Ako se epidemiološka situacija u svijetu, prije svega u regiji, pogorša ili ako se slična kriza u budućnosti ponovi, države će se u većoj ili manjoj mjeri ponovo zatvoriti, a razmjena roba, gotovo sigurno, bit će zaustavljena. U takvoj situaciji mnoge bi države, a među njima i naša, ostale bez osnovnih životnih namirnica, prije svega hrane, lijekova i sredstava za higijenu
 ovisnosti o drugim državama, što dolazi do izražaja upravo u vanrednim situacijama kakva je ova današnja izazvana pandemijom. Ono što sve nas u Bosni i Hercegovini mora posebno zabrinuti jeste sasvim realna mogućnost da u ovakvim globalnim krizama u svakom trenutku može doći do potpune obustave kretanja roba, posebno osnovnih namirnica – hrane, sredstava za higijenu, lijekova, medicinske opreme. Ako se epidemiološka situacija u svijetu, prije svega u regiji, pogorša ili ako se slična kriza u budućnosti ponovi, države će se u većoj ili manjoj mjeri ponovo zatvoriti, a razmjena roba, gotovo sigurno, bit će zaustavljena. U takvoj situaciji mnoge bi države, a među njima i naša, ostale bez osnovnih životnih namirnica, prije svega hrane, lijekova i sredstava za higijenu.</p>
<p>Da vanjskotrgovinski deficit nije fatalan sam po sebi, pokazuje primjer najrazvijenije ekonomije svijeta. Naime, za Ameriku je njen bilans uvoza i izvoza također nepovoljan jer oni godišnje uvezu roba u vrijednosti 3,2 triliona dolara, a izvezu oko 2,5. Međutim, vanjskotrgovinski deficit od blizu 700 milijardi dolara za opstanak američkog stanovništva ne znači mnogo jer ništa od onoga što uvezu nije neophodno za život. Ili, bolje rečeno, ono što je neophodno ne moraju uvoziti jer sve proizvode. Snaga Amerike možda jeste u vojnoj sili, svjetskom političkom utjecaju, kulturnoj kolonizaciji svijeta, ali njena istinska stabilnost počiva na vlastitoj proizvodnji pšenice, kukuruza, mesa, mlijeka, nagomilanim zalihama i domaćim izvorima energije. To doslovce znači da u slučaju bilo kakve međunarodne izoliranosti njen narod ne može ogladnjeti.</p>
<p>S druge strane, mnoge evropske države, a među njima i zemlje naše regije, ovisne su o uvozu. Bosna i Hercegovina u posebno je nepovoljnom položaju jer naša poljoprivredna proizvodnja, prerada hrane, proizvodnja lijekova i osnovnih sredstava za higijenu ne može zadovoljiti potrebe domaćeg stanovništva. Uzroka za to je više i svakako ih treba analizirati, ali u ovom trenutku, dok smo još u strahu od pandemije i eventualne blokade granica (ili barem od neprirodnog povećanja cijena uvoznih artikala), valja nam tražiti rješenja za budućnost.</p>
<p>Ekonomske mjere koje su organi vlasti kroz budžete na različitim nivoima najavili jesu neophodne i kratkoročno će dati rezultate, donekle ublažiti socijalnu krizu, ali ekonomski, pogotovo dugoročno, neće značiti mnogo. Javna sredstva bit će preusmjerena s jedne stavke na drugu, bit će olakšano firmama da isplate plaće radnicima, ali to ne može opstati na duge staze. Paradoksalno zvuči da, u isto vrijeme dok radnici ostaju bez posla, mi uvozimo (jer smo na to u ovom času prinuđeni) mlijeko, meso, pšenicu, voće i povrće, kalodont, deterdžent.</p>
<p>Palijativne mjere predstavljaju gašenje šumskog požara, ali valja onda obnavljati šumu mladim i zdravim stablima. Dugoročan je to proces koji mora započeti odmah, prije svega temeljitom analizom postojećeg stanja. Moramo znati šta je to što u ovom trenutku proizvodimo, i u kojim količinama, te koji su kapaciteti razvoja domaće proizvodnje. Izrada strategije razvoja domaće proizvodnje, donošenje novih zakona i mjera koji će stimulirati proizvodnju osnovnih namirnica, uspostavljanje kreditnih fondova za razvoj domaće proizvodne djelatnosti, javna edukacija stanovništva o važnosti kupovine domaćih proizvoda samo su neki od koraka koji su pred nama. Akcija mora biti planska, sveobuhvatna i sistemska ako ne želimo ponovo sa zebnjom gledati u granice i čekati hoće li susjedi zaustaviti konvoje.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Turizam na socijalnoj distanciSljedeći članak
ZAŠTO JE PALA MAHATHIROVA REFORMSKA VLADA U MALEZIJI
