U aprilu i maju 1992. godine počinje pljačka golfova iz Tvornice automobila Sarajevo. U prebacivanje nekoliko hiljada vozila iz ovog sarajevskog predgrađa u Srbiju bio je uključen politički i policijski vrh Republike Srpske. Novcem zarađenim prodajom golfova u Srbiji i Crnoj Gori finansirana je agresija na BiH

Tomislav Kovač, ratni ministar MUP-a Republike Srpske, optužen je pred sami kraj 2017. godine za učestvovanje u srebreničkom genocidu. Prijeratni policajac sa sarajevske Ilidže slovio je za osobu od posebnog povjerenja ratnog zločinca Radovana Karadžića.

Dan-dva prije no što će protiv njega biti podignuta optužnica, general policije Republike Srpske Kovač uputio je otvoreno pismo Glavnom odboru SDS-a. Između ostalog, Kovač piše i o ukradenim golfovima iz Tvornice automobila Sarajevo u proljeće 1992. godine. “U ratu su svi pomalo kraducali, pa se mnogi i prepadnu, još kad im dodaš četničku agresorsku prošlost, mnogi ustuknu. No, da ne bježimo i od mog ratnog kriminala. Unaprijed. Kriv sam. Zbog afere ‘Golfovi’, za koju me pita Vaš bosanski ministar: ‘Gdje je 2.000 golfova?’ Uprava za suzbijanje kriminaliteta MUP-a Srpske, kao tadašnjem v.d. ministru 1993. godine, dostavila mi je informaciju za akciju ‘Golf’. Bilo je vidljivo da su veći broj tih vozila uzele na raspolaganje opštine, republički organi i pojedine jedinice vojske i policije. Veći broj vozila su koristili, a jedan broj su prodali u Srbiji, za gorivo, hranu, kao i za plate vojsci i policiji.

Naravno, nekoliko stotina su kriminalci direktno pokrali i prodali, a neke i direktno koristili, za kojima smo raspisali potjernicu. Postavila se dilema kako karakterisati raspolaganje s vozilima od strane predsjednika opština i kriznih štabova i vlade. Imao sam izbor optužiti sve predsjednike kriznih štabova, uzgred SDS-ovih predstavnika stranaka i drugih rukovodnih komandnih ljudi. Međutim, ja sam prihvatio odluke državnih institucija, da sve što je upotrebljeno u odbranu, a nije lično prisvojeno, ne treba krivično goniti. Ostalo Vam je itekako sve poznato”, stoji u Kovačevom pismu SDS-u.

LANAC ŠVERCA

Već u aprilu i maju 1992. godine počinje pljačka vozila iz Tvornice automobila Sarajevo (TAS). U pljačku su bili uključeni Nikola Poplašen i Jovan Tintor, u to vrijeme čelnici Kriznog štaba Vogošće, te Ratko Adžić. U prebacivanju nekoliko hiljada vozila iz ovog sarajevskog predgrađa (tačan broj se ne zna, procjene se kreću od 2.300 do 3.500 hiljade vozila) u Srbiju bio je uključen skoro kompletna policija, ali i ministri prve Vlade Republike Srpske, izuzev premijera Branka Đerića. Novac zarađen prodajom golfova u Srbiji i Crnoj Gori značio je opstanak političke strukture RS. Tačna procjena vrijednosti ukradenih vozila i mašina iz TAS-a ne može se utvrditi. Nekoliko godina nakon rata, u razgovoru za njemački list Die Zeit, čelnici “Volkswagena” kazali su kako je pretrpljena šteta u njihovom sarajevskom pogonu milijardu i 800 miliona maraka.

Ključne osobe u krađi golfova iz sarajevskog naselja Vogošća bili su predsjednik Srpske opštine Vogošća Rajko Koprivica, zatim ratni ministar u Vladi RS Momčilo Mandić, ratni direktor TAS-a Mirko Stokuća, kao i šef predstavništva “Pretisa” u Beogradu Branko Prodanović. Iz tvornice su, zvanično za potrebe Vojske RS, izuzeti vozila, mašine, alati, dijelovi za vozila, lakovi i boje… Svima su njima bili nadređeni Radovan Karadžić, Jovan Tintor i Nikola Poplašen. Pljačka golfova dokumentirana je i u Hagu.

U presudi ratnom zločincu Momčilu Krajišniku, jednom od stvaratelja Republike Srpske, između ostalog, stoji i ovo: “Na osnovu uputstava dobijenih od MUP-a i lokalne vojne komande, sve srpske policijske snage u opštini Vogošća poslate su na liniju fronta već sredinom aprila 1992. Policajci nisu održavali red i mir, već su učestvovali u borbenim dejstvima. Mnogi policajci su učestvovali u kažnjivim radnjama, kao što je pljačka muslimanskih kuća. Osim toga, do juna 1992. iz fabrike TAS u Vogošći, koja je proizvodila vozila marke Golf, ukrali su približno 2.000 vozila. Specijalni vod sa Sokoca, pod vodstvom Duška Malovića i dodijeljen Mići Stanišiću, učestvovao je u velikoj krađi automobila iz fabrike TAS u Vogošći, dok je rezervna policija pljačkala muslimanske kuće.” Duško Malović bio je zapovjednik voda specijalne policije MUP-a, na čijem je čelu 1992. godine bio ratni zločinac Mićo Stanišić. Malović je ubijen u Beogradu dvije godine kasnije u obračunu kriminalnih bandi. Smatra se da je upravo on ubica beogradske novinarke Radmile Dade Vujasinović, koja je, između ostalog, izvještavala i iz opkoljenog Sarajeva.

“ŽUTE OSE”

Kako su vozila iz Vogošće prebacivana preko granice BiH, detaljno je napisano u još uvijek neobjavljenoj knjizi Krv i pepeo Podrinja autora Šemsudina Muminovića i Mehmeda Pargana. U Zvornik je 4. aprila 1992. godine, po naređenju KOS-ovog potpukovnika Jovanovića, stigao Vojin Vučković zvani Žuti. Na poziv Brane Grujića, tada prve osobe zvorničkog SDS-a i najutjecajnije osobe u tom gradu, Vučković formira jedinicu “Žute ose” i s njim je tada potpisan ugovor kojim su regulirani načini i visina naknade za ono što je on radio sa svojim borcima. Vučković će kasnije ispričati kako je na njega u Zvorniku pet puta pokušan atentat, a ta su ubistva bila naručena od onih koji su živjeli u strahu da će on nastaviti istragu o prodaji naoružanja, stoji, između ostalog, u knjizi.

Vučković aktivno prikuplja obavještajnu građu. Preko beogradskih vojno-obavještajnih veza dobija informaciju o krađi golfova iz Vogošće i njihovom transportu u Srbiju. Kada je saznao za švercerske kanale koji su išli preko Zvornika, Vučković obavještava o tome potpukovnika Milenka Blagojevića u Drinskom korpusu. Blagojević ne reagira. Vučkoviću je to bilo čudno, no on je nastavio pokušavati, preko zvaničnih vojnih organa, zaustaviti lanac šverca golfovima. Međutim, niko ne želi potpisati naređenje kojim bi Vučković bio ovlašten da se sam pokuša izboriti sa švercerima. Odlučuje da na tri mjesta oko Zvornika postavi barikade i tu kontrolira vozila koja nemaju urednu dokumentaciju.

Prema informacijama do kojih je u tom trenutku došao, radilo se o 3.500 golfova koji su u nekoliko pravaca iz Vogošće prebacivani u Srbiju. Izvori vojne bezbjednosti govorili su mu da se radi o kriminalu čija visina prelazi pola milijarde dolara. Nekoliko dana kasnije, general Svetozar Andrić obavještava Vučkovića da se hitno skloni jer će biti likvidiran zato što se upustio u istraživanje kriminala u koji je upleten sam politički vrh Republike Srpske. Vučković ipak ide dalje. Već 7. juna on odlazi na Pale kako bi se sreo s prvim ljudima Republike Srpske, tražeći objašnjenje zašto vlasti ne prekinu organizirani šverc. Na Palama se sastaje s Biljanom Plavšić i Veliborom Ostojićem. Ministru Ostojiću Vučković je iznio problem šverca golfova i način na koji se vrši taj šverc kojima je prenio svoja saznanja o švercu. Tek nakon tog sastanka shvatio je da je Ostojić također dio švercerskog lanca. “Kada sam shvatio suštinu igre, promijenio sam temu kako me ne bi ubili na Palama”, priznao je kasnije Vučković. Ostojić mu nakon sastanka poklanja sanduk pušaka i dva sanduka municije, obećavši da će doći ili poslati nekog u Zvornik kako bi se pitanje razriješilo.

MINISTAR ZA PLJAČKU

Nedugo nakon sastanka, u Zvornik stiže specijalna jedinica MUP-a Republike Srpske koja će umjesto švercera pohapsiti pripadnike “Žutih osa”. Ovom događaju prethodit će incident u Karakaju, kada je u jednom od golfova, pripremljenih za transport u Srbiju, bio upravo ministar Ostojić. Pripadnici “Žutih osa” natjerali su i ministra i njegovo osiguranje da izađu iz vozila, a nakon što su ih razoružali, Ostojića su natjerali da pase travu pored ceste. Tek tada su ga pustili.

Velibor Ostojić, pišu Mehmedović i Pargan, po povratku na Pale traži od Radovana Karadžića da se Vučkovića zaustavi, odnosno, da se zaštiti operacija šverca golfovima kao jedan od najvažnijih izvora prihoda paljanskoj vrhuški. “Žute ose” su do tog momenta zaplijenile tridesetak vozila, od kojih su dva dali na upotrebu bolnici u Zvorniku, osam su držali na svojim parkinzima čekajući da vlast donese odluku o tome šta će se učiniti s tim vozilima, šest vozila dato je na korištenje Vojsci Republike Srpske, tako da nijedno vozilo oduzeto zbog neispravne dokumentacije nije prodano niti prošvercovano za Srbiju. Ipak, izdata je naredba za hapšenje “Žutih osa” jer su navodno oni sudjelovali u švercu golfovima.

Tada je izdata naredba Draganu Andanu, koji je bio čovjek od povjerenja, da preuzme slučaj i da zarobi vojnike Vojina Vučkovića. Andan je u to vrijeme bio na položaju u Banjoj Luci, a kasnije će dobiti poziciju šefa policije u Bijeljini. Policajci su, nakon što su dobili informacije od Gorana Žugića, koji je u to vrijeme bio šef Državne bezbjednosti u Zvorniku, upali u sjedište “Žutih osa”. Vučkoviću je prilikom hapšenja slomljeno rebro, pretučen je i oduzeta mu je sva imovina. Cijela jedinica optužena je da je počinila ratne zločine.

Muminović i Pargan pojašnjavaju i kako su golfovi prebacivani u Srbiju. Saobraćajne dozvole krivotvorene su u MUP-u Republike Srpske, u njima je mijenjana godina proizvodnje, ime vlasnika, datum registracije… Nakon toga je osiguran transport preko Drine. Svaka je dozvola nakon popunjavanja ovjeravana u MUP-u, tako da je skoro svaki Golf bio “legalan” i moglo ga se prodavati u Srbiji. Velibor Ostojić bio je u samom vrhu hijerarhije šverca golfovima, kao i Malko Koroman, komandant specijalnih snaga MUP-a Republike Srpske. U švercerskoj mreži bili su i Momčilo Mandić te komandir policije na Palama Zoran Jovičić.

Jedan kanal šverca uključivao je načelnike policije u Vlasenici, Bratuncu, Skelanima, Ljuboviji i Valjevu i išao je iz Vlasenice prema Valjevu, dok je drugi kanal od Vlasenice odvajan prema Šekovićima, Zvorniku, Papraći, Bijeljini, Rumi i Beogradu. Iz Sokoca je kamionima Nacionalne bezbjednosti u Srbiju prebačeno 184 golfa. Ukupno je, stoji u knjizi, prodato 3.500 gotovih vozila, s tim što je jedan dio bio pripremljen za farbanje. Uz to je prošvercovano autodijelova u vrijednosti oko dvije stotine miliona maraka. Dio autodijelova u vrijednosti oko petnaest miliona maraka u to vrijeme nalazio se u Pirotu, tako da su i oni završili u Srbiji. Procjene su da je iz TAS-a ukradeno oko pola milijarde maraka.

POLICIJA U GOLFOVIMA

Profesor Branko Đerić, prvi predsjednik Vlade RS, svjedočio je u Hagu u procesu protiv Miće Stanišića, ministra unutarnjih poslova RS, koji je osuđen na 22 godine zatvora. Tokom svjedočenja Đerić je odgovarao i na pitanja Tužilaštva o ukradenim golfovima, a pročitan mu je i jedan izvještaj napisan u stanici SJB. U njemu, između ostalog, stoji: “Borislav Maksimović je izjavio kako je gotovo svaki njegov policajac posjedovao ukradenog Golfa, te da bi ga vratio da je to bilo ko od njega zahtijevao.” Maksimović je bio jedan od šefova SJB u okviru MUP-a RS. Golfovi ukradeni iz TAS-a bili su, kako je kazao Đerić, problematično pitanje.

Na pitanje suca da li je uopće znao koliko je golfova ukradeno iz Sarajeva, Đerić je odgovorio: “Pokušavao sam stvari staviti pod kontrolu, da se spriječe ove krađe. Mislim da je u pitanju bilo na hiljade auta. Ne znam egzaktan broj, ali je ta tvornica bila veoma bogata. Mogu se složiti da je u pitanju bilo 2.300 automobila.” CSB oblasti Romanija-Birač 27. augusta 1992. godine šalje dopis SJB Vlasenica o ukradenim vozilima. U dopisu stoji: “Do sada smo oduzeli 23 vozila. Nakon provjera, vraćeno je pet. Problem je nastao nakon stalnih pritisaka političkog rukovodstva RS i MUP-a da se vozila vrate određenim osobama bez provjera, a postojali su slučajevi da je traženo da se vozila vrate iako je bilo jasno da su dokumenta falsifikovana.”

O golfovima se razgovaralo i tokom svjedočenja Sime Tuševljaka, ratnog načelnika kriminalističke službe u Centru službi bezbjednosti (CSB) Sarajevo – Romanija – Birač na suđenju Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu. U vezi s masovnom krađom golfova iz Tvornice automobila Sarajevo u Vogošći, policija je, tvrdi optužba, posvetila značajne resurse rasvjetljavanju tih slučajeva. O krađama se raspravljalo i na sjednicama Vlade RS, iz čijih se zapisnika moglo vidjeti da je Vlada smatrala golfove vlasništvom, obrazlažući da je to ratni plijen.

Također, tokom suđenja Radovanu Karadžiću Tužilaštvo u Hagu ukazalo je na dokaze po kojima je zbog krađe golfova sprovedena istraga kakva na području pod kontrolom vlasti optuženog Radovana Karadžića “nikad nije viđena” u slučajevima ratnih zločina nad nesrpskim civilima.

Svjedok Karadžićeve odbrane, sarajevski policajac Dobrislav Planojević, koji je u proljeće 1992. godine bio pomoćnik ministra policije bosanskih Srba Miće Stanišića, a zatim je od septembra iste godine do kraja rata radio u Državnoj bezbednosti Republike Srpske, nastojao je policiju predstaviti kao profesionalnu organizaciju koja je istraživala i taj kriminal. Osporavajući Planojevićevu tvrdnju da je rad policije bio otežan za vrijeme rata, tužiteljica je ukazala na pisane dokaze i iskaze drugih svjedoka iz kojih se vidi da je povodom krađe automobila marke Golf iz fabrike TAS u Sarajevu sprovedena opsežna istraga, kakva “nikad nije viđena” ni u jednom slučaju teških zločina nad nesrpskim civilima. Planojević je kratko odgovorio: “Ne bih se složio.”