fbpx
  • enver halilović
enver halilović
Politika
Kolektivna politička odgovornost za genocid

Da li su Slobodan Milošević, Radovan Karadžić, Franjo Tuđman, Jadranko Prlić, Ratko Mladić itd. optuženi za ratne zločine kao tzv. obični pojedinci ili kao komandanti vojski, predsjednici država, politički prvaci bilo stvarnih ili tzv. država i politički prvaci svojih naroda? Može li biti politički neodgovoran onaj ko ih je politički izabrao, odnosno imenovao svojom voljom, svojim glasom na te državničke pozicije i dužnosti? Oni koji su ih izabrali i društvena pozicija na koju su izabrani determinirali su njihovu “kolektivnost”

Društvo
BiH i Bošnjaci žive sveobuhvatnu srpsko-hrvatsku agresiju

Sadržajno je bitna razlika u značenju sintagmi jedinstven obrazovni prostor Srbije i RS, s jedne, i jedinstven obrazovni prostor srpskog naroda s obje strane Drine, s druge strane. U ovoj drugoj sintagmi jedinstvenog srpskog prostora s obje strane Drine akcent se stavlja na jedinstvu naroda u nečemu i po nečemu, u ovom slučaju u politici obrazovanja, pri čemu se ne precizira doseg tog prostora u administrativnom smislu. Tom sintagmom ne tretira se samo prostor RS kao srpski prostor, već cio prostor s bosanske strane Drine gdje živi srpski narod, što obuhvata ne samo administrativni prostor RS već i Federacije BiH. Stoga je to jedna neskrivena velikosrpska hegemonistička osnova za priču o jedinstvenom srpskom prostoru s obje strane Drine po bilo kom sadržaju, odbrambeno, vojno, politički, državno

Društvo
Značaj Osmanskog carstva za opstanak pravoslavnog slavenstva na Balkanu

Pravoslavni Slaveni na prostoru od Jadranskog mora i srednjeg Dunava do obala Baltičkog mora, i od Laba do Dvine i Dnjepra, nisu uspjeli odbraniti svoje pravoslavlje, te je pod germanskim pritiskom latinizirano. U to vrijeme nije postojao moćan centar slavenstva. “Bez duhovnog uporišta, latinizacija i germanizacija zapadnih Slavena bila je neizbježna.” Rusija tada nije bila regionalna sila da bi ih zaštitila. Opstalo je slavenstvo i pravoslavlje pod upravom Osmanskog carstva

Politika
Na BiH i Srbiju direktno se reflektiraju odnosi Zapada i Rusije

Da li je moguće zaustaviti historiju, da li su mogući ireverzibilni historijski odnosi, da li je moguće vratiti stanje bivšeg Hladnog rata, u kojem je na jednoj strani Zapad, a na drugoj strani Ruska Federacija s danas samostalnim državama bivšeg Sovjetskog Saveza? Odgovor je na sva ova pitanja negativan, ali time je budućnost neizvjesnija. Može li historija izaći iz svoje ratne ljušture? Može li biti budućnosti bez ratova, uključujući i prostor Zapada i RF, kao i onaj oko i između njih

Politika
Poseban su im interes Srbi, ali svjedok sam da je Rusiji stalo do boljih odnosa s Bošnjacima

Imajući u vidu prijateljski odnos Turske prema Bosni za očekivati je da njeno prijateljstvo s Rusijom ne može biti na našu štetu. Isto tako, nisam sklon mišljenju da tursko prijateljstvo s Rusijom po automatizmu vodi turskom udaljavanju od NATO-a. Ako Rusija ima institucionalni odnos s NATO-om, u formi stalnog Samita NATO-RF ne vidim valjan razlog nemogućnosti Turske da bude u isto vrijeme i članica NATO alijanse i da ima jaku vojnu saradnju i sa Ruskom Federacijom