fbpx

Itekako su sinhronizirano napadali na nas. Kad smo izbili u Kulen-Vakufu, nije izbila Vojska Republike Srpske, nego prvo Kninski korpus, pa Lički, pa Fikret Abdić, pa Banijski, Kordunski i onda tek Manojlo Milovanović dolazi na Gorjevac. Sve je na nas izvuklo i svi smo mi tu bili, patili se, mučili i opstali. I odjednom sad ne valjam ja tebi ni ti meni. O čemu se radi? Zato što sam ja neka treća stranka, a ti neka peta stranka? De da se jednom pogledamo u oči i kažemo jedni drugima o čemu se tu radi”, kazao je Mirsad Selmanović

Na obilježavanju godišnjice pokušaja državnog udara, u subotu, 15. jula, širom Republike Turske održan je “Marš nacionalnog jedinstva i demokratije”, gdje su se okupili milioni. Predsjednik Turske Erdoğan prvo je prisustvovao skupu u Istanbulu na Mostu šehida 15. juli, gdje se zahvalio svima koji su stali u odbranu slobode, ezana, zastave, države i budućnosti, a zatim je otputovao u Ankaru, gdje se također obratio okupljenim građanima

Gazi Husrev-begova medresa, osnovana 8. januara 1537. godine, najstarija je odgojno obrazovna institucija na Balkanu. Ova neizrecivo važna institucija u kulturnoj tradiciji Bosne i Bošnjaka jedna je od rijetkih koje su uspjele očuvati svoj kontinuitet uprkos brojnim faktorima koji su prijetili njegovom prekidanju. Razloge za opstanak Gazi Husrev-begove medrese treba tražiti najprije u vizionarstvu njenog vakifa, kao i u činjenici da je u narodu kroz historiju bila prepoznata kao nezamjenjivi rasadnik intelektualnog kadra Bošnjaka

Tokom 2016. godine obilježili smo u Stavu petu godišnjicu smrti Nedžada Ibrišimovića, stotu godišnjicu rođenja Zije Dizdarevića, četrdesetu godišnjicu smrti Envera Čolakovića te jubilarnu pedesetu godišnjicu objavljivanja triju važnih djela bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti: Pobuna Derviša Sušića, Kamenog spavača Maka Dizdara i Derviša i smrti Meše Selimovića. U posljednjem ovogodišnjem broju donosimo osvrte na još tri naša važna autora, budući da se u 2016. godini navršilo sto deset godina od rođenja Alije Nametka, sto godina od smrti Petra Kočića i dvadeset pet godina od smrti Vitomira Lukića