Učenici bošnjačke nacionalnosti u Križevićima stare računare nisu mogli ni uključiti, a vrijedna zbirka lektira na bosanskom jeziku upotpunit će biblioteku u Edukativnom centru “Nova Kasaba”

Piše: Alma ARNAUTOVIĆ

Osnovne škole u Križevićima kod Zvornika i u Novoj Kasabi, na području općine Milići, dobile su vrijednu savremenu informatičku opremu. Donirana oprema trebala bi unaprijediti realizaciju nastave u ovim školama u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska koje pohađaju učenici bošnjačke nacionalnosti.

U OŠ “Desanka Maksimović” iz Čelopeka, Područna škola “Križevići”, do šestog razreda radi se prema nastavnom planu i programu bh. entiteta Republika Srpska, dok se u šestom razredu uvodi grupa nacionalnih predmeta i odgojno-obrazovni proces realizira se prema nastavnom planu i programu Tuzlanskog kantona.

U Križevićima je u toku izgradnja fiskulturne dvorane, koja ranije nije postojala, a čiju gradnju finansira Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica. Kamioni i radnici često ulaze i izlaze iz školskog dvorišta, a ranije su i roditelji i nastavno osoblje, uz pomoć humanitarnih organizacija, također radili na poboljšanju uvjeta za boravak djece.

U ovoj područnoj školi 124 djece trenutno pohađa nastavu.

Osim fiskulturne dvorane, đaci u Križevićima u drugom polugodištu trebali bi dobiti i prvi informatički kabinet.

“Da mi je neko rekao da ću od 2003. godine pa do danas raditi bez ispravnog računara, ja bih se tada samo nasmijao, no zaista je bilo tako. Imali smo nekoliko starih računara koje, praktično, nismo mogli ni koristiti u nastavi. Zamislite kada u šestom razredu učenici dođu na čas i imamo nastavnu jedinicu o uključivanju računara, a oni gledaju u prazno jer nemaju šta ni uključiti ni isključiti. Ako nismo mogli naučiti pravilno uključivanje i isključivanje računara, kako će savladati operativni sistem ili Office, Word i ostalo”, pita Zekerijah Smajlović, nastavnik informatike, zahvaljujući se za uručenu opremu i uređaje koji su donacija privatnih firmi i anonimnih donatora, koji su podržali projekt Kenele Zuko, zastupnice u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, da se pomogne bošnjačkim učenicima u RS-u.

Donacije su poklonjene povodom Svjetskog dana solidarnosti, a Zuko je podsjetila da su isti projekt realizirali i prošle godine u Vrbanjcima kod Kotor-Varoša, gdje su, kaže, na skroman način omogućili učenicima da imaju inovativne modele nastave i savremenu školu koja će biti u skladu sa svim potrebama koje djeca imaju.

“Na ovaj način pomažemo nastavnom procesu i obrazovnom sistemu da uznapreduju i, da bismo u budućnosti imali inžinjere, ljekare i profesore, moramo u temeljnom nivou postaviti stvari na svoje mjesto, odnosno omogućiti djeci kvalitetan odgojno-obrazovni rad”, kazala je Kenela Zuko nakon što je uručila donaciju koja se sastoji od 11 laptopa, pametne table, projektora, štampača, fotoaparata, USB-ova i slušalica.

Mensur Selimović, predsjednik Savjeta roditelja Područne škole u Križevićima, istaknuo je da je ovo važan dan za školu jer će djeca tek sada biti u prilici informatički se opismenjavati na pravi način.

“Zahvaljujemo se gospođi Zuko i svima koji su omogućili da djeca poslije toliko godina imaju jedan sofisticirani informatički kabinet. Licence za ovu opremu obezbijedit će Ministarstvo prosvjete RS-a, jer bez njih ovo ne može funkcionirati, pa se i njima ovim putem zahvaljujem”, naveo je Selimović.

Inače, moglo bi se reći da školu u Križevićima pohađa i grupa najupornijih učenika. Ti su učenici rijetko marljiva djeca. Željni znanja i usvajanja novih vještina, učenici iz udaljenijih dijelova Križevića do škole su prije nekoliko godina pješačili i po deset kilometara, a da se na vrijeme pojave na času nisu ih sprečavale ni niske temperature ni drugi teški vremenski uvjeti, kao ni mrak ako kreću rano ujutro ili se vraćaju s nastave iz druge smjene. Priča o pametnim đacima stigla je do Švicarske, a Udruženje Bošnjaka iz Yverdona poklonilo im je kombi, koji dva puta dnevno kreće iz Potočana i prevozi učenike.

“Trudimo se da taj kombi uvijek bude u funkciji, a snalazimo se na razne načine ako dođe do kvara. Kombi služi svrsi, ali često nedostaju sredstva za gorivo. Njime se prevozi 11 djece”, podsjetio je Selimović.

Napuštamo ovu školu i nakon pola sata vožnje stižemo u Edukativni centar u Novoj Kasabi, koji pohađa 130 djece iz Konjević-Polja. Roditelji i učenici iz ove škole, s prijateljima iz Vrbanjaca, postali su sinonim za borbu za bosanski jezik i nacionalnu grupu predmeta u RS-u. Sada rade prema nastavnom planu i programu iz Kantona Sarajevo, a vlada ovog kantona finansira i rad učitelja i nastavnika.

I ova je škola dobila istu donacija s opremom, a osim toga, Zuko je kazala da je sa ženama iz Stranke demokratske akcije prikupila više od 300 udžbenika i lektira na bosanskom jeziku.

“Mislimo da je veoma važno da se djeca iz svog maternjeg, bosanskog jezika dobro ‘potkuju’ kako bi mogla služiti društvu”, izjavila je Zuko.

Ono što roditelji učenika i u Križevićima i u Novoj Kasabi navode kao najveći egzistencijalni problem jeste nezaposlenost. Kazali su i da porodice i bošnjačke i srpske nacionalnosti odlaze i napuštaju ova mjesta.

Vehid Dedić, član Savjeta roditelja i jedan od pokretača projekta škole u Novoj Kasabi, zahvalan je na mogućnosti unapređenja obrazovanja, a u tom su pogledu od osnivanja do danas zabilježeni značajni pomaci.

“Ovdje se traži i ocjenjuje znanje. Ranije je manji broj djece nastavljao obrazovanje nakon osnovne škole, a unazad dvije godine imamo samo troje djece koja nisu uspjela završiti srednju školu, ali isključivo iz ekonomskih razloga jer im roditelji ne rade. Inače, bošnjačka djeca s ovog područja u srednje škole idu u Miliće, Bratunac, Srebrenicu, a ima ih i u Tuzli, u Behram‑begovoj medresi, čak i u Sarajevu, i možemo se pohvaliti generacijama koje su odavde izašle”, kazao je Dedić.

Prisjećajući se mukotrpnog puta do dolaska do ovog stupnja, kada učenici iz Konjević-Polja i okoline nastavu pohađaju na bosanskom jeziku i prema nastavnom planu i programu iz Federacije BiH, odnosno iz Kantona Sarajevo, Dedić navodi da su više puta bili u dilemi vrijedi li nastaviti borbu. No, danas, kada se vide rezultati, drago mu je, kaže, što nisu odustali.

“Raduje nas što naša djeca znaju oba pisma, i latinicu i ćirilicu, ali nas, roditelje, posebno je iritiralo to što su, npr., u prijašnjoj školi u Konjević-Polju na časovima Muzičke kulture naša djeca pjevala pjesme o sv. Savi, dok, npr., iz bosanskohercegovačke historije skoro ništa nisu znali, nego su učili ono što uče njihovi vršnjaci u Srbiji. Moje dijete to ne treba da uči. Tražili smo i da se zaposle nastavnici bošnjačke nacionalnosti koji će koristiti udžbenike koji se koriste u Tuzlanskom kantonu, ali ni to nije moglo. Nekad se zaista i činilo da smo prepušteni sami sebi jer nema šta nismo pokušavali i ovdje, a i išli smo na pregovore u Banju Luku, dobivali smo razna obećanja.

Naš kolektiv je bio i pod šatorima. Kružile su razne priče o ovoj školi i o nama, ali sve smo to uspjeli prevazići zahvaljujući jakim ljudima, među kojima bih se posebno zahvalio reisul-ulemi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseinu Kavazoviću, zatim tadašnjem članu Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću, koji nas je, kada smo se susreli, odmah pitao šta bi on mogao uraditi za nas. U našoj borbi da djeca na časovima Muzičke kulture ne pjevaju pjesmice o sv. Savi, a da na časovima Bosanskog jezika recituju i čitaju lektire bh. pisaca pomogao nam je i naš prijatelj Edin Ramić, ministar raseljenih osoba i izbjeglica u Federaciji BiH, kao i Elmedin Konaković, bivši premijer Kantona Sarajevo, zatim Elvir Kazazović, bivši ministar obrazovanja u Vladi Kantona Sarajevo, i drugi političari. Nesebično zalaganje i razumijevanje pružila nam je Nihada Čolić, koordinatorica za instruktivnu nastavu u Edukativnom centru u Novoj Kasabi iz Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo. Pomagali su i drugi i hvala svima, ali ovi su ljudi s nama bili od početka i mislim da je važno da se to zna.”

Inače, učitelji i nastavnici u Novoj Kasabi plaću dobijaju iz budžeta Kantona Sarajevo, dok prevoz učenika finansira Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica. Nastavu u staroj školi, OŠ “Petar Kočić” u Konjević-Polju, i dalje pohađa 20-ak đaka bošnjačke nacionalnosti.

“Mi smo se izborili protiv diskriminacije, a naša su djeca bila diskriminirana jer im se nije priznavao bosanski jezik, nego se insistiralo na tzv. jeziku bošnjačkog naroda. Ohrabruje činjenica da je Vrhovni sud Republike Srpske donio presudu da se u školi u Kotor-Varoši uvede nacionalna grupa predmeta i da se nastava realizira po bosanskom planu i programu i to bi dosta pomoglo i u našem slučaju, da se djeca vrate u staru školu jer ovaj objekt nije baš uslovan. Očekujemo da se ta presuda što prije počne provoditi”, zaključio je Dedić.