Skandalozne tvrdnje francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o Bosni i Hercegovini kao tempiranoj bombi središnja su tema novog broja Stava.

U prodaji je novi, 245. broj magazina Stav.

Skandalozne tvrdnje francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o Bosni i Hercegovini kao tempiranoj bombi središnja su tema novog broja Stava.

Macron sugerira svojevrsnu podjelu na centar koji donosi odluke i periferiju koja ih sprovodi, velike i male, metropolu i kolonije, civilizirane i manje civilizirane, ustrojstvo koje praktično znači kraj poretka koji je u Evropi uspostavljen nakon pada komunizma, čak i transformaciju čitavog poretka nastalog nakon Drugog svjetskog rata i povratak u verziju onih međunarodnih odnosa koji su postojali prije 1945. godine. Valjda nije potrebno ni spominjati kakvo bi mjesto u takvom “novom evropskom poretku” bilo predviđeno za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake

Istup predsjednika Francuske analizira i naš dopisnik iz Turske.

„Nije svakodnevno da lider jedne (ozbiljne?) zemlje kao što je Francuska otkrije svoje frustracije na tako blatantan, povremeno komičan način jer filozof po obrazovanju, uslijed narečene frustracije, gubi logičku nit, kao što je to učinio Emmanuel Macron u velikom intervjuu za The Economist od 7. novembra. Isto važi i za ambicije tog galskog pjetlića koji bi uporno da natakari Napoleonov šinjel. O orijentalizmu (francuskom “prirodnom” svjetonazoru) koji provijava iz te frustracije, a zapravo je i njen uzrok, da ne govorimo. No, francuski neoimperijalizam ili, ako hoćete, neokolonijalizam ćemo spomenuti“, stoji, između ostalog, u tom članku.

Najave o takozvanom „malo Šengenu“ još jedna su od tema novog broja Stava.

„Upravo prijedlozi malog Šengena, norveškog modela i drugih svjedokom su želje EU da proces proširenja potpuno suspendira i da zemljama Zapadnog Balkana da model kojim bi se zadovoljili apetiti Albanaca i Srba u prvom redu, ali i unutar kojeg će moći EU i dalje imati važnu ulogu. Ko zna koji put, evropska dvoličnost je na djelu. U svojoj najavi kandidature za predsjednicu Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović podvukla je da joj je jedan od najvećih uspjeha izdvajanje zemlje iz regije Balkana. Ono šta je ona zapravo kazala jeste da je simboličko predziđe kršćanstva, kako se Hrvatska često samodeklarirala, postalo faktičko predziđe Evrope. Time se dobijaju obrisi budućeg uređenja i globalnih odnosa sa svojim prelamanjem i na Zapadnom Balkanu“, stoji u analizi iz novog broja Stava.

Kako probosanski Hrvati stvarno vide Bošnjake i njihove lidere je jedna od tema novog izdanja Stava.

„Ne može se Lovrenoviću poreći da promovira svoju viziju Bosne, kao i da smatra da postoji bosanski duh, no, umjesto nekritičke promocije, Bošnjacima bi bilo oportunije i korisnije analizirati ih, pa i polemizirati s tim tekstovima jer, sa stajališta njihove povijesti, tradicije i identiteta, pa i one najnovije historije koju još itekako pamtimo, nisu prihvatljivi i počesto su saturirani upravo suprotnim namjerama od one koju površni čitalac ili nekritički podržavalac percipira. U tom smislu je indikativan intervju za Dane crvenog fratra Dragana Bojića. Po srpskom piscu Ivi Andriću i hrvatskim nacionalromantičarima, franjevci su dobri duh i jedini nosioci civilizacijskih vrijednosti Bosne, ergo oni koji su za razliku od Bošnjaka čuvali duh Bosne“, piše novi Stav.

Četvrti nastavak „Iračke hronike“ donosi priču iz Bagdada, grada hiljadu svjetova.

„Hodajući bagdadskim sokacima, pokušavao sam rekonstruirati taj izgubljeni svijet, sada dostupan samo u knjigama historije, u poglavljima o abasijskom hilafetu. Abasije, naime, nisu toliko bile usredotočene na vojna osvajanja i stjecanje plijena koliko na izgradnju civilizacijskih središta misli, izuma i kreativnosti. Njihov utjecaj na svijet nalikovao je legendi. U vrijeme abasijskog hilafeta potaknuti su neki od najvećih ideala koje je svijet vidio, od Šeherzadinih priča iz Hiljadu i jedne noći, preko univerziteta i moderne medicine, pa sve do pluralnog društva.“

U  novom Stavu pišemo i o bihaćkom multireligijskom trokutu.

I Bihać je mogao biti grad u kojem u samom centru, u rasponu od nepunih sto metara, gotovo jedna do druge, stoje džamija, katolička i pravoslavna crkva. Ali, eto, zlohuda vremena, siloviti kas historije i gustina povijesnih zbivanja nisu mu to dozvolili. Pa ipak, bile su i takve godine koje su mu to barem nakratko omogućile. Okrene li se čovjek niz povijest ovog grada, vidjet će gotovo savršen trokut, tu, sred ostrva koje s jedne strane okružuju obale Une, a s druge kanal još u srednjem vijeku odvaljen od matice da opasuje tvrde bihaćke bedeme.

Ove sedmice donosimo i priču o Reufu Kadiću, zaboravljenom arhitekti sarajevskih vakufa.

Karijera mu je bila turbulentna i puna iskušenja, a i do danas nije jasno zašto je u naponu kreativnih snaga napustio projektantsku djelatnost. Zlatno doba njegovog djelovanja veže se za period između 1935. i 1941. godine, kada u Vakufskoj direkciji realizira svoje najpoznatije projekte. U tom kratkom vremenu projektirao je i realizirao pedesetak vakufskih objekata širom Bosne i Hercegovine, što ga svrstava među najplodnije arhitekte u historiji naše zemlje.

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 14. novembra širom Bosne i Hercegovine.