Iako je preživio strijeljanje, Fahrudin Muminović umalo opet nije izgubio život, i to u bolnici u Zvorniku. Prema saznanjima haških istražitelja, jedna ili dvije medicinske sestre, koje su tada radile u bolnici, nisu bile nimalo sretne zbog činjenice da im je na brigu predato muslimansko dijete iz Srebrenice.

U prodaji je novi broj magazina Stav.

Središnja tema 198. broja Stava je stravična životna priča Fahrudina Muminovića, koji je, kada je imao jedva sedam godina, preživio srebrenički genocid.

Iako je preživio strijeljanje, Fahrudin Muminović umalo opet nije izgubio život, i to u bolnici u Zvorniku. Prema saznanjima haških istražitelja, jedna ili dvije medicinske sestre, koje su tada radile u bolnici, nisu bile nimalo sretne zbog činjenice da im je na brigu predato muslimansko dijete iz Srebrenice.

Zvornička je bolnica bila puna ranjenih srpskih vojnika, a jedna od sestara izgubila je brata koji je poginuo ranije u borbama sa snagama Armije RBiH. “Umalo ga nisu udavile kada su saznale ko je i odakle je. Spasili su ga doktori koji nisu dali na njega i oni su ga pazili sve dok nije napustio bolnicu”, dio je jednog od dva teksta novog Stava o Muminoviću.

Stav analizira i nedavno izglasanu deklaraciju hrvatskog Sabora o položaju Hrvata u BiH.

Pri sagledavanju karaktera usvojene Deklaracije o položaju Hrvata u BiH, treba imati u vidu činjenice o kontinuiranom miješanju Hrvatske u unutarnja pitanja BiH dok je njen predsjednik bio Franjo Tuđman, posebno u ratnom periodu (1992–1995), i kasnije sve do aktuelnog vremena kada je usvojena Deklaracija. Također, za ovu prigodu uzimamo paradigmatičan propagandistički primjer hrvatskog “doktora nauka” preko kojeg, na štetu istine, hrvatska politika pokušava obmanjivati javnost.

Novi broj Stava donosi i članak o zloupotrebi pozitivne diskriminacije u Bosni i Hercegovini.

Potrebno je konačno odlučiti jesu li Hrvati u Bosni i Hercegovini konstitutivan narod ili nacionalna manjina, pa u skladu s tom premisom tražiti, logičkim slijedom, prava i, naravno, izvršavati obaveze. Ako su konstitutivni, onda im je matična država Bosna i Hercegovina, ne Hrvatska, pa svaka briga Hrvatske za njih predstavlja miješanje u unutrašnje stvari druge suverene države i nije u skladu s pozitivnim evropskim tekovinama.

Ima li u umjetnosti mjesta za stradalnike i heroje je jedna od tema novog Stava.

U igranim filmovima, za koje su izdvajana i budžetska sredstva, nema heroja, nema čuda bosanskog otpora, nema superiorne moralne dimenzije odbrane. Nigdje na filmskom platnu, osim u dokumentarcima, još nisu opjevani Srebrenički inferno, prijedorska polja smrti, ni herojsko oslobađanje Vlašića, bosanske Krajine. U igranim filmovima nije bilo mjesta za Safeta Zajku, Izeta Nanića, Mehmeda Alagića… Njihove priče nisu bile dovoljno snažne da okupe umjetničku energiju, ili je u pitanju nešto drugo.

Novi Stav piše i o nacionalnim spomenicima u BiH.

Bosna i Hercegovina bogata je kulturno-historijskim naslijeđem iz različitih epoha. Dosta toga uništeno je u ratovima koji su pustošili ovu zemlju, a ono što nije do kraja uništeno Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je zaštićenim dobrima. Međutim, šta u praksi znači ta zaštita? Ako je suditi prema stanju u kojem se nalazi najveći broj zaštićenih spomenika, kojih je na hiljade stavljeno na Listu Komisije, zaštićeni su samo od nesavjesnih ljudskih ruku. Ali od zuba vremena nisu. Mnogi spomenici i danas čekaju da budu obnovljeni i stavljeni u funkciju.

Reporteri Stava bili su u Čajniču gdje je otvorena velika farma pilića.

Danas se ovaj grad uglavnom veže za lov, ribolov i sportsko-rekreativni turizam. Skoro je sasvim pust, spominje se uglavnom samo u kontekstu najudaljenijih i najneposjećenijih gradova u Bosni i Hercegovini, a nikako ili rijetko u vezi s privrednim aktivnostima. Stoga je iznenađujuće što će u Miljeno kod Čajniča ubuduće svaka dva mjeseca dolaziti 23.000 novorođenih, jednodnevnih pilića. Tu će se, u postrojenju “Nur – Miljeno”, zadržavati šest sedmica, gotovo će ustostručiti svoju kilažu, nakon čega će završavati na trpezama širom Bosne i Hercegovine.

Novi Stav piše i brendu vuna.ba. Danas, kada je tržište prepuno raznorodnih proizvoda, među njima posebno mislimo na inovativne start-upove, otežano je pronaći ideju šta je to što bi moglo “uspjeti”. No, da novih ideja ima, dokazuje i tim brenda “vuna.ba”, koji je dio firme “GreenTon”. Nijedan početak nije lahak, ali uz trud se dolazi i do uspjeha.

U ovom broju Stava čitajte priču o Mehmedu Handžiću koji je ostavio neizbrisiv trag u bošnjačkoj historiji.

Kruna njegovog javnog djelovanja definitivno se desila 18. oktobra, kada predvodi bošnjačke uglednike i intelektualce u borbi protiv fašizma putem pisanja Sarajevske rezolucije El-Hidaje, koja definitivno potvrđuje jasnu opredijeljenost Bošnjaka za antifašizam.

Novi Stav podsjeća na još jednu obljetnicu, pola stoljeća od smrti Mustafe Kudića, učitelja i kulturnog radnika.

Sagledava li se doprinos Mustafe Kudića iz pozicije većih sredina i njihovih velikana, sve izgleda manje bitnijim nego što jeste, ali imaju li se na umu tadašnje socijalne, ekonomske, kulturne i vjerske prilike u rubnim dijelovima Krajine, a posebno u Bužimu, njegov su rad i rezultati u zajednici od nemjerljivog značaja.

Stav objavljuje i priču o tunižanskom „Pavarottiju“ porijeklom iz BiH.

Lutfi Bošnjak rođen je 18. januara 1952. godine u Tunisu. Referentni izvori na engleskom i arapskom jezika Lutfija označavaju kao tunižansko-bosanskog pjevača, kompozitora, majstora na instrumentu ud, javnu ličnost. Lutfi uživa status jednog od najboljih tenora na Bliskom istoku, Sjevernoj Africi i općenito u arapskom svijetu. Ovaj svestrani umjetnik također je glumio u nekoliko tunižanskih TV serija i filmova, uključujući Maktoub, La boîte magique i Halou u mer and El paraíso ya no es lo que era.

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 20. decembra širom Bosne i Hercegovine.