: Edin Vučelj dobitnik je nagrade za najboljeg sportistu općine Bužim te najboljeg sportistu Unsko-sanskog kantona za 2019. godinu. Dobitnik je Specijalne nagrade Olimpijskog komiteta BiH, te Zlatne medalje Univerziteta u Sarajevu u povodu obilježavanja 70 godina Univerziteta u Sarajevu. Dobio je zahvalnicu i od general-pukovnika Senada Mašovića, načelnika Zajedničkog štaba Oružanih snaga BiH

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ

Iza svakog većeg uspjeha pojedinca, pored sposobnosti i talenta, najčešće stoji iznimna upornost i požrtvovanost. Kvalitetna procjena realnosti, jasna vizija i dobra organizacija vremena, pozitivna selekcija važnih od manje važnih stvari u životu, prihvatanje rizika, te sposobnost odupiranju negativnim trendovima svakodnevice samo su neki od razloga uspješnosti ovih ljudi. U sve navedeno odlično se uklapa i Edin Vučelj, momak koji je za svojih 25 godina postigao mnogo, kako u školovanju i profesionalnom radu, tako i u kulturi i sporti.

Edin Vučelj rođen je 1994. godine u Bužimu. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu, završio je i Srednju umjetničku školu u Bihaću, te Muzičku akademiju u Sarajevu. Veći dio mladosti trenirao je tekvando u TKD klubu “Asim Bajrektarević Hamza”, a posljednjih nekoliko godina bavi se novim borilačkim sportom kick boxingom. Od 2018. godine zaposlen je kao oficir u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, muzičar je u vojnom orkestru. Na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu kick boxinga u Antaliji osvojio je zlatnu medalju, čime je na najljepši način promovirao državu Bosnu i Hercegovinu, te u velikom broju medijskih nastupa pronio lijep glas o svom rodnom Bužimu.

ŠKOLOVANJE U BUŽIMU, BIHAĆU I SARAJEVU

Edin Vučelj počeo je tekvando trenirati prije polaska u osnovnu školu. Imao je samo šest godina. Kaže da je u osnovnoj školi bio jedan od najaktivnijih učenika kad je riječ o nastavnim i vannastavnim aktivnostima. “Išao sam na dodatnu nastavu i bio u svim mogućim sekcijama, sportskim, stvaralačkim i ostalim. Na školskim i općinskim takmičenjima postigao sam dosta rezultata i na kraju bio u konkurenciji za učenika generacije. Paralelno sa školom trenirao sam tekvando i već 2007. godine položio za majstorsko zvanje ‘crni pojas, I dan’, a dvije godine kasnije i za II dan. Od tada, zbog školskih obaveza, nisam napredovao, nisam polagao za naredna majstorska zvanja jer nisam bio u prilici da idem na seminare i ostalo što je bilo potrebno za napredovanje. Da sam kojim slučajem sve pratio redovno, danas sam mogao imati najmanje IV dan. U tom juniorskom dobu nisam imao priliku da se takmičim na visokom nivou. Iako je naš klub radio u skromnim uvjetima, osvajao sam kantonalna i državna prvenstva, te neka međunarodna takmičenja. Kad bih dolazio iz škole, prvo bih uradio zadaću, naučio šta trebam i sve je to bio preduvjet odlaska na trening”, navodi Edin.

Kako je bez problema stizao redovne obaveze, Edin je u sedmom razredu paralelno upisao i osnovnu muzičku školu. Zbog kašnjenja, nije mogao upisati odsjek za gitaru, koji je trajao 6 godina, već za klarinet, koji je trajao 4 godine: “U Bužimu sam završio dvije godine osnovne muzičke škole. Onda sam u Bihaću upisao Srednju elektrotehničku školu, te nastavio Srednju muzičku. Išao sam u dvije smjene, ujutro u jednu, a poslijepodne u drugu. Kad sam došao u Bihać, nisam mogao upisati instrumentalni, već sam upisao opći odsjek. U prvoj godini sam dovršavao treći i četvrti osnovne i paralelno išao u prvi razred Srednje muzičke. Tako da sam se u drugoj godini, nakon završetka osnovne muzičke, ispisao s teoretskog i iznova upisao instrumentalni smjer.

Te godine sam vanredno završio prva dva razreda, od kojih je svaki trajao po jedno polugodište, i od treće godine se uspio prebaciti u redovni dio, na instrumentalni smjer, za klarinet. I jednu i drugu školu sam maturirao s odličnim uspjehom. Iako sam u tom periodu slabije trenirao i takmičio se, još sam bio u situaciji da bez većih problema osvajam mnoge regionalne turnire. Međutim, u tim tinejdžerskim godinama ipak sam se više bazirao na muziku nego na sport. Završetkom srednje škole već sam imao dobre temelje i iz sporta i iz muzike. Kako sam kroz srednju školu naučio dobro organizirati vrijeme, u kratkom periodu učiti, manje spavati, skoro nikako ne izlaziti, nakon što sam upisao Muzičku akademiju u Sarajevu, shvatio sam da uz vrijeme neophodno za studij imam dovoljno prostora da se ponovo posvetim sportu. Smetalo mi je kad bi mi neko kazao da sam državni prvak u tekvandou, a ja sam znao da to i nije baš neki uspjeh u odnosu na moje mogućnosti. Vjerovao sam i bio uvjeren da mogu mnogo, mnogo više, a i smetalo mi je da živim na staroj slavi.”

POVRATAK NA SPORTSKE STAZE

Nakon nekoliko godina povlačenja iz sporta, Edin Vučelj ponovo se 2015. godine okrenuo treniranju. “Krenuo sam se pripremati u Sarajevu i htio sam ići na svjetsko prvenstvo tekvandoa. Niko iz reprezentacije nije se planirao takmičiti ondje, ali meni su obećali da ću ja moći ići. Teškom mukom sam našao finansijska sredstva. Međutim, iz nekih razloga me nisu uspjeli prijaviti i posljednji dan su mi iz reprezentacije javili da neću moći sudjelovati na svjetskom prvenstvu koje se održavalo u Italiji. Ostalo mi je žao što me nisu uspjeli prijaviti jer se radilo o online prijavi. Tu vijest sam saznao u utorak, a već u narednu subotu bilo je jedno međunarodno takmičenje u Sloveniji. Spakirao sam stvari i otišao na to takmičenje, gdje sam osvojio zlatnu medalju u dvije kategorije. Nakon toga sam otišao u Celje i tu sam ponovo osvojio dva zlata. I tad sam odlučio: ili se više neću nikako takmičiti, ili moram preći na viši nivo i sudjelovati na priznatijim takmičenjima. Shvatio sam da turniri i kupovi na kojima sam dotad sudjelovao nisu više moj nivo jer sam olahko dolazio do medalja”, objašnjava Edin.

U Sloveniji je sreo Sanela Ljutića iz Kluba “Gepard” iz Ljubljane. Kad mu je ispričao svoju priču, Sanel je Edinu rekao da može s njima ići na sva takmičenja koja se organiziraju po Evropi i da može trenirati u Ljubljani. “Krenuo sam s njim trenirati i takmičiti se za njegov klub. U toku studiranja, kad god sam vikendima bio slobodan, svaku priliku sam koristio da idem u Ljubljanu na treninge ili na takmičenja. Prvo smo išli u Češku na turnir osmerice, na kojem je sudjelovalo 8 najboljih boraca iz Evrope, i gdje sam predstavljao Bosnu i Hercegovinu. Na taj turnir sam išao sa Sanelom i jednim njihovim takmičarom. To takmičenje u Ostravi bilo je moje prvo ozbiljnije takmičenje, gdje sam za jedan poen izgubio od prvaka čija je fotografija bila na svim bilbordima u gradu. Izgubio sam zbog opomene u posljednjim sekundama zbog pristranosti sudija prema favoritu. Tad sam osjetio da se mogu boriti i na tom nivou. Kad je završio taj turnir, vratio sam se u Ljubljanu i tu još dvije sedmice trenirao. Sanelu sam zahvalan zbog svega onoga što je učinio za mene. On i njegov brat Redžo, koji je također trener, najzaslužniji su u mom trenažnom procesu”, naglašava Edin Vučelj.

Poslije Ostrave, početkom 2016. godine, na nagovor braće Ljutić, Edin je počeo trenirati kick boxing, s obzirom na to da su oni radili i tekvando i kick box. Prihvatio je njihovu ponudu i dvije sedmice kasnije sudjelovao na evropskom kupu u italijanskom gradu Koneglianu. “To je bilo moje prvo takmičenje u kick boxingu. U prvom kolu sam se borio sa svjetskim prvakom iz Italije, međutim, tu sam zbog nepoznavanja pravila izgubio dosta poena. Iako sam izgubio u prvom krugu, shvatio sam da se uz još malo treninga mogu boriti i napraviti značajan rezultat. Naredno takmičenje bio je Svjetski kup ‘Austrian Klassics’ u Innsbrucku, gdje sam izgubio u prvom kolu od Austrijanca i tad sam zbog silnog ulaganja braće Ljutić osjetio veliku nelagodu. Međutim, unatoč velikom ulaganju u novcu, zatim trudu i radu sa mnom, nakon poraza, njih dvojica me nisu kritizirali, već naprotiv, savjetovali su me da nastavim dalje i kako da naredni put budem bolji.

Već na sljedećem Svjetskom kupu u Riminiju sam osvojio prvo mjesto u svojoj disciplini, u konkurenciji 16 takmičara. Sve četiri borbe sam pobijedio i osvojio zlato. Tad sam proglašen za najboljeg u light contact disciplini na takmičenju. Ja sam tad radio samo light contact, a to je tek jedna od šest disciplina. Kasnije sam počeo raditi i druge, u kojima sam sad još uspješniji. Tad sam dobio poziv da radim profesionalni meč u Rimu protiv Italijana od kojeg sam izgubio u Koneglijanu. Znao sam da je to plaćena borba i da ću tu vrlo teško pobijediti, ali i samo učešće za mene bio je veliki izazov. Iako sam u toj borbi pokazao da sam čak bio i bolji od njega, izgubio sam taj meč, najviše zbog toga jer je on bio domaćin u Rimu. Taj meč mi je pomogao da shvatim koliko sam napredovao. Već sam tad počeo razmišljati o evropskim i svjetskim titulama. Uvidio sam da se uz više rada još puno toga može ostvariti.”

U novembru 2016. godine, nakon što je osvojio državno prvenstvo u kick boxu, Edin Vučelj postao je i član reprezentacije Bosne i Hercegovine u kick boxingu. S još 10 reprezentativaca, u Mariboru je 2016. godine predstavljao BiH na Evropskom prvenstvu. “Tad sam bio jedini osvajač medalje za našu reprezentaciju. Za nepunu godinu takmičenja u kick boxu osvojio sam treće mjesto. Na kraju godine sam proglašen i za najboljeg u našoj reprezentaciji. Također sam proglašen za najboljeg takmičara u klubu, odnosno sportistu grada Cazina, pošto sam tad predstavljao klub ‘Tigar’ iz Cazina. Potom sam u 2017. godini, pored light contacta, počeo raditi i kick light disciplinu. U toj godini sam osvojio još jedan svjetski kup u Budimpešti. To je bio moj drugi svjetski kup, ali prvi u kick light disciplini. Te godine diplomirao sam na Muzičkoj akademiji.

Čim sam završio, imao sam sreću da je objavljen konkurs u Ministarstvu odbrane BiH u svrhu popune mjesta za klarinet u vojnom orkestru Oružanih snaga BiH. Tražilo se jedno mjesto. Prošao sam tri faze testiranja i primljen sam na obuku za oficira. Na svim tim fizičkim testiranjima sport mi je mnogo pomogao, a muzika mi je poslužila da se javim na konkurs i da se zaposlim u vojnom orkestru. I danas mi u vojnoj službi sport mnogo pomaže. I općenito sve što god čovjek radi u životu uvijek mu može koristiti. Da sam odustao 2015. godine kad nisam otišao na svjetsko prvenstvo, što bi mnogi uradili, možda ne bih bio spreman da uđem u Oružane snage BiH. Isto tako, da poslije srednje škole nisam nastavio studiranje na Muzičkoj akademiji i završio je, zasigurno ne bih uspio doći do posla koji danas radim”, uvjeren je naš sugovornik.

PUT DO SVJETSKOG TRONA

Ključna stvar u toku 2018. godine za Edina bila je obuka za oficira u Oružanim snagama BiH. Prvo je boravio u Pazariću na osnovnoj vojničkoj obuci, potom na osnovnoj oficirskoj obuci u Travniku, a kasnije i na specijalističkoj obuci u jedinicama. Sve tu uz višemjesečni internatski život u kasarnama u Pazariću i Travniku. “Ta godina je za mene bila veliko iskustvo. Bio sam u konkurenciji za jednog od najboljih oficira u klasi. Krajem godine dobivam čin u Oružanim snagama. Nakon svega, imao sam želju nastaviti sa sportskim životom. Tad sam bio peti na svjetskoj tabeli i htio sam ići prema vrhu. Čim sam se zaposlio, nastavio sam naporno trenirati i redovno nastupati. Uslijedio je Evropski kup u Karlovcu, gdje sam osvojio dvije zlatne medalje u kategorijama i pojas za najboljeg u jednoj od disciplina. U 5-6 dobijenih borbi osvojio sam zlatnu medalju u light contactu, zlatnu medalju u kick lightu i pojas kao šampion ‘+ 75 kg’. Takmičenje je trajalo dva dana. N

akon toga, na Balkanskom kupu sam osvojio zlatnu medalju. S obzirom na to da tu nisam imao neku konkurenciju u obje discipline, prijavio sam se samo u jednoj disciplini gdje sam imao veću konkurenciju, u kick lightu, i pobijedio sam. Poslije Evropskog i Balkanskog kupa slijede svjetski kupovi, gdje sam krenuo redom. U austrijskom gradu Innsbrucku osvojio sam Svjetski kup. Tad sam počeo da radim samo kick light disciplinu, jer mi je bolje odgovarala. U narednom periodu sam osvojio Svjetski kup u Riminiju i Budimpešti. S ta tri svjetska kupa sam imao ukupno pet osvojenih svjetskih kupova, što mi je donijelo prvo mjesto na svjetskoj rang-ljestvici. Na toj svjetskoj rang-listi sam uvijek bio sa zastavom Bosne i Hercegovine, bez obzira na to što sam se jedno vrijeme borio i za slovenski klub. Pred kraj 2018. godine Olimpijski komitet priznao je kick boxing kao olimpijski sport. Sad je u fazi da ga prate i nadgledaju, a nekad u budućnosti trebao bi postati i olimpijska disciplina”, kaže Edin Vučelj.

I tako je došlo vrijeme da nastupi za reprezentaciju BiH na Svjetskom prvenstvu kao prvi na svjetskoj rang-listi. To je najviši nivo takmičenja u olimpijskom kick boxingu u svijetu na kojem sudjeluje oko 50 država. Kad je završila polusezona 2019. godine, Edin je uvidio da ima veliku šansu da osvoji svjetsko prvenstvo ili bar neku od medalja za Bosnu i Hercegovinu. “U mojoj kategoriji je bilo 16 takmičara. Prije nego što sam otišao na Svjetsko prvenstvo i kad sam završio ovu polusezonu, naslućujući dobar rezultat, razgovarao sam s predsjednikom Sportskog saveza općine Bužim i predsjednikom kluba ‘Asim Bajrektarević Hamza’ da se klub učlani u Kickbox savez BiH i da ja u ime Općine Bužim i svog prvog kluba predstavljam reprezentaciju BiH, a ako nešto osvojim, da to usput bude i uspjeh kluba i cijelog Bužima. Nakon što su to prihvatili i uradili, otišao sam na Svjetsko prvenstvo kick boxa u Antaliju. Osvojio sam zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu, čime sam zaokružio vrlo uspješnu 2019. godinu, koja je prošla bez izgubljenog meča. Protivnici su predstavljali Grčku, Novi Zeland, Makedoniju i Hrvatsku. S takmičarom iz Hrvatske nisam radio finale zbog njegove ozljede, nego sam polufinalnom pobjedom osvojio zlatnu medalju, ali siguran sam da bih ga pobijedio jer sam doista bio u jako dobroj formi. I prije dolaska na prvenstvo, prvim mjestom na svjetskoj tabeli i velikom bodovnom razlikom pokazao sam da sam apsolutni favorit. Na takmičenju sam pokazao da sam za klasu bolji od svojih protivnika i, što je najvažnije, da sam anulirao sve okolnosti koje su me pratile, poput slabijih i lošijih uvjeta za treniranje, pripreme.”

Edin Vučelj dobitnik je nagrade za najboljeg sportistu općine Bužim te najboljeg sportistu Unsko-sanskog kantona za 2019. godinu. Dobitnik je Specijalne nagrade Olimpijskog komiteta BiH, te Zlatne medalje Univerziteta u Sarajevu u povodu obilježavanja 70 godina Univerziteta u Sarajevu. U povodu 25. godišnjice Općine Bužim bit će mu dodijeljena Plaketa Općine Bužim.

ODBIO PONUDU IZ NJEMAČKE

Edin ne krije da su najveća podrška bili roditelji i ostatak uže porodice. Ističe da mu je vrlo interesantno kako se spletom sudbine sve vezalo jedno za drugo, kako su se stvari fino posložile i kako je Bog sve predodredio. “Jednostavno, mnoge stvari ne očekujemo, a one se dese. Čovjek se premalo zahvaljuje Bogu, jer nevjerovatno je kako Bog prati svakog čovjeka pojedinačno, posebno one koji se trude i koji rade. Sve što sam radio nikad nisam radio samo za sebe. Sve sam to radio zbog patriotizma, za promociju općine i države, za društvo, za sve nas. Na kraju krajeva, vratio sam se pred osvajanje svjetskog prvenstva i tražio da se takmičim u ime općine Bužim, da to sve osvojim za svoj Bužim i da se opet vratim gdje sam počeo. Ne treba nikad zaboraviti gdje je čovjek napravio prve korake. Više puta sam imao razloga da se naljutim na ljude koji su odgovorni u institucijama, ali sam shvatio da su zahtjevi i očekivanja nas ambicioznih sportaša često iznad mogućnosti sredina iz kojih dolazimo”, objašnjava Edin Vučelj.

Edin je dobio zahvalnicu i od general-pukovnika Senada Mašovića, načelnika Zajedničkog štaba Oružanih snaga BiH. Sretan je da su i u vojsci prepoznali sve ono što radi. “Volio bih da nekad u budućnosti imam utjecaj na sport u Oružanim snagama i da pokušam napraviti nešto više od sportista, pošto ih ima dosta dobrih u Oružanim snagama BiH. Pojedinac svojim trudom i radom može puno pomoći društvu. Imam posao, primam plaću od države i ne mogu biti nezahvalan. Svjestan sam da na neki način trebamo služiti državi. Prije nego što sam dobio ovaj posao imao sam poziv iz Njemačke da treniram djecu, da vodim klub, međutim, odlučio sam ostati u Bosni i Hercegovini, dobio sam posao na koji sam ponosan. Cilj mi je da doprinesem izgradnji i stvaranju boljeg društvenog ambijenta u kojem će nam, ako Bog da, svima biti bolje, a posebno sportašima. Volio bih da mladi ljudi slijede moj primjer, da ne odlaze nego da ostaju u Bosni i Hercegovini, da se svi trudimo da popravljamo stanje. Svojim daljim rezultatima i uspjesima nastavit ću vršiti pritisak na ministarstva i ostale nadležne institucije da još više ulažu u sport i podržavaju mlade i uspješne sportaše”, poručio je mladi oficir i svjetski prvak Edin Vučelj.