Na otvaranju manifestacije “Dani vakufa” 13. aprila ove godine potpisan je protokol o obnovi Morića hana, koji će, to je sigurno, zauvijek promijeniti izgled ovog čudesnog mjesta. U revitalizaciju Morića hana bit će uloženo 6,5 miliona KM, a projekt će finansirati Generalna direkcija vakufa Republike Turske, koja trenutno finansira petnaest značajnih projekata u Bosni i Hercegovini

Piše: Hamza RIDŽAL

FOTO: Velija Hasanbegović

Dolje niz Sarače, na pola puta između Čaršijske i Begove džamije, između dućana što već pet stoljeća čine jezgru starog dijela Sarajeva, odvaja se prolaz ka jednom čudesnom objektu. Nije to tek prolaz ka drugom prostoru. Prije će biti da je riječ o prolazu u jedno drugo vrijeme, mirnije i bolje od ovog našeg nesretnog vremena. I putnike namjernike iz zemalja dalekih, i druge što ih besputica nanese, bez daha ostavi šarena arabeska perzijskih ćilima što krasi prolaz kroz tu vremensku kapiju. Orijentalne melodije i stara kaldrma, ispucale drvene grede, sveti svemir avlije u srcu užurbane čaršije – sve to doprinosi mističnom ambijentu objekta čije ni samo ime ne nudi jasnu predstavu o njegovoj funkciji.

Morića han, ustvari, uopće nije han, već karavan-saraj, i to posljednji sačuvani karavan-saraj u Bosni i Hercegovini. Uz onaj čuveni isfahanski karavan-saraj, Morića han omeđuje granicu jednog izgubljenog vremena, mnogo bližeg nekoj fantastičnoj pripovijetki nego stvarnosti na koju smo navikli.

Karavan-saraji bili su velike građevine s unutrašnjom avlijom, potpuno zatvorenog i utvrđenog tipa za smještaj kompletnih karavana. U prijevodu, karavan-saraj i znači “dvor za karavane”. Nasuprot karavan-sarajima, u kojima su putnici sami sebi osiguravali hranu, hanovi su bili konačišta skromnijih dimenzija, tipa običnih kuća bez unutrašnje avlije, u kojima su putnici, pored konačišta, mogli dobiti i hranu. Stoga je bliži današnjoj gostionici, a karavan-saraj hotelu. Od druge polovine 18. stoljeća u našim krajevima naziv karavan-saraj nestaje iz upotrebe, a naziv han počinje se od tada upotrebljavati i za jednu i za drugu vrstu konačišta.

MJESTO POLITIČKOG ŽIVOTA

Kad je tek podignut, godine 1551, Morića han mogao je primiti 300 putnika i 70 konja. Handžijina soba bila je iznad glavnog ulaza kako bi mogao imati slobodan pregled dolazećih i odlazećih putnika. S obzirom na to da je han u narodu obično dobivao ime po handžiji ili po zakupcu, ovaj objekt putopisac Evlija Čelebija ističe još 1659. godine pod imenom Hadži Beširov han. Očito je Hadži Bešir tada bio handžija Gazi Husrev-begovog vakufa. Današnje ime dobio je u prvoj polovini 19. stoljeća po njegovim prvim zakupcima: Mustafa-agi Moriću (umro 1815. godine) i njegovom sinu Ibrahim-agi (umro 1827. godine).

Osobitost arhitekture Morića hana ističe i Alija Bejtić u svom radu Mali urbanizam Sarajeva. “Morića han se odlikuje vanrednom značajnom arhitekturom svoje vrste. Ta vrijednost ogleda se ne samo u čitavom rješenju nego i u onom zasebnom rješenju hodnika na katu, iznad kojih nema stropa, nego se zračni prostor i pogled dižu sve do same krovne konstrukcije, koja je opet ‘atraktivitet’ sama za sebe… Morića han, danas istaknuti arhitektonski spomenik i jedini sačuvani objekat te vrste u BiH, više je puta u prošlosti gorio, ali je uvijek obnavljan u gotovo istoj arhitektonskoj koncepciji. Posljednji put jako je stradao u požaru decembra 1957. godine”, piše Bejtić.

Morića han imao je svoju vodu, tačnije, poseban vodovod, ali u njemu se nije kuhala hrana. Jednaku pažnju i divljenje kao nekada privlači ogromni hodnik na spratu koji vodi s jednog na drugi kraj hana. Izgleda više poput natkrivene ulice. Hodnik nema plafon, već pogled seže prema krovnoj konstrukciji koju čine masivne drvene grede tamnosmeđe boje. Svaka soba u hanu imala je peć u kojoj su se ložila drva, ali nije bilo dimnjaka, već je napravljeno takvo rješenje da dim odlazi u krovnu konstrukciju i izlazi kroz otvor koji se zvao bađe. Prozori su bili s demirima, vrata bila napravljena od željeza. U prizemlju hana debljina zidova je oko sedamdeset, a na spratu od četrdeset do pedeset centimetara. Između je bio materijal koji nije omogućavao da se požar, ako izbije na spratu, proširi u prizemlje. Međutim, han je ipak više puta gorio, kao i mnoge druge građevine u Sarajevu.

Prizemlje je služilo za smještaj konja i robe koja se odlagala u magaze, a na spratu su bile musafirske sobe i jedna velika prostorija kao zajednički prostor za razgovore uz kahvu. Ovdje su se često održavali sastanci sarajevskih prvaka, a prostor je bio dostupan svima. Tako je ovaj karavan-saraj predstavljao mjesto kojem su imali pristup svi slojevi društva, od onih najsiromašnijih, pa do političkih elita koje su u ovom prostoru donosile ponajvažnije odluke o sudbini Bosne i Hercegovine.

Nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, u Morića hanu sastao se revolucionarni odbor koji je razmatrao stanje nastalo novim političkim promjenama. I borba za vjersko‑prosvjetnu autonomiju tokom vladavine Austro-Ugarske bila je povod raznim sastancima glavnog egzekutivnog odbora organiziranim u Morića hanu. “Mladi muslimani” sastajali su se u Morića hanu, posebno u udruženju “Trezvenost”, čije su se prostorije nalazile na spratu ovog objekta. I kasnije djelovanje “Mladih muslimana” bilo je  vezano za ovaj han jer su im prostorije bile smještene na spratu hana, sa suprotne strane od nekadašnjih prostorija udruženja “Trezvenost”. Udruženje “Mladi muslimani” i danas djeluju iz Morića hana, a zanimljivo je da se njihove prostorije nalaze na istom onom mjestu gdje su bile i onda kada je ovo udruženje osnovano. Danas se u Morića hanu najčešće okuplja vjerski orijentirana omladina, učenici Gazi Husrev-begove medrese i studenti Fakulteta islamskih nauka, u istoj onoj kafani, jednoj među stotinama drugih, koja se uspjela uvući i u sevdalinku, tu krunsku formu bošnjačke književne tradicije.

ELITNI HOTEL U SREDIŠTU STAROG GRADA

Morića han posljednji je put gorio 1957. godine, što je predstavljalo početak kraja čaršije kao organske urbane cjeline. Radovi na njegovom spašavanju, koji su se ogledali, prije svega, u podizanju novog krova pokrivenog terisanom hartijom, uspjeli su produžiti njegov životni vijek. Ipak, popravak ovog drevnog svratišta na putevima između istoka i zapada nije bio dovoljno dobar, pa se već poslije nekoliko zima krov urušio, a voda počela ispirati malter i razarati kameni zid u prizemlju.

Temeljita restauracija Morića hana načinjena je između 1971. i 1974. godine, kada su u svim prostorijama u prizemlju na zidovima kaligrafskim pismom u gipsu ispisani stihovi rubaija znamenitog perzijskog matematičara i pjesnika Omera Hajjama. Nakon restauracije, kompletan objekt koristilo je tadašnje ugostiteljsko preduzeće “Balkan”, da bi 1998. godine, odlukom Općine Stari Grad, bio vraćen na korištenje Gazi Husrev-begovom vakufu kao izvornom vlasniku.

Danas je Morića han poslovno-trgovački centar Gazi Husrev-begovog vakufa. Uprava Vakufa, kako piše na njenoj zvaničnoj stranici, nastojala je iznajmiti prostor ovog objekta za takve poslovne djelatnosti koje se po svojoj funkciji uklapaju u historijski ambijent i daju mu novu dinamiku. “Tako je u desnom dijelu avlije i pripadajućim magazama smještena robna kuća perzijskih ćilima ‘Isfahan’, u kojoj se, pored originalnih perzijskih ćilima, mogu nabaviti i druge perzijske rukotvorine. Sjeverni dio prizemlja i pripadajući prostor avlije koristi nacionalni restoran ‘Damla’, koji nudi kompletan meni bosanskih specijaliteta, organizira svadbene svečanosti, a u vrijeme mjeseca ramazana u ovom se prostoru organiziraju i zajednički iftari.

Lijevi dio avlije i pripadajućih magaza koristi bosanska kafana ‘Divan’, gdje se u atmosferi ovakvog ambijenta i zimi i ljeti mogu odvijati veoma ugodni razgovori i sastanci…”, piše, između ostalog, na web-stranici Gazi Husrev-begovog vakufa. Ipak, na otvaranju manifestacije “Dani vakufa” 13. aprila ove godine potpisan je protokol o obnovi Morića hana koji će, to je sigurno, zauvijek promijeniti izgled ovog čudesnog mjesta. Senaid Zajimović, direktor Vakufske direkcije pri Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, rekao je na otvaranju manifestacije da se ovim projektom želi vratiti prvobitna funkcija koju je ovaj objekt imao. U revitalizaciju Morića hana bit će uloženo 6,5 miliona KM, a projekt će finansirati Generalna direkcija vakufa Republike Turske, koja trenutno finansira petnaest značajnih projekata u Bosni i Hercegovini.

“Na spratu postoji prostor za otprilike 32 hotelske sobe visokog kapaciteta, a te prostorije nam omogućavaju da napravimo i nekoliko predsjedničkih apartmana, a ne samo komotne sobe za dobrog bogatog turistu. Prema dosadašnjim analizama, naša je pretpostavka da bi se turisti koje privlači Baščaršija upravo željeli tu odmoriti, a kada se realizira ovaj projekt, planiramo isto učiniti i s Kolobara hanom”, istaknuo je Zajimović.

Tako će ovom unikatnom spomeniku arhitekture biti vraćena njegova formalna svrha, u smislu da će se u njemu moći odsjesti, ali je pitanje koliko će ovom obnovom biti ispoštovana suština vakufa, s obzirom da će od Morića hana, danas, kao i nekad, dostupnog svim slojevima društva, biti načinjen elitni hotel, kako je najavljeno u prezentaciji na otvaranju manifestacije “Dani vakufa”. Stoga će Stav u narednim brojevima pratiti ono što će se događati s Morića hanom, posljednjim Mohikancen jednog prohujalog vremena.