Za identifikaciju političkog programa i usmjerenja PDA bitno je što se ta stranka prilikom svog osnivanja jasno opredijelila da joj je Radončićev SBB koalicijski partner i da u osnivačkom startu PDA koristi iskustva SBB-a, među koja spada i činjenica što Kukić i njemu lojalni stranački kadrovi ističu da će slijediti ideju osnivača SDA Alije Izetbegovića. Na isti je način u početku osnivanja SBB-a govorio Radončić, koji već duže vrijeme putem svog Dnevnog avaza i na druge načine napada Aliju Izetbegovića optužbama da je dijelio BiH i da je bio na čelu bošnjačke državne mafije

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

U Tuzli je početkom marta Inicijativni odbor od 160 bivših članova SDA jednoglasno odlučio da se priprema Osnivačka skupština za novu stranku pod nazivom Pokret demokratske akcije (PDA). Osnivačka skupština PDA održana je u Tuzli 24. marta 2018. godine, kada su najavljene aktivnosti za imenovanje stranačkih organa na čelu s Mirsadom Kukićem. Putem osnivačkih aktivnosti novoosnovane stranke Kukić želi pokazati snagu, na skupovima okupiti što veći broj pristalica preuveličavajući brojnost onih koji ulaze u PDA. Ustvari, Kukić je uspio od SDA odvojiti značajan broj dosadašnjih kadrova te stranke u općinama Banovići, Sapna, Kladanj i Gradačac, ali pri tome treba imati u vidu da Kukić ne može imati utjecaj na članove, simpatizere i glasače SDA u mjeri u kojoj je u navedenim općinama imao utjecaj na lokalne lidere SDA.

KUKIĆEVO SUBVERZIVNO ANTAGONIZIRANJE TUZLE I SARAJEVA

Kadrovi se kontroliraju provjerenom metodom omogućavanja privilegija, ali dugoročno će to biti veliki nedostatak Kukićeva projekta jer građani pokazuju veliki otpor i kažnjavaju one koji vlast zloupotrebljavaju i otuđuju od naroda. Jer, jednostavna računica govori: kada je neko privilegiran, to znači da je neko neprivilegiran, odnosno da dolazi do socijalne nepravde koja je jedan od glavnih uzročnika problema u BiH. Kao banovićki lider SDA, a kasnije i kao predsjednik SDA TK, Kukić je gradio lojalnost prema sebi, a ne prema izvornim idejama SDA i njenom najvišem liderstvu, što je političkom ambijentu koga je oblikovao dalo karakter parapolitičke subverzivne organizacije za pritisak na vrh SDA i državne institucije da prihvataju rješenja u skladu s ličnim interesima Kukića, odnosno u skladu s užim interesima parapolitičke, subverzivne strukture koju je oblikovao.

Kao povod za osnivanje PDA, njihovo novoosnovano vodstvo ističe uvođenje povjereništva u Kantonalnom odboru SDA i smjenu Kukića s funkcije predsjednika tog organa SDA. Međutim, navedeni povod nužno je razlikovati od političkih motiva i ciljeva kao razloga osnivanja PDA. U javnosti se pogrešno smatra da je uvođenje povjereništva i smjena Kukića stvarni i povod i razlog osnivanja PDA. Stvarni, suštinski razlog osnivanja PDA na Osnivačkoj skupštini te stranke jasno je i nedvosmisleno naznačio Senad Alić u javnosti poznat kao predsjednik Skupštine Tuzlanskog kantona. On je o razlogu osnivanja PDA rekao:

“PDA je produkt višegodišnjih zanemarivanja Tuzle i Tuzlanskog kantona od vrha SDA. Umjesto da počne ulagati u TK, rukovodstvo SDA je krenulo čistiti redove. Kad su već krenuli čistiti, kako su rekli, trebali su krenuti tamo gdje je najprljavije, a to je u centrali u Sarajevu. Mi se nismo borili za ovakvu BiH, i za to krivimo političke elite iz Sarajeva, koje su dosta doprinijele da se zarad ličnih interesa rasture fabrike u ovom kantonu.” Alićev stav jasnije je artikulirao novi Kukićev premijer u Vladi TK Jakub Suljkanović: “Tuzlanski kanton je od 2006. do danas izgubio 360 miliona KM zbog neravnomjerne raspodjele novca. Nije nam trebao veći razlog za nezadovoljstvo od ovog.”

Dakle, unutarstranačke i međustranačke sukobe Kukić transformira u sukob između dviju bh. regija, sarajevske i tuzlanske, odnosno između dvaju najvećih kantona, Sarajevskog i Tuzlanskog, što je, sa stajališta sigurnosti i eventualne dalje eskalacije krize u BiH, vrlo opasno, pa kao takvo direktno asocira na subverzivnu ulogu Fikreta Abdića u bihaćkoj regiji. I drugi detalji iz političkog izjašnjavanja lidera novoosnovanog PDA ukazuju da ta stranka u sigurnosnom smislu rizično preferira interese lokalne zajednice suprotstavljajući ih političkim interesima i vrijednostima bh. društva i države uopće. Naprimjer, Elzina Pirić, koja je pod kontrolom Kukića bila predsjednica SDA Banovića, a sada liderka u PDA, rekla je: “Svi mi smo imali istog učitelja Aliju Izetbegovića. (…) Mi smo imali i drugog učitelja kojeg ova današnja SDA ne voli mnogo, ali on nas je naučio da volimo svoju lokalnu zajednicu i da je stavimo na prvo mjesto.”

SLIČNOSTI U DJELOVANJU KUKIĆA I RADONČIĆA

Pored naprijed citiranih stavova Alića i Suljkanovića, ustvari dvojice Kukiću najodanijih poslušnika, za identifikaciju političkog programa i usmjerenja PDA bitno je što se ta stranka prilikom svog osnivanja jasno opredijelila da joj je Radončićev SBB koalicijski partner i da u osnivačkom startu PDA koristi iskustva SBB-a, među koja spada i činjenica što Kukić i njemu lojalni stranački kadrovi ističu da će slijediti ideju osnivača SDA Alije Izetbegovića. Na isti je način u početku osnivanja SBB-a govorio Radončić, koji već duže vrijeme putem svog Dnevnog avaza i na druge načine napada Aliju Izetbegovića optužbama da je dijelio BiH i da je bio na čelu bošnjačke državne mafije.

Na Osnivačkoj skupštini PDA rečeno je da ta stranka neće imati svog kandidata za člana Predsjedništva BiH, ali da će podržati SBB-ovog kandidata, dakle Radončića, što se, navodno, čini u zamjenu za Radončićevu i SBB-ovu podršku Kukićevih napora da se smijeni Gutićeva Vlada. Prema tome, podrška Radončiću podrazumijeva podršku njegovoj politici iskrivljenog predstavljanja historijske uloge Alije Izetbegovića. Ustvari, da Kukić i ostali lideri PDA poštuju Aliju Izetbegovića, s obzirom na Radončićeve napade na Izetbegovića, ne bi ga podržali kao kandidata za člana Predsjedništva BiH. To je pokazatelj da Kukić, kao i ranije Radončić, svoju borbu za pridobijanje članstva, simpatizera i glasača SDA vodi putem demagogije i obmana da će PDA slijediti ideje Alije Izetbegovića i njegovog nasljednika na funkciji predsjednika SDA Sulejmana Tihića. Ta je propaganda perfidna jer praktički znači da aktuelno rukovodstvo SDA na čelu s Bakirom Izetbegovićem djeluje protivno idejama i politici Alije Izetbegovića i Sulejmana Tihića. Dakle, osnovni cilj te propagande jeste odvajanje naroda od SDA i Bakira Izetbegovića.

U vezi s propagandnom tezom da Sarajevski kanton ekonomski i finansijski iskorištava Tuzlanski kanton i da je ispravljanje nepravde prema TK glavni motiv nastanka PDA, bitno je imati u vidu da je isticanje neravnopravnosti u raspodjeli društvenog bogatstva matrica po kojoj se inicira, podstiče i razvija separatizam i razaranje društava i država. Na toj je matrici nestala bivša SFRJ. Na toj se matrici odvija velikosrpska i velikohrvatska propaganda u BiH u cilju osamostaljenja RS-a i uspostave tzv. trećeg entiteta. Na toj se matrici razvijala propaganda izdajnika Fikreta Abdića. Zato je Kukićevo djelovanje ozbiljnije nego što se na prvi mah čini. Takvo Kukićevo djelovanje putem osnivanja PDA jeste dio širih i dubljih neprijateljskih napora u cilju podrivanja BiH i izazivanja raznih unutarnjih sukoba.

ZAŠTO SE KONAKOVIĆ SLUŽI RETORIKOM SLOBODANA MILOŠEVIĆA

Nakon što je napustio SDA, reagirajući na inicijativu za njegovu smjenu s funkcije premijera Vlade Sarajevskog kantona, Konaković je isticao da je tačno da nije poštovao politiku jer je ista “usmjerena protiv interesa naroda”, te da se zbog toga odlučio stati na stranu naroda protiv politike SDA. Takvom propagandom Konaković ima cilj pridobijati građane za svoj Narod i pravdu, a simpatizere, članove i istaknute kadrove SDA, kao i glasače, odvajati od SDA. Riječ je o klasičnoj populističkoj propagandnoj praksi, čija su osnovna obilježja nedostatak argumenata i manipulacija putem neistinitih fraza i spinova.

Na Osnivačkoj skupštini stranke Narod i pravda (NP), pored Konakovića i drugih, govorili su glumac Enes Bašlagić, lider A-SDA Nermin Ogrešević, gradonačelnik Bihaća iz GS-a, Šuhret Fazlić, Kemal Ademović… Tom je prilikom ispoljen nizak idejni i politički nivo NP-a i njegovog lidera Konakovića. Naprimjer, s obzirom na to da je skup održan u Sarajevu, predvečer, kada su uobičajenu gužvu u saobraćaju dodatno pojačale obilne snježne padavine, izrečena je glupost da tog zastoja i gužve ne bi bilo da je Konaković ostao na vlasti, iako je on tada još uvijek bio na mjestu premijera. U istom smislu zanimljiv je i tekst na pristupnici u Konakovićev NP: “Ja nemam lični interes i pristupam Narodu i pravdi.” Apsolutna je neistina da ljudi u okviru općih i izvan općih interesa nemaju lične interese.

Neuko i vulgarno suprotstavljanje ličnog i općeg interesa također ukazuje na nizak idejni i politički nivo vodstva NP-a, a pod to spada i objašnjenje da aktivnosti osnivanja NP-a imaju karakter “dešavanja naroda”. Da podsjetimo, sintagma “dešavanje naroda” javila se u tzv. antibirokratskoj revoluciji poznatoj kao nacionalistički velikosrpski pokret devedesetih godina prošlog 20. stoljeća na čelu s Miloševićem. Po ideologiji i politici Miloševićevog “dešavanja naroda” izvršena je oružana agresija na RBiH, čije su posljedice općepoznate. Zato je važno odgovoriti na pitanje: Otkuda Konakoviću takav bezobzir da sebi prisvaja simbole i propagandne sintagme putem kojih se afirmirala velikosrpska politika?

Bitno je rasvijetliti kako se u cilju pribavljanja glasačke podrške sve stranke, a posebno novoosnovane političke stranke i njihovi lideri, dodvoravaju boračkim organizacijama i njihovim predstavnicima. Naprimjer, ubrzo nakon što je osnovao političku stranku pod nazivom Narod i pravda, Konaković je izlobirao da ga podrži Kolegij Jedinstvene organizacije boraca uposlenih u organima uprave Kantona Sarajevo. Taj je Kolegij za javnost saopćio da bi smjena Konakovića s premijerske funkcije bila štetna, zalažući se da do predstojećih općih izbora, oktobra 2018. godine, Vlada KS na čelu s premijerom Konakovićem nastavi s radom.

Saopćenje je problematično jer je uspostava stranačkih i nevladinih organizacija, osim sindikalnih, unutar institucija zakonodavne i izvršne vlasti protivna osnovnim principima demokratije. Nadalje, ako se već tražilo da Konaković ostane premijer do sljedećih izbora, onda se može postaviti pitanje: Zašto Konaković svoje distanciranje od SDA nije odložio za vrijeme poslije izbora, odnosno zašto to distanciranje nije uslijedilo ubrzo poslije prošlih izbora 2014, već je uslijedilo upravo pred predstojeće izbore 2018, kalkulirajući da nanese štetu SDA, a da pribavi političke poene za svoje karijerističke ambicije napuštanjem SDA i manipulacijama boračkim udruženjima? Na koncu, zašto se u javnosti Konakovićeve pristalice nisu ispoljile kao građani, bez manipulacije identitetom boračke organizacije, i to nelegalno organiziranih unutar kantonalnih institucija vlasti?

Dakle, iz toga zaključujemo da će u predizbornoj kampanji Konaković ispoljiti težnju da u sastav NP-a uvede što više demobiliziranih boraca, ratnih vojnih invalida i članova porodica šehida, poginulih boraca. Posebno će se zalagati da članovi NP-a postanu istaknuti komandanti jedinica Armije RBiH i policije MUP-a RBiH koji imaju utjecaja na boračku populaciju. Za sada, osim Keme Ademovića, u liderstvu NP-a nema osoba koje imaju izraziti utjecaj po osnovu učešća u odbrani RBiH. Ademovićev je utjecaj uzak, u okvirima Sarajeva i kadrova civilne policije, bez značajnijeg pristupa braniteljima iz redova Armije RBiH, odnosno braniteljima izvan Sarajeva.

BEŠČAŠĆE AKADEMSKE ZAJEDNICE KAO PRIPOMOĆ

Konaković je u liderstvo NP-a uključio glumca Enisa Bešlagića, koji je na Osnivačkoj skupštini te stranke rekao da je bošnjački narod zahvaćen tendencijom radikalizma i fašizma, što je suština intenzivirane velikosrpske i velikohrvatske propagande na štetu Bošnjaka i BiH. No, Bešlagić neinventivno i papagajski ponavlja ono što često izgovaraju mnogi ugledni Bošnjaci u oblasti kulture, kao i pojedinci iz akademske zajednice koji se ideološki identificiraju da pripadaju ljevici. Implicitno dajući podršku velikosrpskoj i velikohrvatskoj propagandi, sugerira se da je SDA rizična na fašizam, radikalizam i ekstremni nacionalizam, te da SDA vodi Sarajevo u nacionalističku kasabu, što, navodno, neće dozvoliti nove političke snage, u koje spadaju Konakovićeva novoosnovana stranka Narod i pravda, Šepićev Nezavisni blok – Pokret za Evropu, Kukićev Pokret demokratske akcije i Hadžibajrićeva Nezavisna bosanskohercegovačka lista. Novoosnovane stranke i njihovi lideri, opravdavajući propagandu koju putem optužbi protiv SDA da radikalizira i fašizira Sarajlije provode tzv. nezavisni intelektualci, potvrđuju svoju bezidejnost. To nam ujedno otkriva da, zaslijepljeni karijerizmom, i sami ne znaju kuda idu i šta tačno zastupaju.

Dio medija izabrao je i inaugurirao tzv. nezavisne intelektualce da intenzivno učestvuju u oblikovanju javnog mnijenja o najvažnijim aktuelnim političkim pitanjima. Pritom se ne problematizira njihova “nezavisnost” kada otvoreno zastupaju političke interese uglavnom opozicijskih stranaka, a kao jedina referenca za njihov politički utjecaj prema javnosti jeste činjenica da su univerzitetski profesori i da su lično motivirani davati izjave o važnim političkim pitanjima. Trebalo bi podrazumijevati da će takvi putem svojih izjava afirmirati dignitet akademske zajednice i naučnih principa u analizama i ocjenama stanja u društvu, a posebno da će kao naučnici u svojim analizama poštovati činjenice i argumente na osnovu kojih dolaze do zaključaka i ocjena. Međutim, njihove izjave za medije drastično ignoriraju činjenice pa imaju karakter apstraktnog spekuliranja, maštanja, spletkarenja u korist ideologija i politika koje zastupaju naručitelji, investitori njihovih izjava u korist pojedinih političkih stranaka i njihovih lidera.

Ova pojava ide tako daleko da se u pojedinim TV emisijama takvi predstavljaju kao oštri i nezavisni kritizeri “režima na vlasti”, a da bi se u istoj emisiji pohvalili da sudjeluju u izradi programskih načela opozicijskih stranaka. Stoga, ideološko i političko sluganstvo preko žrtvovanja digniteta akademske zajednice ima karakter propagande protiv pojedinih političkih partija i lidera, a većinom je riječ o pokušaju omalovažavanja SDA i njenog lidera Bakira Izetbegovića. Štaviše, univerzitetski profesori koji su nekada bili najglasniji u detektiranju štetnosti medijske nepogode pod imenom Dnevni avaz danas licemjerno “vrište” s naslovnica tog medija i upiru prstom u SDA. Rade to u prilog produbljivanja akademskog beščašća kao opće pojave, ali pritom kompromitiraju ne samo sebe već cijelu akademsku zajednicu.

HADŽIBAJRIĆEV COPYWRITER RUSMIR MAHMUTĆEHAJIĆ

Nezavisna bosanskohercegovačka lista nastala je u Sarajevu 30. septembra 2017. godine usvajanjem Povelje na Osnivačkoj skupštini, na kojoj su učestvovali delegati iz Bosanskog Petrovca, Srebrenice, Srebrenika, Goražda, Mostara, Kaknja, Zenice, Kalesije, te iz devet općina Kantona Sarajevo. U rukovodstvo NBL izabrani su: predsjednik Ibrahim Hadžibajrić i potpredsjednici Zlatko Hujić, Sead Džafić, Jusuf Arifagić i Vehida Fazlić. NBL u svoje redove uključuju nezadovoljne iz raznih stranaka. Prihvatili su bivšeg lidera SDU Nermina Pećanca, koji je političku karijeru počeo u SDP-u, pa je, nezadovoljan statusom u stranačkoj karijeri, napustio SDP, pa će vjerovatno napustiti i NBL, jer je malo vjerovatno da će stranka u koju je tek ušao njemu omogućiti da zadovolji karijerističke ambicije zbog kojih se aferaški sukobljavao s autoritetima u vrhu SDU-a.

Predsjednik Hadžibajrić otkrio je u intervjuu za Oslobođenje od 5. marta 2018. godine i svog ideologa, ili, savremenim rječnikom kazano, PR copywritera. Pažljivim iščitavanjem izrečenog na stilskom, idejnom i značenjskom nivou dolazimo do zaključka da je stvarni autor Rusmir Mahmutćehajić, koji je do sada nekoliko puta javno ispoljio svoju podršku Hadžibajriću, dok mu je uzvraćeno izdašnim finansiranjem njegovog Foruma “Bosna” iz budžeta sarajevske Općine Stari Grad. U intervjuu dominiraju poznati Mahmutćehajićevi stavovi protiv SDA i Izetbegovića, koji potvrđuju njegove frustracije tom strankom i njezinim liderstvom. Riječ je o negiranju demokratskog identiteta SDA i njenih lidera i pokušaju da se SDA predstavi kao privatna stranka u vlasništvu nekoliko pojedinaca. Hadžibajrić, odnosno Mahmutćehajić, zaključuje da je rasulo SDA nužno i da će ta stranka sići s političke scene u BiH.

Na opće izbore oktobra 2018. godine NBL izlazi samostalno, odbacujući predizborno koaliranje i saradnju, na čemu insistira Jusuf Arifagić, ugledni privrednik iz Kozarca, koga je Predsjedništvo NBL istaklo kao kandidata za predsjednika entiteta RS-a. Odluka za samostalan nastup NBL je suprotstavljena stavovima svih ostalih novoosnovanih i nešto ranije nastalih stranaka čiji su lideri bivši kadrovi SDA. Taj je stav NBL u koliziji s aktivnostima potpredsjednika te stranke Zlatka Hujića, koji se na području Unsko-sanskog kantona povezuje s ostalim načelnicima općina tog kantona: načelnikom Cazina Ogreševićem iz A-SDA; načelnikom Bihaća Šuhretom Fazlićem iz GS; načelnikom Bužima Zikrijom Durakovićem; načelnikom Bosanske Krupe iz SDP-a i načelnikom Ključa Nedžadom Zukanovićem iz SDP-a. Oni se povezuju radi zajedničkog nastupa i s ciljem da u Unsko-sanskom kantonu SDA bude poražena.

ŠEPIĆEV JE PROJEKT NEODRŽIV

Šepić, Ogrešević i Konaković povezuju se s predsjednikom A-SDA Ogreševićem, dok se Kukić povezuje s Radončićem. Pri tome treba imati u vidu prikrivenu saradnju Ogreševića i Radončića, pa nije isključeno da se svi, što transparentno, što tajno, angažiraju da glasaju za kandidata SBB‑a Radončića. Lideri naprijed navedenih novoosnovanih i nešto ranije osnovanih stranaka čiji su lideri bivši kadrovi SDA poentiraju obećanje da će se uspješno boriti protiv kriminala i korupcije, što je indikativno s obzirom na to da su pojedini od tih lidera, posebno Radončić i Kukić, indicirani kao nosioci kriminala i korupcije.

U novoosnovanom NBPE glavni autoriteti jesu predsjednik Senad Šepić, Sadik Ahmetović, Salko Sokolović i Fuad Kasumović, načelnik Zenice. Za predsjednika entiteta RS-a NBPE kandidirao je Sadika Ahmetovića. S obzirom na njihov izrazit karijeristički naboj, dugoročno je neodrživa njihova saradnja. Njihov sukob slijedi u slučaju ako NBPE na izborima doživi krah, ili u slučaju ako NBPE postigne povoljan izborni rezultat, te će dodatna fragmentacija nastati prilikom svađe za prestiž u političkom predstavljanju i utjecaju.

Šepić, Ahmetović, Sokolović i Kasumović tvrde da imaju nove ideje i politiku, ali ništa posebno ne obrazlažu osim što se služe već otrcanim floskulama, pa se također može zaključiti da su bezidejni i da su plitkog političkog profila. Spominju da se zalažu za evropsku BiH, za evropsko Sarajevo, za plaće koje neće biti manje od 750 KM, za ukidanje Zakona o akcizama, za ukidanje nezaposlenosti, za brigu o zaposlenima u obrazovanju. Međutim, njihovi stavovi o tome do te su mjere paušalni i uopćeni da su istom i besmisleni. Međutim, smisleni postaju samo u jednom slučaju: kada zajedničkim snagama u beskraj dijele, atomiziraju i fragmentariziraju bošnjačku političku scenu.