Izbor Prosinečkog sužava mogućnosti morbidnih kvalificiranja Sarajeva kao sredine rezervirane isključivo za Bošnjake, doživljaja koji se osmišljava i pothranjuje u Banjoj Luci i Čovićevom dijelu Mostara. Šta bi se tek dogodilo da se stručni saziv NS BiH opredijelio za Fatiha Terima, čiji se izbor u Srđanovim taborima priželjkivao? Kakva bi haranga uslijedila, teško je i zamisliti. Kakvih bismo se sve priča o neoosmanističkim planovima naslušali
Prethodni članak
POHITI POLAHKOSljedeći članak
Ne trzam se više na zvuk petardi
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo