti u tri kategorije. Prvo, akademski i poluakademski krugovi u Srbiji i Republici Srpskoj, od kojih su najpoznatiji srpski “stručnjaci” za sigurnost, terorizam i islam, poput Predraga Ćeranića, Miroljuba Jevtića, Dževada Galijaševića i Darka Trifunovića. Drugo, nekoliko visokih dužnosnika Srpske pravoslavne crkve poput biskupa Amfilohija i patrijarha Irineja. Treća kategorija jesu političari i uključuju lokalne bosanske Srbe i bosanske Hrvate, kao i hrvatske i srpske političare poput Milorada Dodika i Marija Karamatića. U većini slučajeva to su izabrani zastupnici u skupštinama. Ovi politički subjekti daju izjave koje su antimuslimanske i islamofobne, usmjerene prema bošnjačkim muslimanima i njihovim političkim i vjerskim ustanovama

Avdići su svoju sreću pronašli u Srebrenici. Mustafa Avdić došao je 2005. godine u Srebrenicu zbog posla. Godinu dana kasnije pridružila mu se i supruga Jasna. Jasna je rodom iz Kalesije, Mustafa iz Kladnja. Jasna i Mustafa dobili su u Srebrenici dvije kćerke i sina

Kako spasiti domaći turizam? Možda nije dovoljno za spas, ali vrijeme je da svi pokažemo dozu solidarnosti prema turističkim radnicima u Bosni i Hercegovini i da ove godine odmore provedemo u vlastitoj zemlji. Imamo kvalitetnih turističkih destinacija, ljepota od kojih zastaje dah, mnogo toga što smo trebali posjetiti i vidjeti, a još nismo. Vrijeme je da to učinimo

Poricanje se, osim na nacionalnoj mržnji, temelji na propagandi koju su tokom rata promicali “političari, akademici i svećenici”. To dijelom podržavaju i pojedinci iz Republike Srpske, kaže Agius, otvoreno upirući prstom na entitet Republika Srpska.