Istina je da je svim tim postrojbama koje su opsjedale Sarajevo zajednički imenitelj bilo srpstvo. Mobilizirani su u ime srpstva – da ga “brane”. Dolazili su u ime Velike Srbije – da je stvore i maksimalno prošire. U ime Srbije, u ime Republike Srpske, u ime “svi Srbi u jednoj državi” zapaljena je i Vijećnica
 od trojice komandanata Sarajevsko‑romanijskog korpusa, vojne formacije Republike Srpske direktno odgovorne za opsadu, granatiranje, mrcvarenje i ubijanje Sarajlija (nikada nije procesuiran prvi komandant Tomislav Šipčić za vrijeme čijeg je komandiranja Vijećnica zapaljena, autor tvrdnje da “muslimanske snage bacaju srpsku decu lavovima u sarajevskom zoološkom vrtu”, pod čijom su komandom zapaljeni Zetra, Dom mladih, Orijentalni institut i počinjen masakr u redu za hljeb u tadašnjoj Vase Miskina ulici 27. maja 1992. godine, kada je poginulo 26, a ranjeno 108 građana Sarajeva), što je među optuženima komandant te vojske Ratko Mladić, što je prvostepeno osuđen Radovan Karadžić, predsjednik paradržavne tvorevine koji je upravljao tom vojskom i što je u Hagu suđeno Slobodanu Miloševiću, predsjedniku države koja je logistički i u ljudstvu pomagala tu vojsku i osmislila zločin – zločin nad Sarajevom ne može biti sveden na tamo nekakve srpske zločince.</p>
<p>Zbog svoje masovnosti, zločin koji je prouzrokovao smrt 11.541 osobe, hiljade ranjenih, rasturene obitelji, urbicid i kulturocid čiji je rezultat bila i paljevina Vijećnice, morao je biti vezan za sistem, a ne za stihiju. Srpski zločinci mogu predstavljati bilo šta. Zločin može biti počinjen i iz nehata. Za Nijemce u Drugom svjetskom ratu partizani su bili “Banditen”, neka nedefinirana gomila odrpanaca s petokrakama koja je po njima samo palila i ubijala. Sarajlije su tokom Agresije sve te razne ali istotrobojne formacije oko grada nazivale četnicima. Taj naziv smatran je uvredljivijim, činilo se da se njime sve objedinjuje, ali i lakše nam je bilo priznati da nas ubijaju nekakve bradate pijane bazdeće spodobe zagrijane rakijom i slaninom nego propisno ustrojena vojska koja ima svoju vojnu i civilnu komandu i sistem koji ide od Jevrejskog groblja ili Žuči preko Pala do Beograda.</p>
<p>Istina je da je svim tim postrojbama koje su opsjedale Sarajevo zajednički imenitelj bilo srpstvo. Mobilizirani su u ime srpstva – da ga “brane”. Dolazili su u ime Velike Srbije – da je stvore i maksimalno prošire. U ime Srbije, u ime Republike Srpske, u ime “svi Srbi u jednoj državi” zapaljena je i Vijećnica. To jeste bio zločin. U tom pogledu, sadašnji tekst na tabli nije netačan: Vijećnicu i Sarajevo palili su zločinci Srbi.</p>
<p>A šta ćemo s mogućim prijedlogom da na spomen-ploči koja će obilježiti ubistva na Kazanima piše kako su ih načinili “bošnjački zločinci”? Ne samo da je to teško svariti Bošnjacima već je to i svojevrsno izjednačavanje krivnji: zločinci su i jedni i drugi, samo je neko veći – mada to nigdje neće pisati – ali to ne mijenja na suštini da proizlazi kako su kolektiviteti činili zločine. Jer, ma koliko se mi iz petnih žila trudili objasniti da se pod “srpski zločinci” ne misli na sve Srbe, a niko normalan to ne bi trebao ni pomisliti, već samo na one koji su činili zlo, u zraku ostaje i drugo razumijevanje, ono da se između redova natpisom na Vijećnici poručuje da su svi Srbi zločinci.</p>
<p>Zato je nužno, i zbog Srba, i zbog Bošnjaka, i svih drugih žrtava Opsade Sarajeva i Agresije na Bosnu i Hercegovinu, precizno kazati ko je počinio konkretan zločin. Jasno i nedvosmisleno napisati da su to učinili pripadnici Vojske Republike Srpske, Jugoslavenske narodne armije i paravojnih srpskih dobrovoljačkih formacija regrutiranih, obučenih i naoružanih u Srbiji. Ako predlagači promjene teksta to nisu spremni prihvatiti, postojeći natpis mogao bi do Sudnjeg dana ostati na ulazu u Vijećnicu, da “pamtimo i opominjemo”.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Histerija u Hrvatskoj povodom hapšenja u OrašjuSljedeći članak
Je li HDZ BiH obmanuo hrvatskog premijera Plenkovića
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA
KOMENTARI