Projekt solidarnosti s TIKA-om počeo je prošle sedmice. Za sedam dana izrađeno je deset hiljada zaštitnih maski koje su početkom ove sedmice TIKA i “Medica” Zenica počele dijeliti širom zemlje. Prvih deset hiljada uručeno je Kantonalnoj bolnici u Zenici, sigurnim kućama u Bosni i Hercegovini, zatim udruženjima, osjetljivim kategorijama i najugroženijim zdravstvenim ustanovama

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI

Da u teškim situacijama odgovornost ne pripada samo institucijama, te da u borbi protiv virusa korona mogu doprinijeti i građani, odnosno građanke, pokazuju i žene iz specijalizirane nevladine organizacije “Medica” Zenica, koja radi i djeluje već 28 godina u Bosni i Hercegovini.

Uz veliku podršku Turske agencije za saradnju i koordinaciju (TIKA), volonterke iz različitih gradova ove organizacije započele su projekt “Solidarnost za zdravlje”, u okviru kojeg neumorno već danima šiju zaštitne maske. Predsjednica ove organizacije Sabiha Husić za Stav pojašnjava kako je “Medica” Zenica nastala u jednom teškom vremenu, u ratu, i stekla izuzetna iskustva kako se nositi s kriznim, odnosno traumatičnim situacijama poput trenutačne pandemije izazvane virusom korona.

Ova organizacija nastala je prvenstveno radi pružanja pomoći ženama i djevojčicama koje su preživjele ratno seksualno nasilje, a danas podršku daje ne samo onima koji imaju ratne traume već i svim žrtvama nasilja u porodici. Osnivač su i prve sigurne kuće u Bosni i Hercegovini za žene koje su pretrpjele ratno nasilje. Volonterke ove organizacije danas pružaju pomoć i u borbi protiv bolesti COVID-19.

“Nakon što su izdate prve preporuke o preventivnim mjerama, odlučila sam se za reorganizaciju rada ‘Medice’. Prije svega, to je značilo da naše servise, poput psihološkog i pravnog savjetovališta, počnemo pružati posredstvom telefona, Skypea ili maila. Servis sigurne kuće nastavio je raditi 24 sata. Sigurna kuća otvorena je za prijem žena i djece žrtava nasilja. Telefonske linije, kakva je SOS 1265, nastavile su s radom, kao i jedinstvena telefonska linija za cijelu Bosnu i Hercegovinu 080 022 334. Međutim, morale smo prekinuti naše obuke za zanimanje (osnovni kurs) u Edukativnom centru, kao i stopirati sve naše planirane aktivnosti sa ženama u ruralnim sredinama, ali i edukaciju za zdravstveno osoblje, ljekare i medicinske sestre, koju vodimo već četvrtu godinu s ciljem institucionalizacije osjetljivog pristupa na stres i traumu prema preživjelim žrtvama silovanja i rodno zasnovanog nasilja na području triju kantona (ZDK, SBK i USK)”, kaže Husić, dodajući da je u takvim prilikama i sa saznanjem da se zaštitne maske ne mogu kupiti u apotekama jer ih nema počela razmišljati kako da zaštiti sebe i druge.

Tada je ustanovila da imaju opremu, da imaju instruktorice koje ih mogu educirati za kratko vrijeme da šiju i kroje maske prije svega za medicinske potrebe. Svjesna je bila da nemaju adekvatan materijal koji se preporučuje za maske, odnosno reteks, ali je, čitajući odgovarajuću literaturu, uvidjela da se maske mogu šiti i od finog pamučnog materijala. Tako je odlučila da i “Medica” počne izrađivati pamučne maske, te je pozvala na saradnju instruktorice za krojenje i šivanje koje više od dvadeset godina educiraju žene iz vještina krojenja i šivanja.

“Potom sam pozvala radnice ‘Medice’ Zenica da se pridruže u šivanju i krojenju maski, a i sama sam se u to uključila. Za samo nekoliko minuta objašnjenja o načinu rada mašina već smo počele njima rukovati, a savladale smo i sve neophodne korake za izradu maski za nešto više od sat vremena. Tako smo mi, osoblje (doktorica nauka, profesorica, ekonomistica, socijalne pedagoginje, tehničarke), zajedno s instruktoricama ‘Medice’ Zenica, počele od pamučnog materijala proizvoditi maske za vlastite potrebe. A jedne nedjelje, dok sam se divila raznobojnim zaštitnim maskama nastalim u ‘Medici’ Zenica, koje bi se mogle nositi i kao dekorativni detalj, dobila poruku, odnosno upit od predstavnice TIKA-e da li bi se ‘Medica’ Zenica uključila u projekt izrade zaštitnih maski. Budući da sam po prirodi uvijek za akciju, odmah sam prihvatila ponudu. Tražila sam nekoliko sati da realno sagledam situaciju, da vidimo ko sve može dati svoj doprinos. Znala sam da su kolegice iz ‘Medice’ spremne, da će pored svih obaveza i zadataka i u svoje slobodno vrijeme raditi na izradi zaštitnih maski, a i sama sam željela dati svoj doprinos”, objašnjava Husić.

Planirajući kako da realizira projekt, sjetila se žena koje su završile kurseve, neformalne mreže žena iz ruralnih sredina s kojima rade već osam godina. Odmah je formirala grupu te poslala upit da li su spremne da se volonterski uključe u akciju izrade zaštitnih maski i, ako jesu, koju bi količinu sedmično mogle napraviti.

Nakon što su se pozivu odazvale žene iz Vranduka, Vukotića, Drugavaca, Smajića (Zenica), “Krivaja-Iskra” (Zavidovići), Kopica, Novog Šehera (Maglaj), Vareša, ali i svršenice kurseva iz Zenice, bila je više nego sretna jer se iskazala ženska solidarnost, briga za sebe i druge. Naravno, ističe Husić, i iz drugih sela gdje “Medica” Zenica radi sa ženama bile su spremne uključiti se, samo su u tom periodu već šile maske za druge koji su im to i plaćali. “Žene su željele nešto zaraditi za sebe i svoju porodicu, što je sasvim razumljivo, te se nisu mogle pridružiti ovoj akciji. Odmah sam uočila tu solidarnost među ženama i zbog toga smo našu proizvodnju zaštitnih maski nazvali ‘Solidarnost za zdravlje’. Nastavila sam se dogovarati s predstavnicima TIKA-e kako bismo dobile potrebni materijal. Zajedničkim snagama postavile smo cilj da ‘Medica’ Zenica preuzme odgovornost za proizvodnju 40.000 zaštitnih maski koje bi se dijelile besplatno zdravstvenim ustanovama, ali i osjetljivim kategorijama, zatim sigurnim kućama u Bosni i Hercegovini, ali i socijalnim ustanovama, udruženjima i sl.”, kaže Husić.

Ovaj projekt solidarnosti s TIKA-om počeo je prošle sedmice. Za sedam dana izrađeno je deset hiljada zaštitnih maski koje su početkom ove sedmice TIKA i “Medica” Zenica počele dijeliti širom zemlje. Prvih deset hiljada uručeno je Kantonalnoj bolnici u Zenici, sigurnim kućama u Bosni i Hercegovini, zatim udruženjima, osjetljivim kategorijama i najugroženijim zdravstvenim ustanovama. Husić ističe da su uvidjeli i potrebu medija za maskama, odnosno novinarki i novinara, te smatraju da je neophodno donirati određenu količinu i za njih jer su kontinuirano u opasnosti dok rade kako bi informirali javnost o stanju u Bosni i Hercegovini, o prevenciji i posljedicama COVID-19.

“Osim aktivnosti koje sam spomenula, naglasila bih da smo otvorile i posebnu telefonsku liniju 062 800 858 za psihosocijalnu podršku građankama i građanima koji se nose s određenim teškim emotivnim stanjima uslijed preventivnih mjera, izolacije, ograničenog kretanja, nemogućnosti izlaska iz kuće djeci mlađoj od 18 godina i starijim od 65 godina. Sve navedeno dodatno usložnjava situaciju koja se odražava na psihološko stanje. Javljaju se strah, zabrinutost, neizvjesnost, nervoza, ljutnja, beznađe i sl., a što se manifestira ponašanjima različitim od onih koja se mogu tolerirati, sve do konfliktnih situacija, agresivnosti i nasilja”, kaže Husić, ističući da je iz tog razloga neophodno pružiti psihosocijalnu podršku, normalizirati stanje, pomoći osobi da iznađe nove aktivnosti, zanimanja, hobije, da preoblikuje negativne misli u pozitivne kako bi sama sebi pomogla i uvjerila se da će sve ovo biti dio prošlosti i da ima vlastite kapacitete i strategije da se iznese s novonastalom situacijom.

Dok traje pandemija i djeluju mjere poduzete u našoj državi kako bi se njeno širenje i njene posljedice umanjile, žene i djeca zbog kojih su se u “Medici” opredijelili da rade i razvijaju servise koji će im biti na usluzi i dalje mogu dobiti pomoć i podršku od ove organizacije. Prije svega, žene i djeca koje su preživjele ratne traume, a posebno silovanje i seksualno nasilje, zatim žrtve nasilja u porodici i zajednici, ali i žrtve trgovine ljudima. Bit će im pruženo zbrinjavanje i sveobuhvatna individualizirana podrška u sigurnoj kući, ali i savjetovanje i pravna podrška posredstvom telefona: 1265, 080 022 334, ali i kroz saradnju s drugim nevladinim organizacijama i institucijama pomoći i podrške.

“Mogu navesti nekoliko primjera, kao slučaj kada nas je žena koja je preživjela ratno silovanje i seksualno nasilje nazvala i kroz suze objasnile da nema šta da jede, da je ostala bez terapije i ogrjeva. S obzirom na to da je žena iz drugog kantona (USK), kontaktiran je najbliži Crveni križ, a njihovi volonteri odmah su intervenirali i osigurali ženi što su mogli iz vlastitih resursa. Nazvala nas je kako bi se zahvalila ‘Medici’ i Crvenom križu. Žrtva nasilja pozivala je nekoliko puta policiju kako bi prijavila muža da je maltretira, policija se odmah nije odazvala, a na poziv ‘Medice’ dali su ženi adekvatnu zaštitu. Jedna od preživjelih ratnog silovanja i seksualnog nasilja nazvala je u jutarnjim satima. Objasnila je da ima dvoje maloljetne djece, da osjeća užasan strah kako neće imati hrane za djecu, da ne može izaći s djecom, da joj je ograničeno kretanje, da je okupira neizvjesnost o tome kako dalje, a sve navedeno povezala je s ratnim stanjem, s tada preživljenom traumom. Nakon razgovora i normalizacije stanja, osjetila je olakšanje i rasterećenje”, kaže Husić. Stoga, smatra da je neophodno razgovarati s ljudima i pomoći im da što objektivnije sagledaju stanje, imenuju svoje emocije i prepoznaju svoje pozitivne strategije za nošenje sa situacijom koju je izazvao virus korona.