Muzej je zvanično i otvoren 21. oktobra 2019. godine u prisustvu Mehrudinovih saboraca, predstavnika kantonalne vlasti i gostiju koji su došli iz udaljenih gradova i dijaspore da posvjedoče ovom značajnom činu. Ono što za duže od dvije decenije nisu uspjele institucije uspio je čovjek koji je živio za Bosnu i Hercegovinu, za svoj 5. korpus

Piše: Fahrudin VOJIĆ

Mehrudin Dedić rođen je 2. januara 1974. godine u Bihaću, gdje završava osnovnu i srednju školu. Uslijedili su rat i agresija na Bosnu i Hercegovinu, te se Mehrudin kao osamnaestogodišnjak uključuje u odbranu i odlazi na ratište s puškom u ruci kako bi branio svoj rodni grad i svoju domovinu. Kao pripadnik 501. slavne brdske brigade 5. korpusa Armije RBiH, Mehrudin Dedić je tri puta ranjavan. Krajem rata je demobiliziran i vojnu uniformu mijenja policijskom. Kao zaposlenik Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko‑sanskog kantona, biva raspoređen u Jedinicu za specijalističku podršku Uprave policije MUP-a USK-a, gdje je u činu starijeg policajca obavljao poslove policajca-vodiča službenih pasa. Tokom policijske karijere više je puta pohvaljivan za izvanredne rezultate u radu. Dobitnik je najvećeg policijskog priznanja Zlatna policijska značka.

Kraj oružane agresije na Bosnu i Hercegovinu za Mehrudina nije značio i kraj rata. Duboko svjestan riječi heroja Izeta Nanića “i poslije rata je rat”, Mehrudin radi na očuvanju sjećanja na herojsku odbranu Krajišnika i njihove ratne podvige. Ideja vodilja mu je bila činjenica da narod koji ne uči iz svoje prošlosti uvijek dočeka njeno ponavljanje. Redovno je na društvenim mrežama pisao o herojskim podvizima boraca 5. korpusa ARBiH, o njihovim životnim problemima i aktivno pomagao u prikupljanju pomoći za njih. Tako je Mehrudin Dedić postao neka vrsta njihovog zaštitnika. Na području grada Bihaća, uz pomoć porodica poginulih boraca, izgradio je nekoliko spomen-obilježja kako bi od zaborava otrgao njihovu borbu i doprinos slobodi Bosne i Hercegovine. Uspio je sačuvati vrijedne stvari koje se odnose na rat i agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Bio je izvrstan poznavalac ratne historije, a kroz rad svog muzeja dočekivao je posjetioce i prenosio istinu o herojskoj, pravednoj i časnoj odbrambeno-oslobodilačkoj borbi boraca i jedinica 5. korpusa ARBiH.

Nažalost, nesretnim slučajem, uslijed eksplozije nepoznate eksplozivne naprave, Mehrudin je poginuo 28. maja 2019. godine. Na bolji svijet otišao je u mjesecu ramazanu. Njegova supruga, koja je bila svjedok tog događaja, potvrdila je da su posljednje riječi koje je Mehrudin izgovorio bile “la ilahe illallah”. Njegova porodica, prijatelji i poštovaoci njegovog lika i djela nastavili su Mehrudinov put kako bi završili ideju koju je Mehrudin gradio i na njoj neumorno radio cijelo desetljeće.

Božijom voljom i zahvaljujući radu i trudu Mehrudinove porodice i prijatelja, Muzej 5. korpusa zvanično je otvoren 21. oktobra 2019. godine u prisustvu njegovih saboraca, predstavnika kantonalne vlasti i gostiju koji su došli iz udaljenih gradova i dijaspore da posvjedoče ovom značajnom činu. Ono što više od dvije decenije nisu uspjele institucije uspio je čovjek koji je živio za Bosnu i svoj 5. korpus.

“Ovo što je on uradio ovdje ja mislim da nema nigdje u Bosni i Hercegovini. Ima dosta muzeja, ali pojedinih eksponata koje je Mehrudin sakupio nema niko. Evo, naprimjer, cijev od tenka T55, koji je uništen u ‘Februarskoj ofanzivi’ 1994. godine. Najbolje bi bilo da je ostao gore da svjedoči, ali igrom slučaja, izrezan je i Mehrudin je vlastitim sredstvima kupio ovu cijev od čovjeka”, priča Zijad Ćehić, prijatelj Mehrudina Dedića.

Svoju ljubav prema domovini i očuvanju njenih vrijednosti Mehrudin je prenio na svoje kćeri koje su s njegovim prijateljima završile muzejsku postavku.

“Moj otac je nakon rata govorio da je izgubio dosta prijatelja i da ne želi da se ti ljudi tek tako zaborave. Tada je on, ustvari, i počeo sa sakupljanjem svih tih eksponata, rekavši da će Muzej biti otvoren 21. oktobra. Moj otac je dočekivao posjetioce i pričao im o teškom periodu kroz koji je naša država prošla. Do sada su posjetioci mogli da vide jednu trećinu eksponata, a mi smo još jednu trećinu dopunili i nismo sve ni uspjeli izložiti. Uradili smo i jednu zamisao mog oca i njegovih prijatelja. Tako smo imali jednu postavku 8.372 čahure u obliku broja, koje su izrađene u znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Drago nam je, a opet smo i tužne što on danas nije s nama, jer bi on najbolje znao da predstavi ono oko čega se trudio cijeli svoj život. Ali opet nam je drago da smo ispunili tu njegovu želju”, rekla je Ajla Dedić, kćerka Mehrudina Dedića.

O herojstvu “sile nebeske”, kako narod u Krajini voli zvati 5. korpus, koji je protekle sedmice proslavio svoj 27. rođendan, Mehrudin je pričao gdje je god stigao. Sakupio je na hiljade eksponata i osmislio izgradnju muzeja ne čekajući pomoć drugih. O veličini njegovog lika i djela govorio je i Nihad Aličković, vođa “AntiDayton pokreta”, koji je došao iz Sarajeva da oda počast rahmetli Mehrudinu i ukaže na veličinu njegove ideje i projekta.

“Nikad u životu se nisam teže osjećao, niti mi je srce ikad teže lupalo za govornicom kao danas. Ovo što je rahmetli Mehrudin napravio nije samo spomen-soba i muzej. Ovo je edukativni centar u kojem trebaju odrastati generacije. Ovdje treba da se uči zašto su ovi ljudi danas ovdje u kolicima, na koji način su branili domovinu, šta je 5. korpus, ko su neprijatelji i zašto smo se morali braniti. To je edukativni centar koji treba da čuva od zaborava herojsku i časnu odbranu domovine Republike BiH. Nekoliko godina sam poznavao rahmetli Mehrudina Dedića. To je bila velika duša od čovjeka i zaista je ne samo Bihać, ne samo Krajina, već i cijela domovina izgubila čovjeka koji je srcem radio ono što je evo ostalo iz njega. Zahvalio bih se Mehrudinovoj porodici, koja je pokazala snagu upravo onako kako i treba da budu naše porodice, posebno porodice Bošnjaka, da ne padaju u depresiju i da ne zaboravljaju započete poslove, nego nastavljaju ondje gdje je njihov rahmetlija stao”, istakao je Aličković u svom obraćanju, te pozvao Mehrudinove kćerke i u ime “AntiDayton pokreta” uručio im zahvalnicu koja je stajala pripremljena za Mehrudina za nesebično zalaganje u odbrani domovine i za rad na jačanju kulture sjećanja kroz osnivanje Muzeja 5. korpusa.

Adnan Međedović rodom je iz Bosanske Dubice, koju je zbog napada srpskih formacija morao napustiti još kao dijete na početku rata. Mehrudina je upoznao prije skoro deceniju i po. Još se sjeća njihovog prvog susreta. Bilo je to, kaže, u džamiji. Kroz druženje s Mehrudinom, Adnan je mnogo naučio o agresiji na BiH i Krajinu, te o odbrambeno‑oslobodilačkom ratu i doprinosu boraca 5. korpusa u odbrani krajiškog naroda.

“Mehrudina je jako obradovalo to što se interesiram za tu temu i često me je vodio na obilježavanje bitnih datuma i godišnjica 5. korpusa. Išao sam s njim i po nekadašnjim linijama odbrane, gdje smo tražili ostatke ratnih eksponata. Prvi oblik Mehrudinove spomen-sobe urađen je 2008. godine, u vrijeme kada je ova prostorija bila ostava njegovog rahmetli oca Mehmeda. Skinuo je sve eksponate koje je tada čuvao na tavanu i napravio prvu postavku. To su bili grubi građevinski radovi i neformalna spomen-soba. A još prije toga, negdje oko 2006. godine, Mehrudin je imao neke eksponate. Mehrudin se dugo bavio idejom izgradnje Muzeja 5. korpusa. Sve je to lakše išlo kada su ljudi saznali za njegovu ideju i sami mu donosili neke eksponate”, priča Adnan.

Dodaje kako su Mehrudinovi prijatelji nekoliko dana prije njegove smrti započeli s izvođenjem građevinskih radova na Muzeju. Adnan kaže da je Mehrudinova želja bila da se izgled projekta Muzeja i sve što će u njemu biti drži u tajnosti sve do otvaranja.

“S obzirom na to da radim u školi, mogu kazati da su ovakvi projekti za nas Bošnjake od izuzetnog značaja, jer u udžbenicima nema ništa po tom pitanju. Tako da je ovo neka vrsta edukativnog centra za buduće generacije da saznaju istinu o tome šta se desilo u proteklom ratu i agresiji na našu domovinu kako ona ne bi bila zaboravljena”, istakao je Adnan Međedović.

Bišćanin Admir Pečenković također je jedan od mladih patriota i čuvara ratne historije i sjećanja na odbranu BiH od agresije. Mehrudina je dugo poznavao i svjedočio njegovom velikom angažmanu i doprinosu očuvanja od zaborava svega onoga što se desilo od 1992. do 1995. godine.

“On je mene naučio puno toga. Između ostalog, bolji sam čovjek i vjernik otkako rahmetli Mehrudina poznajem. Naučio sam od njega da bih i ja trebao da uradim isto. I ja radim na tome da u mojoj Mjesnoj zajednici Gata napravim spomen-sobu našoj četi, koja je dala 55 šehida za odbranu domovine. Heroj odbrane Krajine i Bosne i Hercegovine rahmetli Adil Bešić je pripadao našoj četi. Puška rahmetli Adila je mojim posredništvom došla kod rahmetli Mehrudina. Dva dana prije smrti, Mehrudin je došao kod nas po pušku i popunio sve potrebne papire kako bi to prenio kod sebe i sačuvao od zaborava. O rahmetli Mehrudinu bih mogao pričati cijeli dan. Jednostavno, veličina od čovjeka. Žao mi je što je otišao”, kaže Pečenković.

Imam i Mehrudinov prvi komšija Izet ef. Rekanović govorio je o borbi i nepravdi, ali je spomenuo sve one hrabre i učene Bošnjake koji su doprinijeli odbrani Bosne i Hercegovine, istaknuvši kako je Mehrudin svojim radom ovjekovječio sjećanje na njih.

“Nažalost, danas ni u ovom vremenu nema pravde jer pravedni ne mogu doći do izražaja od nepravde i nepravednika. Zato je vrlo važno da kažemo istinu! Nema riječi kojima možemo opisati koliko nas je rahmetli Mehrudin Dedić zadužio i koliko nam svakodnevno nedostaje. Nema riječi kojima možemo opisati jad u smislu da su relevantne institucije odbijale njegove molbe za istinu i pravdu. Nema riječi kojima se možemo zahvaliti svima onima koji su doprinijeli da se Mehrudinov projekt završi i evo danas otvori. Ovo djelo svjedoči istini, herojstvu, ljubavi prema Armiji RBiH i djelo koje svjedoči Mehrudinovom smislu života. Zahvaliti se treba i onima koji nisu u ovom projektu učestvovali jer je ovo dokaz tome da se i bez njih istrajalo i završilo. Čovjek živi dok je živo djelo o njemu i dok njegova djela teku na ovom svijetu”, kazao je efendija Rekanović.

Muzej su otvorile Sajra Žerić i Majda Dedić, kćerke poginulih pripadnika 5. korpusa ARBiH, baš kako je i bila Mehrudinova želja. Posjetioci su uz muzejsku postavku imali priliku da vide i ratne fotografije Dirka Planerta, njemačkog humanitarca i fotografa, koje su nastale u vihoru rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu i Krajinu.