Umjesto jalovog kritizerstva koje podrazumijeva stalnu proizvodnju crnila, Enes se bavio suštinom problema uvijek tražeći rješenje, katarzu ili barem utjehu. Uspijevao je ovo zbog viška čovjekoljublja u sebi, ali i osjećaja odgovornosti prema vlastitom narodu. Način na koji je pristupao svojim kolumnama bio je s nakanom da dijagnosticira problem, ponudi rješenje i obrazuje. Kao glavni urednik Stava, sarađujući s Enesom gotovo četiri godine na prvoj liniji medijske fronte, rekao bih da je imao vrlinu koja je rijetkost u našem medijskom prostoru. Osim što je bio konzistentan u svojim stavovima, primijetio sam da svom pisanju prilazi s dozom volonterizma, s osjećajem misije koja karakterizira istinske aktiviste, zašto ne reći borce “za našu stvar”