fbpx

Smisao ''Marša mira'' i jeste da se oda počast ubijenim Bošnjacima Srebrenice i pruži podrška preživjelim, kojih je nažalost iz godine u godinu sve manje. Na ovoj trasi smo u posljednje tri godine pronašli posmrtne ostatke, odjeću, obuću i razne lične predmete. Učesnici ''Marša mira'' imat će priliku da to vide, ali će biti zabranjeno da se to dira ili nosi, kaže Munir Habibović, jedan od preživjelih iz jula 1995. godine

“Usvojili smo zaključak da delegacija održi sastanak s visokim predstavnikom međunarodne zajednice u BiH Valentinom Inzkom i da Organizacioni odbor za obilježavanje uputi inicijativu da Inzko nametne zakon o zabrani negiranja genocida”

Učesnici Marša mira prešli su put duži od 300 kilometara, a sve s ciljem odavanja počasti žrtvama zločina u Vukovaru i žrtvama genocida počinjenog u Srebrenici. Poruka koju nose sa sobom jeste da se zločini više nikad, nigdje i nikome ne ponove.

Trasa od oko 13 kilometara preko Kameničkog Brda izbjegavana je svih prethodnih godina zbog zahtjevnosti i nesigurnosti. Ove će godine, prvi put nakon 1995. godine, ovom trasom proći hiljade ljudi. Riječ je o dionici od Buljima do Kameničkog Brda, gdje se desila zloglasna “Bukva”, na kojoj je ubijeno najmanje 1.000 Srebreničana

Neumorno se pokušavajući priključiti koracima hrabrosti, ponosa i sjećanja onih koji su preživjeli “put smrti” 1995. godine od Srebrenice do Tuzle, stalno sam zaostajao i uporno bježao od spoznaje da moji nikada neće biti tako hrabri, ponosni i sjetni, noge tako snažne, a pluća ispunjena slobodom kao u preživjelih Srebreničana. Nikada me neće hod kroz ove šume podsjetiti da sam živ, da i dalje hodam, da i dalje dišem. I zbog toga, neka mi Bog oprosti na svemu što ću napisati o Srebrenici. I neka mi oprosti na onome što neću

Pripreme za ovogodišnji “Marš mira 2017”, trinaesti po redu, uveliko traju. Trasa puta uređuje se i sve će biti spremno do 8. jula, kada će nekoliko hiljada učesnika preći put duži od stotinu kilometara u znak sjećanja i odavanja počasti žrtvama genocida i učesnicima “puta smrti” 1995. godine