Pravni osnov formiranja Gazi Husrev-begovog vakufa, kao jedne do u detalje organizirane složene institucije, čine vakufname, u kojima je Gazi Husrev-beg detaljno opisao sve što je neophodno za trajno funkcioniranje vakufa. Gazi Husrev-begov vakuf specifična je institucija jer su prilikom njegovog osnivanja opisana i sva radna mjesta u njemu. O njegovom nastajanju i djelovanju za Stav govori mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa Mustafa Vatrenjak.

STAV: Potomak ste Murat-bega, kojeg je Gazi Husrev-beg zadužio za brigu o vakufskoj imovini. Kako se bira mutevelija?

VATRENJAK: Mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa postavlja se na osnovu odrednica iz Gazi Husrev-begovih vakufnama. Vâkif je za muteveliju, kod obaju uvakufljenja, odredio Mûrada, svog vojvodu i ćehaju (u kasnijim dokumentima Gazi Murat-beg Tardić), Gâzijinog oslobođenog zarobljenika (u'tekâu), a po njegovoj smrti njegove potomke (evlâdu-l-u'tekâi). U Vakufnami iz 1531. godine, s tim u vezi, piše: “Zatim predade poslove tevlijeta bez nazareta i postavi mjesto sebe te predade upravu i raspolaganje svom najboljem oproštenom robu i stupu svojih odabranika Mûrad vojvodi, sinu Abdullahovu. On je to primio i obavezao se na vršenje svih vakufskih odredaba i ustanova, dok je na njemu odijelo života, a kad on umre…”

Princip odabira mutevelije opisan je u prvoj vakufnami iz 1531. godine, a potvrđuje se i detaljno razrađuje u vakufnami iz 1537. godine. Ovako izloženi princip i na njemu uspostavljena tradicija ustanovili su da se na osnovu opisanog krvnog srodstva po muškoj liniji s koljena na koljeno, a zatim peko muških potomaka njihovih kćeri također s koljena na koljeno, vrši odabir mutevelije tako što se napravi konkurs za one koji zadovoljavaju navedene uvjete. Pored opisanog, potrebno je voditi računa da se prilikom izbora zadovolji i kriterij koji se u objema vakufnamama ističe: “Uvijek je preči što je ispravniji i bolji.”

STAV: Koje su obaveze mutevelije Gazi Husrev-begovog vakufa?

VATRENJAK: U vakufnami iz 1531. godine stoji: “Plemeniti vakif naređuje svakom muteveliji da vas vakufski imetak pomno nadzire, iznajmljuje, prihode prima, upotrebljava na što je određeno; isto tako, dužan je mutevelija da se skrbi oko napretka vakufa, te pomnoženja njegova.” Opisuje se, zatim, način zapošljavanja službenika, a u vakufnami iz 1537. godine i način njihovog nagrađivanja. Dakle, u “osnivačkim” dokumentima bira se jedan mutevelija koji s drugim službenicima predviđenim za funkcije upravljanja vakufom treba upravljati tako da osigura izvršavanje obaveza, egzistenciju i prosperitet vakufa.

Možemo zaključiti da je mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa obavezan upravljati vakufom poštujući vakufnamu i slijediti sve propise, akte i uputstva koje donosi Islamska zajednica, a koji su u skladu s vakufnamama.

STAV: Gazi Husrev-begov vakuf djeluje prema zapisima vakufname. Šta sve ona sadrži?

VATRENJAK: Prva Gazi Husrev-begova vakufnama iz 1531. godine pisana je za džamiju, imaret i hanikah, druga iz 1537. godine pisana je za Kuršumliju medresu, a trećom vakufnamom iz 1537. godine uvakufljena je dodatna imovina za izdržavanje džamije. Ove tri vakufname čine pravni osnov za formiranja ovog vakufa kao do u detalje organizirane složene institucije. U njima je vakif potanko opisao sve što je neophodno za trajno funkcioniranje svoje zadužbine. Gazi Husrev-begov vakuf specifičan je i zato što su pri njegovom osnivanju opisana i sva radna mjesta. Vakufnamama su ustanovljeni hajrati koji će, kao što se pokazalo, biti njegova ostavština za budućnost. Opisane su sve djelatnosti koje treba obavljati u vakufu, a i objekti u kojima su pojedine djelatnosti uspostavljene. Definirani su dodatni vjerski ibadeti koji se trebaju obavljati u džamiji mimo propisanih pet vakata namaza i opisano je kako se oni provode.

Ovdje je važno napomenuti da su učenje hatme i tevhida Gazi Husrev-begu ibadeti koji se u džamiji svakodnevno obavljaju od njegovog preseljenja 1541. godine do danas. Prema odredbama prve vakufname, hatma se uči tako što iza podne‑namaza, svaki dan, 30 džuzhana istovremeno prouči svaki svoj džuz i zajednički predaju hatmu pred dušu Gazi Husrev-bega.

Predviđeno je da se opstanak i izdržavanje objekata i propisanih djelatnosti u njima ostvaruje iz prihoda od druge uvakufljene imovine, kao i da se ta imovina dobrim upravljanjem oplođuje i uvećava. Sva uvakufljena imovina detaljno je pobrojana i opisana. Gazi Husrev-beg je uvakufio ogroman lični imetak za izdržavanje vakufnamama ustanovljenih hajrata, a neka državna zemljišta (erazi mirije), koja su mu bila data na uživanje mulknamom sultana Sulejmana, upisana su mu u mulk da bi ih mogao uvakufiti radi izdržavanja hajrata. Time su ogromni zemljišni prostori oko Tešnja, Teslića i Doboja pridodati vakifovom imetku. Tako je nastao naš najveći vakuf. Mulknamu su poslije potvrdili i svi nasljednici sultana Sulejmana.

STAV: Već stotinama godina postoje običaji koje provodite prema vakufnami, kao što je svakodnevno učenje hatme u Begovoj džamiji, klanje kurbana Gazi Husrev-begu i sl. Ovi običaji nisu prekinuti ni u posljednjem ratu. Kako se to uspjelo održati do danas?

VATRENJAK: Ibadeti tokom agresije od 1992. do 1995. godine održani su zahvaljujući organiziranju i potpori Islamske zajednice, vakufskoj imovini i djelovanju Uprave Gazi Husrev‑begovog vakufa. Također i zahvaljujući saburu i upornosti murtezike – službenika zaduženih za obavljanje vjerskih ibadeta – koji su se borili da se ne prekine tradicija koja se, u skladu s vakufnamom za džamiju, obavljala svaki dan od kada je preselio Gazi Husrev-beg.

U održanju obavljanja propisanih ibadeta veoma su značajne Gazi Husrev-begove vakufname koje precizno i jasno određuju ko i kako obavlja pojedini ibadet i kolika mu je nadoknada. Tako su dati opisi za 30 džuzhana (učenje džuzova iza podne‑namaza), pet musebbiha (učenje tevhida iza podne‑namaza), pet devrihana (učenje hatme na mahfilu pred džumu), jednog kâri‑ašera koji uči Tebareke pred podne‑namaz na mahfilu, a pred ikindiju Amme, jednog za obavljanje munadi salati‑džume (najave džume s munare džamije), jednog muarrifa koji petkom prije džume najavljuje ime hair‑sahibije Gazi Husrev-bega. Ova najava târifa recitira se na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, a uobičajena je u carskim, vezirskim i drugim velikim džamijama.

STAV: Vakuf je za vrijeme Jugoslavije izgubio mnogo imovine. Prema procjenama, koliki je taj gubitak?

VATRENJAK: Neke je objekte Gazi Husrev-begovog vakufa, koji su mu nacionalizacijom iz 1958. godine oduzeti i koji se nalaze u Čaršiji ili strogom centru Sarajeva, ovaj vakuf nakon posljednjeg rata dobio od Općine na privremeno korištenje jer će tek nakon usvajanja zakona o denacionalizaciji biti moguće vratiti imovinu u vlasništvo. Raniji hotel “Stari Grad”, Morića han, trinaest dućana u regiji oko Begove džamije, pola Gazi Husrev-begovog bezistana samo su neki od tih objekata.

Vakuf je za vrijeme FNRJ/SFRJ, na osnovu zakôna o nacionalizaciji i agrarnoj reformi, izgubio gotovo svu imovinu koja ostvaruje prihode, a danas, zbog neusvajanja zakona o denacionalizaciji/restituciji, postoji opasnost da jedan veliki dio te imovine pređe u privatno vlasništvo. Tako su u objektima iz austrougarskog perioda, koji su poslovno‑stambenog karaktera, doskorašnji nosioci stanarskih prava u nacionaliziranim vakufskim zgradama, odnosno stanovima, otkupom koji je izglasan u Parlamentu FBiH 2008. godine, postali etažni vlasnici stanova. Ovim je poslovna perspektiva vakufa, čak i kada bude provedena denacionalizacija, znatno umanjena jer nam u takvim zgradama ostaju za povrat još samo nacionalizirani poslovni prostori.

Za štetu nastalu nepovratnim gubitkom u proteklom vremenu, u kojem je Gazi Husrev-begov vakuf imao obavezu poslovati i svoju imovinu oplođivati, ne postoji nikakva kompenzacija. Ne postoji ni kompenzacija za agrarnom reformom oduzeti šumski posjed između Teslića, Tešnja i Doboja, gdje je ovaj vakuf do Drugog svjetskog rata posjedovao i svoje šumsko preduzeće, od čijeg je prihoda kupovao stambeno-poslovne zgrade u Sarajevu.

S obzirom na to da je denacionalizacija obavezujuća za pristup Evropskoj uniji, a imajući u vidu da u BiH političari više ne spominju usvajanje ovoga zakona, moguće je da to bude posljednji zakon iz postavljenih uvjeta evropskog puta koji će BiH usvojiti tek pod pritiskom EU, što se desilo i u Srbiji, a što znači da će proći još dosta godina.

STAV: Šta je najzanimljivije što možemo pronaći u Gazi Husrev-begovom muzeju?

VATRENJAK: Zamišljeno je da muzej pruži što više saznanja o samom vakifu, kao i o vakufu i njegovom utjecaju na razvoj društvene zajednice. Jasno je da interes za ono što je izloženo zavisi od afiniteta pojedinaca, ali mislim da bi svaki posjetilac prvo trebao prostudirati prikaz Gazijinog rodoslovlja. Izloženi su raritetni dokumenti i predmeti od kojih neki imaju zanimljiv historijat. Vjerujem da je najbolje da svaki posjetilac sam procijeni kvalitetu postavke.

STAV: Prije dvije godine održali ste okrugli sto o mogućnostima vjerskog turizma povodom ramazana u ljetnom periodu. Koji je to potencijal vjerskog turizma i da li je iskorišten?

VATRENJAK: Interesantno je da su svi uvodničari na okruglom stolu “Religijski turizam; perspektive i mogućnosti Islamske zajednice” u svojim referatima skrenuli pažnju Islamskoj zajednici, i to na osnovu ozbiljnih analiza koje odavno rade i čije su rezultate prezentirali, da postoji ogroman potencijal za razvoj vjerskog turizma. Bio sam iznenađen koliko je, recimo, ramazan specifičan u Sarajevu u odnosu na druge svjetske islamske centre i da je organiziranje turističkog boravka uz ramazan u Sarajevu, zbog posebnosti ibadeta koji se kod nas provode, jedna od ozbiljnih šansi razvoja. I ostali potencijali u BiH, uz halal‑hotele i halal‑hranu, još ostaju neiskorišteni.

STAV: U vakufnami su opisane razne obaveze, kao što je Gazi Husrev-begov mekteb, održavanje zikra, pravljenje hašure i slično. Koliko se sve to do danas uspjelo održati?

VATRENJAK: Zgrada mekteba izgrađena je kada i džamija, 1531. godine, u istočnom dijelu džamijskog harema. Mekteb je bio aktivan do Drugog svjetskog rata, a nakon rata, u istoj zgradi otvorena je osnovna škola. Gazi Husrev-begov vakuf oživio je ponovo funkciju mekteba u izvornom objektu 2002. godine. Uprava Vakufa obnovila je mektepsku nastavu za odrasle iz poznavanja arapskog pisma i pravilnog učenja Kur’ana. Dogovoreno je da se jednom godišnje organizira kurs vjeronauke i arapskoga pisma za odrasle u trajanju od četiri mjeseca. Mekteb je uspješno radio nekoliko godina, a zatim je zatvoren jer se broj zainteresiranih znatno smanjio, a prostorija se, pored klanjanja namaza, počela koristiti za učenja tevhida i preslušavanja kandidata za hifz. Što se tiče održavanja zikra, vakufnamom je propisano da se uči u hanikahu, a nedavno je dogovoreno da se učenje zikra uskoro obnovi.

STAV: Vakufnamom je pojašnjena i funkcija imareta, tj. kuhinje u kojoj je spremana hrana za siromašne putnike, đake medrese, kao i za druge goste. Danas takva vrsta imareta ne postoji. Kako vakuf pokušava nastaviti tu tradiciju, posebno tokom ramazana?

VATRENJAK: Djelatnost imareta kao humanitarne kuhinje koja se prema vakufnami odnosi na ishranu učenika medrese uspostavljena je danas ponovo u novoj zgradi Gazi Husrev-begove medrese, u kojoj je smještena medresa s internatom i opremljena savremena kuhinja. Vakufnamom propisanu djelatnost imareta, koja se odnosi na svakodnevnu prehranu “siromaha, gariba i miskina”, Uprava vakufa nastoji ispuniti organiziranjem što većeg broja iftara u kuhinji medrese tokom ramazana. Posljednjih godina Gazi Husrev-begov vakuf u kuhinji Gazi Husrev-begove medrese naručuje uz ramazan 6.000 iftara, odnosno svakodnevno 200 iftara. Strogo se pazi da ih dobiju (nose kući) oni kojima su najpotrebniji, a u medresi iftari i jedan broj studenata i službenika koji su na dužnosti u objektima vakufa. Kada se uzme u obzir da iftare u medresi dobivaju i uposlenici medrese, kao i ramazanski gosti, tada se opravdano može konstatirati da je ovo što danas imamo odgovarajuća zamjena za imaret koji je funcionirao u prostorima današnje pekare “Imaret” i kuhinje restorana “Aeroplan”.

STAV: Poznato je da se čuva hirka-i šerif i sakal-i šerif, tj. komad ogrtača i dlaka hazreti Muhammeda, a.s. Kada se one izlažu, ko sve prisustvuje ceremoniji i kakva je to ceremonija?

VATRENJAK: Dlaku i dva vezena prekrivača kojima se zastiru zidovi prostorije u kojoj je kabur hazreti Muhammeda, a.s., poslao je 1876. godine u Sarajevo kao emanet sultan Abdulaziz. Mnogi smatraju da je ovo bilo najviše odlikovanje koje je sultan mogao poslati jednom gradu ili pokrajini. Poznato je da je takvih emaneta za vrijeme Osmanskog carsta iz riznice u palači Topkapı poslano na još nekoliko mjesta. Relikvije su prilikom dolaska unesene u Begovu džamiju i tu je sutradan obavljen i prvi zijaret. Poslije nekog vremena, na zahtjev muftije, zijaret je obustavljen, a ponovo je obnovljen tek početkom 20. stoljeća, kada je odlučeno da se za 26. noć ramazana emaneti iznose iz turbeta u kojem su tada bili smješteni i postavljaju na stolić ispred mihraba u džamiji. Zijaret se obavljao cijele noći u prisustvu hafiza iz Gazi Husrev-begovog vakufa koji su se smjenjivali u dežuri pored emaneta.

Vjerovatno je zijaret, koji se donedavno obavljao u turbetu za 26. noć ramazana, uspostavljen iza Drugog svjetskog rata da bi se u ranijoj državi osigurali diskrecija i manji broj učesnika. Međutim, iz godine u godinu povećavao se broj zainteresiranih, nastajale su gužve i mnogi koji su bili zainteresirani da obave zijaret morali su čekati ispred turbeta.

Zbog toga što su se za Gazi Husrev-begovo turbe pojavili i drugi interesi – zahtjevi za česte posjete arhitekata, historičara umjetnosti, kaligrafa, doktoranada raznih profesija – nastala je i potreba da se uspostavi više reda i napravi normativ za otvaranje turbeta. Na osnovu toga, Gazi Husrev-begov vakuf dobio je zadatak da napravi opis svih ibadeta u turbetu i da takav dopis uputi Vijeću muftija kako bi se dobilo tumačenje šerijatske utemeljenosti i opravdanosti ibadetskih praksi. Tako je ispred našeg vakufa upućen opis svih ibadeta, a za relikvije je predloženo da se prebace ili u hanikah ili u Muzej “Gazi Husrev-beg”, što je prihvaćeno od Vijeća muftija. Vakuf je osigurao zasebnu sobu u Muzeju u kojoj će dlaka iz brade hazreti Muhammeda, a.s., s kutijom od stakla i slonovače u kojoj je isporučena biti izložena na što ljepši način.