Ismijavaju fudbalsku kulturu jedne velike zemlje, svima su omraženi, izigravaju pravila Saveza Njemačke, ali su preko noći osvanuli na vrhu. Red Bull Salzburg školovat će im igrače, Red Bull Sao Paolo i Red Bull Ghana skautirat će im i u Evropu slati mlade talente. Sve kako bi jedan klub iz Leipziga brzo igrao Ligu prvaka. Velikan u nastajanju kojeg malo ko voli, ali kojeg se svi boje

Kada krene loše, kada se život izmijeni do neprepoznavanja, malo je stvari kojima se sa sigurnošću možemo vratiti. Nema puno mirnih luka koje uvijek nude utjehu u nemirnoj svakodnevici današnjeg čovjeka. Jedna od spasonosnih konstanti u našim krhkim životima fudbalski je klub koji volimo. Nestrpljivo čekamo dan utakmice, mirno šetamo do dragog stadiona, stanemo rame uz rame s poznatim licima koje pamtimo još od djetinjstva, zagledamo se u uvijek identičnu boju voljenog dresa, glasno izgovaramo riječi himne koje jedino imaju smisla kada ih pjevamo zajedno, prizivamo magične poteze omiljenog fudbalera koji se već nekoliko sezona bori s viškom kilograma, glumimo nervoznog trenera dok krilnom igraču izdajemo upute u zrak, ljutito pljujemo košpice i prizivamo tu sekundu delirija kada se lopta nađe u mreži. Klub čini dio identiteta ljudi koji ga vole, neizostavna je životna navika, bitna stavka u poimanju svijeta, dio je naše filozofije i ima neprikosnoveno mjesto u srcima. Fudbalski klub ogledalo je svojih navijača, njihovih razmišljanja, nadanja i strahova. Nije to slaba veza, ona između čovjeka i kluba.

Nezasitni marketinški guru

Onda jednog dana dignemo glavu i pogledamo ka suparničkoj tribini. Vidimo ljude, ali ne i ljubav, tradiciju, filozofiju, kulturu. Vidimo i dva korporativna bika kako rastjeruju sve oko sebe oštrim rogovima dok raširenih nozdrvama bijesno poručuju da ih zanima samo moć i novac. Onda se čovjek na tribini počeše po glavi između dvaju poluvremena i zapita da li je moguće da je ova igra otišla tako daleko, da, umjesto ljudi, timove predstavljaju bikovi, da se ama baš niko na dunjaluku zbog jednog kluba ne prevrće nervozno u krevetu dan prije utakmice? Zabrine se vatreni navijač sa šalom oko vrata misleći o tome da li on i sva njegova braća po lopti imaju snage suprotstaviti se onima koji žele kupiti sve.

Da li je moguća borba protiv onih koji hoće preskočiti decenije truda, strahovanja, rada, sreće, bez da kažu najtiše izvini, i planiraju preko noći poslati sve ostale na dno ligaške tabele. Prepadne ga odgovor do kojeg dođe iznenađujuće brzo i lahko pa onda odabere jednu od malobrojnih opcija koje su preostale. Odabere da mrzi. Identičan se misaoni proces desio i u glavama navijača Dynamo Dresdena kada su u augustu ove godine na utakmici protiv RB Leipziga na teren bacili krvavu glavu bika. Kako su najvatrenije pristalice Dynama uspjele na stadion unijeti životinjsku glavu, ostalo je nejasno, ali poruka koju su poslali bila je svakako jasna i razgovijetna. Zašto bi neko u znak protesta na jednoj fudbalskoj utakmici bacao glavu bika? Pa i nije to tako duga priča.

Malo poznati njemački petoligaš SSV Markranstädt postao je 2009. godine RB Leipzig. Kupila ga je austrijska kompanija “Red Bull”, a nakon što su promijenili ime tima, na red su došli izgled grba i dresova. Umjesto trokutastog loga koji je krasio plave dresove SSV Markranstädta, sada se dva bika propinju na prsima igrača RB Leipziga. Dietrich Mateschitz austrijski je milijarder i vlasnik “Red Bulla” koji u kupovini sportskih timova vidi mnogobrojne mogućnosti za ekonomsku i marketinšku ekspanziju svog brenda. Njegova kompanija godišnje proda oko četiri milijarde limenki energetskog pića koje “daje krila”, prisutna je u 160 zemalja svijeta i zapošljava 8.000 ljudi. Mateschitz je ideju za proizvodnju poznatog napitka dobio sjedeći za šankom polupraznog bara u Hong Kongu 1982. godine i od tog trenutka njegova životna priča kreće se samo uzlaznom putanjom.

U vlasništvu “Red Bulla” timovi su Formule 1 Red Bull Racing i Scuderia Toro Rosso, fudbalski klubovi New York Red Bulls, FC Red Bull Salzburg, Red Bull Brasil, Red Bull Ghana, NASCAR tim Red Bull Racing i hokejaška ekipa EC Red Bull Salzburg. Sve ovo nije bilo dovoljno austrijskom gigantu čiji su planovi uvijek ambiciozniji nego se to prvobitno čini. Rezultati koje je postigao s FC Red Bull Salzburgom nisu zadovoljili Mateschitza, pa je nezasitni marketinški guru odlučio preći granice Austrije i svoje privatno fudbalsko carstvo proširiti u Njemačkoj.

Destinacija Leipzig

Kada je 2005. godine “Red Bull” preuzeo fudbalski klub Austria Salzburg, mnogobrojni navijači, suočeni s istinom da nemaju snage suprotstaviti se korporativnom divu, osnovali su novi klub, nazvali ga SV Austria Salzburg, i krenuli ispočetka s dna regionalne lige. Tako su fanovi raskrstili sve veze s bivšim klubom čija je nova politika pod zaštitom opasnih bikova bila da dovodi istrošene zvijezde na zalasku karijere. Mnogi prekaljeni internacionalci koji nisu mogli naći mjesto među prvih 11 u velikim evropskim klubovima praznili su kasu austrijskog tima, a Mateschitzu je brzo postalo jasno da tako neće doći do rezultata, ali ni do željene reklame.

S trenerske klupe otišao je Giovanni Trapattoni, koji je sa svojim revolucionarnim poimanjem igre bio Pep Guardiola osamdesetih, a na njegovo mjesto došao je mladi Roger Schmidt (danas čovjek koji implementira fascinantne taktičke metode s klupe Bayer Leverkusena). Fokus je stavljen na dovođenje mladih igrača i perspektivnih trenera, a posebno mudar izbor bilo je postavljanje iskusnog bundesligaškog trenera Ralfa Rangnicka za sportskog direktora tima. Na dominaciju u austrijskom šampionatu nije se dugo čekalo, ali s uspjehom su stigle i neočekivane nevolje. Snažni evropski timovi razgrabili su sve kvalitetno iz igračkog i stručnog kadra Red Bull Salzburga. Čak ni novac nije mogao zaustaviti fudbalere koji su željeli svezati svoje ime uz neke od najtrofejnijih klubova kontinenta. Ljuti Mateschitz znao je da ima kvalitetno kreiran sistem, ali instaliran na pogrešnom mjestu.

Želio je veće izazove, jaču konkurenciju i ulazak u top pet evropskih liga. Želio je mogućnost da lakše dohvati Ligu prvaka i plasira svoj proizvod pred najširi auditorij. Leipzig je bila idealna destinacija. Dekadencija fudbala u Istočnoj Njemačkoj traje sve od pada Berlinskog zida. Hansa Rostock, Dynamo Dresden i Energie Cottbus timovi su iz istočnog dijela koji nikada od ujedinjenja države nisu igrali ozbiljnu ulogu u elitnom razredu njemačkog fudbala. Više vremena proveli su u nižim ligama, a sve od ispadanja Cottbusa 2009. godine istočni je dio bez svog predstavnika u Bundesligi.

Precizni su ekonomski stručnjaci u Njemačkoj dali svoj doprinos u analizi tog fenomena objasnivši da od ukupno 13.000 velikih njemačkih firmi samo je njih 1.400 locirano u istočnom dijelu zemlje i da manji klubovi sa zapada, poput Wolfsburga i Ingolstadta, lakše dohvate uspjeh uz pomoć velikih firmi kao što su “Volkswagen” i “Audi”. Čelnici “Red Bulla” bez imalo emocija tako svojstvenih svijetu fudbala uočili su ovu anomaliju i ideja je za implementiranje brenda u Bundesligu rođena. Kada su željeli SSV Markranstädt preimenovati u Red Bull Leipzig, pravila Fudbalskog saveza Njemačke nisu im to dopustila, ali majstori marketinga (“Red Bull” troši približno 40% prihoda na marketing i kontrolira 44% tržišta energetskih napitaka) iznašli su novo rješenje.

Sintagma RasenBallsport Leipzig (u doslovnom prijevodu: loptaški sport na travi) osmišljena je samo kako bi skraćenica RB u nazivu tima nedvosmisleno aludirala na poznato piće. Zentralstadion, najveće fudbalsko zdanje Istočne Njemačke, koji prima 44.500 gledalaca, preko noći je postao arena Red Bulla. Tako je Laipzig, grad s više od milion stanovnika, nakon dugo godina imao ambiciozni klub s budžetom od 100 miliona eura za transfere i moderan stadion na koji će dolaziti najjači rivali. Ali fudbalski fanovi diljem zemlje nisu se mirili s politikom koju je u njihovom fudbalu provodio austrijski “Red Bull”.

Izrugivanje njemačkom duhu

Njemačka je bastion antikorporativnog fudbala i nosilac kulture u kojoj se fudbal uvijek igra zbog navijača. Bundesliga ima najniže cijene karata u top pet evropskih liga, sezonske ulaznice prodaju se u ograničenom broju kako bi svaki navijač imao priliku pogledati svoj tim makar jednom u sezoni, fanovi gostujućih klubovi imaju pravo popuniti 10% kapaciteta stadiona na koji putuju. Jednostavno, poput slogana u nekoj lošoj reklami, u Bundesligi je navijač svetinja.

Pravilo 50+1, koje članovima kluba daje veto pri odlučivanju (50% + 1 glas u izboru uprave ide navijačima), uspjelo je do sada sačuvati njemački fudbal od korporacijske kontrole i totalnog konzumerizma koji su preplavili engleski fudbal. Dok su u Engleskoj porodica Glazer, Sheikh Mansour i Roman Abramovich apsolutni vladari u svojim klubovima, u Bayern Munichu moćni “Audi” i “Adidas” imaju svega 18% udjela u klubu. Schalke 04 posjeduje bazu od 136.205 članova i kontrola kluba leži čvrsto u rukama navijača, u Münchenu 270.000 hiljada navijača ponosi se Bayernovim članskim kartama, dok Borussia Dortmund ima 140.000 registriranih najvjernijih pristalica i platiša. Manipulacija koju su vlasnici “Red Bulla” izveli galantno zaobilazeći pravilo 50+1 razbjesnila je Nijemce. Članarina za jednog navijača Borussie iz Dortmunda košta 62 eura, ali ako želite postati registrirani član RB Leipziga, morate izdvojiti 1000 eura.

Do sada je to učinilo svega 300 ljudi i to većinom zaposlenika “Red Bulla”. Pored legalnih, ali teško moralnih poteza koji su pratili pridodavanje skraćenice RB imenu kluba, izrugivanje fer duhu njemačkog fudbala i povećanje cijena članarine naljutilo je fudbalsku javnost. Ali osim protesta, ignoriranja i uvreda, navijači u najnaprednijoj evropskoj fudbalskoj kulturi malo toga mogu učiniti. Početak je decembra i RB Leipzig na vrhu je bundesligaške tabele. Samo jedan poraz u dosadašnjem dijelu pvenstva. Njihovi mladi i talentirani fudbaleri igraju brz i moderan fudbal pun jakog presinga. Na gostovanju Hoffenheimu, još jednom klubu u vlasništvu bogataša, dočekani su transparentom “Vratite nam titulu najomraženijeg kluba!” Ova ironična poruka navijača Hoffenheima možda i najbolje opisuje kako više ni u ponosnoj Njemačkoj nije bitno iz kakve kulture jedan klub dolazi i u kakvim je okolnostima nastao. Bitno je biti prvi. Kao što je RB Leipzig želi biti prvi. Jer kada ste na vrhu, mišljenje onih ispod doima se sasvim nebitnim. A da biste bili na vrhu, potrebna su vam krila.