Prvi veliki propust uprave “Mikser Housea” bio je izbor objekta u kojem se ovaj kulturni centar smjestio. Naime, bivša fabrika željezničkih vagona “Vaso Miskin Crni”, uključujući i dio koji je bio iznajmljen “Mikser Houseu”, a koji je u vlasništvu firme “Malcom”, direktora Envera Malagića, prema Regulacionom planu “Centar Novo Sarajevo”, namijenjena je za rušenje

Osmog septembra 2017. godine beogradski kreativni kolektiv “Mikser” otvorio je vrata nezavisnog kulturnog centra “Mikser House” Sarajevo s ciljem spajanja umjetničkih, društvenih, edukativnih i komercijalnih aktivnosti. U prostoru revitaliziranog industrijskog naslijeđa, nekadašnjoj fabrici željezničkih vagona “Vaso Miskin Crni”, na više od 1.300 m², “Mikser House” sačinjavali su koncertna i sajamska sala, design shop, innovation lab, kantina i Galerija “Frederic Maurice”. “'Mikser House’ Sarajevo nije samo spona između Sarajeva i Beograda, to je prvenstveno ideja o kulturnom uvezivanju Balkana, a mislim da je najveći izazov povezivanje Sarajeva sa Sarajevom. ‘Mikser’, kao multidisciplinirana platforma, pružit će šansu svim kulturnim, umjetničkim i scenskim radnicima da se povežu, educiraju i, na kraju, prezentiraju svoje ideje”, izjavio je tada za Stav art direktor “Mikser Housea” Sarajevo Almir Kurt.

S tradicijom od preko petsto raznovrsnih događaja tokom godine i s više od 250.000 posjetilaca, što je postigao u Beogradu, “Mikser” je krenuo s unapređenjem kulturnog života Sarajeva, ali je svoj poduhvat završio neslavno, samo tri mjeseca poslije, kada je zbog finansijskog duga od skoro pola miliona maraka stavljen katanac na vrata tzv. kuće za sve naše ljude. “Mikser House sa žaljenjem obaveštava javnost da su pregovori oko nastavka rada MH-a upali u krizu i da je najrealniji scenario da MH prestane sa radom”, stoji u saopćenju za javnost “Mikser Housea” Sarajevo.

“ZAGRIZLI SMO PREVELIKU JABUKU”

“Osećam se jako tužno, zaista je teško naći pravu reč. Ovo je strašan udarac za nas. Treba preživeti sve ovo. Pronaći novu energiju. Uložio sam toliko energije i sredstava, prešao hiljade i hiljade kilometara, dao svu strast, ljubav prema ideji u koju verujem i više nego pre, ali prosto nismo uspeli. Zagrizli smo preveliku jabuku, očigledno. Mislim da ću se baviti neko vreme humanitarnim radom”, rekao je Lalić u izjavi za Stav, iznoseći i, po njegovom mišljenju, glavni razlog “Mikserovog” neuspjeha. “Projekat MHS jednostavno nije održiv. Prevelika zgrada s ogromnim troškovima, plus građevinski dug još od pre otvaranja. Imali smo neka obećanja koja se nisu desila, ali to je život. Da je projekt dostigao održivost, ovo se ne bi desilo. Ili da smo za početak uzeli samo prvu halu…”, izjavio je Lalić i dodao: “Niko ovde nije imao loše namere, samo nam je nedostajalo više vremena i naravno – novca.”

Prvi veliki propust uprave “Mikser Housea” u Sarajevu, za čije su otvaranje bila neophodna velika novčana sredstva, bio je nesumnjivo izbor objekta u kojem se ovaj kulturni centar smjestio. Naime, bivša fabrika željezničkih vagona “Vaso Miskin Crni”, uključujući i dio koji je bio iznajmljen “Mikser Houseu”, a koji je u vlasništvu firme “Malcom”, direktora Envera Malagića, prema Regulacionom planu “Centar Novo Sarajevo”, namijenjena je za rušenje. “Predmetni objekt je unutar obuhvata Regulacionog plana ‘Centar Novo Sarajevo’. Zavod je uradio te nosiocu pripreme isporučio koncept prema kojem se predmetni objekt ne zadržava, tj. za cijeli obuhvat ‘Vaso Miskin Crni’ predviđena je zamjena građevinskog fonda. Prema planu višeg reda, u tom obuhvatu planirana je namjena – radno-stambeno-poslovna zona. Plan se radi za period od 20 godina”, izjavio je za Stav direktor Zavoda za planiranje razvoja KS Hamdija Efendić, napominjući da vlasnik objekta ima pravo iskazati svoje interese prilikom pravljenja plana čiji su izrada i donošenje regulirani Zakonom o prostornom uređenju Kantona Sarajevo i odgovarajućom federalnom metodologijom.

U vezi s Regulacionim planom  “Centar Novo Sarajevo”, svojevremeno smo kontaktirali i Ivana Lalića, koji je od nas saznao za njegovo postojanje. “Ja verujem da je plan o kome govorite samo stvaranje preduslova za gradnju o kojoj odlučuju vlasnici objekta, dakle – nije podrazumevajuća stvar. Usvajanje plana, javna tribina i sve sto sledi je dugotrajan proces. Još je rano govoriti o nekim konačnim rešenjima. Mi smo prezauzeti poslom i programima. To svakako neće ići preko noći. Ako ‘Mikser House’ postane nezaobilazna kulturna adresa, ona se možda može uklopiti i u neki budući plan. Zaista nemam preciznih informacija, ne bih prejudicirao stvari. Za sada, sa svih strana, imamo dobru volju i podršku”, izjavio je Lalić.

Konkretniji odgovor o krajnje neizvjesnoj sudbini spornog objekta pokušali smo dobiti i od direktora firme u čijem je on vlasništvu, od Envera Malagića, koji je krajnje grubo za Stav izjavio da “Zavod može planirati, ali da će on uraditi s objektom šta god želi”. Ipak, s obzirom na to da je “Mikser House” u Sarajevu zatvorio svoja vrata te da je nastavak njegovog rada u prvobitno zamišljenoj formi krajnje neizvjestan, postaje jasno da istraživačka priča o rušenju sada već nefunkcionalnog objekta nije bila sasvim uzaludna te da je stvarnost ponudila najjasniji i najtačniji odgovor o njegovoj konačnoj sudbini.

HLADNE SALE, VRUĆA PIĆA, NEKVALITETAN RAZGLAS…

Časopis Stav jedan je od bosanskohercegovačkih medija koji je podržao otvaranje “Mikser Housea” u Sarajevu, redovno promovirajući njegovo djelovanje, preporučujući kulturne, umjetničke i društvene događaje koje je on organizirao i priređivao. Ali, već nakon prvog koncerta na sceni “Mikser Housea” Sarajevo (Rambo Amadeus te umjetnički DJ dvojac Uroš Đurić i Žika Todorović) postalo je jasno da je ovaj kulturni centar otvoren nedovršen (zašto se uopće toliko žurilo s otvorenjem?!) te da njegov poslovni, ekonomski, tehnički i kreativni plan nije detaljno i smisleno razrađen. Naime, u noći otvaranja, kako bi prisustvovali spomenutim nastupima, posjetioci su morali gaziti preko pijeska, cigli, dasaka, eksera, dok su ih u unutrašnjosti “čekala” vruća pića zbog, kako je navedeno, manjka aktivnih frižidera. Ni toalet nije bio dovršen pa se posezalo za improviziranim rješenjima, a ovakvoj krajnje neprofesionalnoj organizaciji jednog kulturnog događaja dodatno su doprinijele tadašnje redukcije vode. Ipak, najveći problem, propust ili prepreku u priređivanju koncerata i nastupa u “Mikser Houseu” u Sarajevu predstavljalo je ozvučenje, odnosno krajnje nekvalitetan muzički razglas i nedostatak odgovarajuće zvučne izolacije.

“Par zapažanja vezanih za koncert TBF-a u Sarajevu. Molim Ivana Lalića da shvati dobronamjerno ovo što ću napisati, kao što molim da dobronamjerno shvati i šta je Mladen iz TBF-a rekao na koncertu: zvuk u ‘Mikser Houseu’ Sarajevo je UŽAS, OČAJ, ODRON, SMEĆE, jednom riječju S.ANJE koje ne dozvoljava da se uživa u koncertu. Mene ‘Mikser’ neće vidjeti dok se ne uloži lova u razglas. Još jednom, ovo je najdobronamjernije što mogu da kažem i molim da me se u tom svjetlu čita”, napisao je režiser Srđan Vuletić na svom Facebooku, nakon jednog od posljednjih koncerata održanog u ovom kulturnom centru.

“Sarajevo je vrlo specifičan i sulud i često pogrešan grad, ali ono što obožavam glede Sarajeva jeste to što nema šuplje priče. Zato, umjesto što se vodi neka konverzacija šta je dobronamjerno, a šta nije, napravite zvuk, jasno nam kažite koji je 1. motiv ‘Miksera’ u svom djelovanju i nemojte da se lažemo. Laž, kultura i umjetnost se ne podnose. A bogme ni mi, građani ovog malog Velikog grada”, dodao je mladi bosanskohercegovački slikar Rikardo Druškić.

I zaista, frontmen grupe TBF se javno, tokom nastupa u “Mikser Houseu”, požalio publici zbog “lošeg razglasa”, a definitivnu potvrdu da ozvučenje u “Mikserovoj” “promrzloj” i nedovoljno osvjetljenoj sali bez izolacije nije bilo adekvatno dobili smo na koncertu “Urban & 4”, koji je policija prekinula u dva sata iza ponoći zbog žalbi na glasnu muziku upućenih od komšija.

SKUPE KARTE

“Mikser House” u Sarajevu najavio je da će koncept njegovog finansiranja biti zasnovan na tri izvora – međunarodni fondovi, komercijalni sponzori i investicija “Mikser Housea” Beograd. Nakon što se takav plan očigledno pokazivao neuspješnim, pokušalo se “zaraditi” na relativno skupim kartama za koncerte i nastupe. Odmah nakon otvorenja ove “kuće za sve naše ljude”, cijene ulaznica skočile su na 15 i više konvertibilnih maraka. Tako su, naprimjer, ulaznice za koncerte grupa “Skroz” i “Urban & 4” za pravih 200 kupaca iznosile 15 KM, dok je ulaz na nastup “U2 Real Tribute benda” iz Italije koštao prihvatljivih 10 KM, ali ponovno samo za prvih 200 kupaca. Suprotno očekivanjima, cijene ulaznica nastavljale su rasti, pa su svi ljubitelji elektronske muzike za prisustvovanje nastupu njemačke DJ-ice Magdalene, koji je bio najavljen za 13. oktobar, a zatim zbog nedostataka s ozvučenjem prebačen u salu Doma mladih, morali izdvojiti između 20 i 30 KM, a za događaj “Garden of Dreams with Âme & Trikk”, održan 3. novembra, i do za naše uvjete zaista nepristupačnih 40 maraka.

Kako je jedno od obrazloženja za zatvaranje “Miksera” u Sarajevu glasilo da se “bez ozbiljne institucionalne podrške nije moglo dalje”, iako je, dakle, riječ o stranoj investiciji i poslovnom poduhvatu sa stranim finansijskim ulaganjem, pokušali smo saznati koliko je novca uloženo u sarajevski “Mikser”, a koliko je iznosio dug zbog kojeg je ovaj centar zatvorio svoja vrata. “To je sekundarno pitanje. Da je projekt dostigao održivost, ovo se ne bi desilo. Ili da smo za početak uzeli samo prvu halu… Iznosi su manje bitni. Pogotovo što je ‘Mikser House’ 100% privatna inicijativa. Što se pokazalo kao utopija. Kultura mora biti dotirana. Nema druge”, zaključio je Lalić.

BILO JE VIŠE RAJE NEGO IGDJE

“Bilo je više raje nego igdje, ljudi koje niste sretali godinama. To znaju svi koji su tamo redovno išli”, jedan je od mnoštva pozitivnih komentara na društvenim mrežama o postojanju i radu “Mikser Housea” u Sarajevu, koji je predstavljao nadasve originalan, kreativan i hrabar kulturni i društveni projekt, krajnje potreban Sarajevu, što su građani i mediji svakako prepoznavali, skoro bezrezervno podržavši njegovo “preseljenje” iz Beograda i redovno promovirajući njegov cjelokupni program. Ipak, uprkos susretljivosti vlasnika iznajmljenog objekta Envera Malagića te bezuvjetnoj podršci Sarajeva i njegovih građana koji su ga konstantno posjećivali, “Mikser House” Sarajevo nije uspio. Zašto? Zbog krajnje netransparentne, naivne i samoubilačke poslovne politike čelnih i odgovornih ljudi za pokretanje i rad “Mikser Housea” u Sarajevu, a nikako zbog nedostatka publike za muzičke žanrove kao što su rok, hip-hop, dance, tehno, te za izložbe, predstave, promocije knjiga itd.

Uz velike pohvale radnicima koji su danonoćno radili na restauraciji koncertno i zvučno neadekvatnog prostora, te velikom naporu “Mikserovog” art sektora, koji je sarajevskoj publici prezentirao niz zaista kreativnih, zanimljivih i uspješnih kulturnih, umjetničkih i društvenih programa i odjeljaka, kojim su se građani Sarajeva svakodnevno radovali (npr. Balkan Design Shop, galerija, Noći arhitekture u Sarajevu, Holiday Pet Market, Mikser Salsa Party, Mikser sajam zdravih navika “Zdravo ljudi”, izvedbe predstava Dame biraju te Žaba, izložba “Komplikuj jednostavno” Slavimira Stojanovića Futre itd.), “Mikser House” postao je od kulturnog događaja godine u Sarajevu razočarenje decenije jer upravo toliko dugo Sarajlije čekaju na otvorenje novog multimedijalnog prostora namijenjenog kulturno-umjetničkom stvaralaštvu (Dom mladih otvoren je 2007. godine).

“Kako god, pamtim divne programe i divnu atmosferu u ‘Mikser Houseu’. Sarajevska publika je predivna. Hvala joj od srca. Sve sad izgleda kao san. Ponosan sam na ova nepuna četiri meseca i beskrajno mi je žao što nismo imali snage da nastavimo”, rekao je Lalić.