fbpx

Košćan je bio zadnja brana prema slobodnoj lepeničkoj teritoriji u kojoj je Amir stekao i svoju prvu ljubav. Košćan je za golobradog mladića poput Amira bio svojevrsni poligon za dokazivanje odvažnosti, kao i za mnoge njegove mlade saborce. Odmah na početku Amir se priključuje diverzantskom odjeljenju tadašnjeg Odreda opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Kiseljaka, a kasnije 4. bataljona 9. brdske brigade ARBiH. Amir Agić učestvuje u mnogim borbenim dejstvima diverzantskog odjeljenja. Uvijek među prvima

“Doniramo prehrambene pakete, plaćamo troškove liječenja, za neke plaćamo i režije, kao i operacije za koje je potrebno više hiljada maraka. Učestvovali smo u popravljanju kuća, stvaranju boljih uvjeta za život, u kupovini pribora i udžbenika za učenike kao i u finansiranju prevoza učenicima i slično”

Osnovno obrazovanje u Kiseljaku uređeno je tako da postoje škole koje rade po hrvatskom planu i programu i škole koje rade po bosanskom planu i programu, dakle, škole za hrvatsku i škole za bošnjačku djecu. Razlike između ovih škola izrazite su. Škole za hrvatsku djecu uređene su, imaju svu potrebnu infrastrukturu i najmoderniju opremu, dok u školama za bošnjačku djecu prokišnjavaju krovovi, nema adekvatnih sportskih sala, općenito, premalo je prostora. Ali ono što bošnjačke škole krasi jesu učenici, mnogo njih, dok hrvatske muku muče s ispunjavanjem pedagoških standarda u pogledu broja učenika

Kao da se zaboravilo da je navijanje za fudbalsku reprezentaciju ujedno i čin kolektivne nacionalne identifikacije. U Hercegovini se takva vrsta identifikacije tih dana provodila psovanjem države, pozivanjem na ustaštvo i klanje Bošnjaka. S time se ne može identificirati niko na svijetu, niko imalo pristojan i čovjekoljubiv. No, neko se dosjetio da ovi bosanski Hrvati nisu isto što i Hrvati u Hrvatskoj jer su oni hercegovački kao divljaci, a ovi u Hrvatskoj su kao gospoda.

U Kiseljaku djeca Bošnjaka i Roma uživaju nejednak tretman u odnosu na djecu Hrvata. Zgrada OŠ “Kiseljak 1” u očajnom je stanju iako nastavu u njoj pohađa ukupno 757 učenika. Djeca nemaju adekvatne uvjete za učenje. Namještaj je dotrajao, krov prokišnjava, uništeni su zidovi, toalet. Prostora nedostaje, a tek od ove jeseni mogu koristiti fiskulturnu salu. U zgradi se izvodi i nastava isturenih srednjoškolskih odjeljenja iz Fojnice, jedina veza i način da srednjoškolci iz Kiseljaka pohađaju u svojoj općini nastavu na bosanskom jeziku

Bošnjaci su u Kiseljaku marginalizirani, čak bi se moglo reći da se nad Bošnjacima u Kiseljaku provodi jedna vrsta segregacije. Nema nijedne javne institucije kojoj je na čelu Bošnjak, nijednog upravnog ili nadzornog odbora u kojem Bošnjaci mogu odlučivati. Možemo kazati da nema čak ni neke važnije komisije u kojoj Bošnjaci odlučuju. Štaviše, izmjenama nekih dokumenata (poslovnika o radu, statuta...), uveden je paralelizam koji potpuno marginalizira prisustvo Bošnjaka u tim radnim tijelima

Brat odbjeglog osuđenog ratnog zločinca Dominika Ilijaševića Come stigao je na večeru u prigodnoj crvenoj jakni. Zaimov jaran Marinko također ima iskustva s bh. pravosuđem. Marinko je osuđivan, doduše, na niže zatvorske kazne od brata koji se već godinama skriva od bh. pravosuđa.

Rasistički krešendo kiseljački načelnik završava izjavom da kapital nema boje, vjere ili nacije, da država nije neki Bogom dani poslodavac, ali da će oni Hrvatsku uvijek prije izabrati negoli Ruse ili Arape. Ako ne neko iz Hrvatske, onda neka barem bude iz Evropske unije, rekao je Mladen Mišurić Ramljak za Slobodnu Dalmaciju. I ostao politički živ