Ništa nije toliko neistinito kao jezik koji bježi od jezika. Taj se jezik sve više pretvara u pepeo, u pepeo nad našim glavama, taj jezik u kojem je sve buduće: buduća sreća, buduća bogatstva, buduća budućnost... Istiniti istraživači jezika, međutim, znaju da je u njemu živo i prošlo i sadašnje i buduće
:</p>
<p><em>Bijaše u jednoj zemlji na Zemlji, zemlji poznatoj kao Imperfektija, u kojoj se vlade često mijenjahu (jedne padahu, a druge dolažahu), bijaše u toj zemlji državnik po imenu Delta.</em></p>
<p><em>Prije njega vladao je Imperfektijom Gama, Deltin prijatelj iz djetinjstva, čovjek koji je o istim i različitim stvarima mislio isto i različito kao i Delta, ali je bio grubo smijenjen zbog neke krivnje o kojoj javnost ne bijaše jasno obaviještena. Znalo se samo da je Gamu smijenio Delta i da je Gama nedugo nakon toga napustio ovaj svijet. Pošto je prošao kroz vatru i stigao do pepela, Gami su odane najviše vojne i državne počasti.</em></p>
<p><em>Njegovu urnu držao je Delta na komodi u svom radnom kabinetu.</em></p>
<p><em>Nakon godina i godina obznani Lambda, Gamin i Deltin negdašnji prijatelj, koji je sad živio u progonstvu, da Gamina krivnja nije ni postojala, da je sve to Deltina intriga i s vojskom nezadovoljnika poče se približavati prijestolnom gradu Imperfektije i Deltinom dvorcu.</em></p>
<p><em>Narod na ulicama bučno je zahtijevao suđenje Delti.</em></p>
<p><em>Deltini vojnici se, nakon prvih okršaja, razbježaše, mnogi od njih pristupiše Lambdinoj armiji, a neki se počeše baviti drugim, sasvim običnim zanimanjima.</em></p>
<p><em>Potpuno sam u svom dvorcu, Delta je kružio kao zarobljena divlja zvijer, a potom je izišao ispred dvorca da dočeka pobjednika Lambdu.</em></p>
<p><em>Njegovo tjeme, čelo i lice bili su pokriveni pepelom.</em></p>
<p><em>Strašnu istinu spoznao je Lambda tek kad je ušao u Deltin kabinet i vidio praznu Gaminu urnu.</em></p>
<p><em>Po dvorcu se svuda vidio trag od pepela.</em></p>
<p><em>Lambda je odlučio, i to je u najkraćem vremenu i izvršeno, da praznu urnu ispuni zajedničkim Gaminim i Deltinim pepelom.</em></p>
<p><em>Sve što se događalo potom nije u priči zabilježeno.</em></p>
<p> </p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
U šumarku skrivenomSljedeći članak
Sve će biti dobro
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo