- Prva stvar koja se spominje u Dejtonskom sporazum uje država BiH, njen kontinuitet, njene institucije i njena zastava. Njena zastava i grb su simboli države BiH i svih njenih institucija i to se mora poštovati. To jučer nije ispoštovano – kazao je Džaferović.
Kako je moguće da Milanović, koji je nekada javno, kao "pravog čovjeka" na "pravom mjestu", podržavao Željka Komšića u njegovoj drugoj po redu kandidaturi za člana Predsjedništva, danas otvoreno spori Komšićevu legitimnost i poručuje da su ga u stvari izabrali Bošnjaci!
SDP-ovci zasigurno nemaju ideologije osim što refleksno i populistički slijede sovjetske i boljševičke rituale, što dokazuje i to da bez selekcije utemeljene na historiografiji ponovo proganjaju one ličnosti koje su rehabilitirane još za vrijeme komunizma. SDP bi da dvaput sudi za isto djelo koje veći dio optuženih nije ni počinio. Zato i mogu biti s Konakovićem u koaliciji jer je i on Bošnjak teističke provenijencije iz populističkih ritualnih razloga. Konakovićev NiP ideološki je kompot svega i svačega koji bi se Bošnjacima prodavao za ašuru
Zajednička izjava i beskompromisni stav lidera probosanskog bloka još jednom su potvrdili koliko je bitno političko jedinstvo i čvrst patriotski front svih stranaka kojima su interesi Bosne i Hercegovine na prvom mjestu.
Nakon što je ovaj veteran velikosrpske agresorske soldateske narezilio Komšića, “zlatnog ljiljana” Armije Republike Bosne i Hercegovine, reakcije po društvenim mrežama bile su očekivane. Na Bursaćevo veliko zadovoljstvo i budući još veći profit, jer Bursać je postao žrtva kojoj treba zaštita i u Sarajevu.
Da je doista riječ o krajnje bizarnom skupu pod pokroviteljstvom Zukorlićeve BANU potvrđuje i demantij iz Kabineta Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića. Naime, prema demantiju Nihada Hebibovića, savjetnika za medije i odnose sa javnošću Željka Komšića, organizator je neprofesionalno zloupotrebio Komšićevo ime, a pokroviteljstvo za ovaj događaj nije dato.
Za Čovića je izborna pobjeda možda još i bitnija. Nakon što je na propagandi o “ugrozbi” do usijanja doveo političku situaciju u državi, pri čemu je stvorio i čitav interesni kartel raspoređen po institucijama koji je vertikalom ovisan o njegovom uspjehu, poraz bi za Čovića i čovićevce bio ravan katastrofi.
Sastavni dio agitacije za ujedinjenje ljevice jeste agitacija protiv saradnje s “nacionalistima”, kako se u ideološkom ambijentu ljevice nazivaju sve političke stranke s nacionalnim predznakom, tako i SDA. U uvjetima političke strukture i ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine, kakva bi god ljevica pobijedila, ona ne bi mogla uspostaviti vlast bez saradnje s nacionalnim strankama. Upravo to dobro znaju ljevičarski agitatori protiv saradnje s nacionalnim strankama, jer bi, u slučaju pobjede na izborima, za ljevicu bilo bitno eliminirati SDA, a saradnja s hrvatskim i srpskim nacionalnim strankama njima bi bila sasvim prihvatljiva
Izuzetno je sporno i Puljićevo propitivanje etničke pripadnosti Željka Komšića i dovođenje u pitanje njegovog hrvatstva. Puljić tvrdi da je imao uvid u Komšićeve dokumente u kojima stoji nešto drugačije, te ga stoga smatra “nezakonitim” Hrvatom, tj. osobom koja se lažno predstavlja kao Hrvat, što je, kako tvrdi Puljić, izuzetno česta pojava.
Komšić nije ni dobar govornik, niti je posebno odan i lojalan nekoj ideologiji i ideji, a, kao što se može vidjeti iz priloženog, ima i određene ozbiljne manjkavosti i na polju osnovne kulture i obrazovanja.
