Teške političke realnosti ne smiju biti izgovor za odustajanje od potrage za istinom. Ovo je moguće samo kada internaliziramo pravo značenje filozofske refleksije kao mudrosti i duhovne rafiniranosti. Svrha filozofskog propitivanja jeste buđenje svijesti u nama. Njegov krajnji cilj jeste da nas učini boljim ljudima
 kao konačna, individualna i samotnjačka bića.</p>
<p>Islamski filozofi također su gledali svijet kao mjesto u kojem težimo da otkrijemo istinu i ostvarimo sami sebe, ali njihova definicija filozofije ima jedan dodatni uvid u značenje stvari i njihov odnos prema nama, ljudima. Prema klasičnoj definiciji prenesenoj od Al-Kindija i Al‑Farabija pa sve do Mula-Sadre, filozofija znači (u)poznavanje stvari kakve jesu, koliko je to ljudima moguće, i sukladno djelovanje. Ova definicija polazi od pretpostavke da postoji nešto što se zove realnost stvari i kao konačna ljudska bića mi možemo težiti ka upoznavanju te realnosti. Ali, znanje kao mentalna aktivnost nije dovoljno; osoba se treba i ponašati i djelovati u skladu s onim što zna, tj. u skladu s realnošću stvari. To znači, između ostalog, uzimanje realnosti zaozbiljno, u najširem značenju riječi, i tretiranje iste s pažnjom i poštovanjem. Mi nismo vlasnici i gazde svijeta, mi možemo biti samo njegovi odgovorni čuvari i mudri sagovornici.</p>
<p>Ali, tu postoji jedna kvaka. Istina, kako je definiraju islamski filozofi, veća je od kapsule u koju je svijet može smjestiti. Istina je ono što neko traži da otkrije, a ne svijet <em>per se</em>. Istina je ono što nam služi kao uporište, utočište i dom. Bivstvovanje u svijetu samo po sebi nam ne daje nikakve privilegije u našoj potrazi za istinom. Ono mora ići ruku pod ruku s razumijevanjem svijeta koji prevazilazi naša mentalna i fizička ograničenja.</p>
<p>Tu nas filozofija kao duhovna vježba vodi na put koji nam omogućava da budemo svjedoci vlastitog mjesta u svijetu i onom izvan njega. Krajnji cilj filozofske refleksije jeste da transcendiramo naše individualno postojanje unutar “horizonta bivstvovanja”, kako to Mula Sadra naziva. Tu formalna filozofija sazrijeva i postaje mudrost (<em>sofia</em>, <em>hikma</em>) i vodi nas ka novim intelektualnim i duhovnim horizontima. To je putovanje na kojem otkrivamo i ponovo otkrivamo značenje postojanja i naše mjesto u njemu. Ovo putovanje nam pruža utočište i pravo mjesto u ovom svijetu. Ovako stižemo do horizonta bivstvovanja da bismo “svugdje bili kod kuće”.</p>
<p>Ovo ni na koji način ne sugerira filozofiju bjekstva od stvarnosti, kada se previđaju nepravde i izrabljivanja u svijetu. Naprotiv, imperativno je imati pravilan filozofski pogled i moralnu stancu da bismo se suprotstavili političkim i ekonomskim problemima otuđenja i otimanja koji divljaju svijetom oko nas. Teške političke realnosti ne smiju biti izgovor za odustajanje od potrage za istinom. Ovo je moguće samo kada internaliziramo pravo značenje filozofske refleksije kao mudrosti i duhovne rafiniranosti. Svrha filozofskog propitivanja jeste buđenje svijesti u nama. Njegov krajnji cilj jeste da nas učini boljim ljudima. Da opet parafraziram Mula‑Sadru, postajanje boljim čovjekom znači prevazilaženje vlastite prirode i povezivanje s višim principima, koje samoobmanjujući i arogantni ego ne može monopolizirati i kojima ne može manipulirati. Jedino decentralizacijom ega, te otkrivanjem šire realnosti koje smo dio, možemo doći u stanje da smo svugdje kao kod kuće.</p>
<p><em>Preuzeto i s engleskog prevedeno iz “Daily Sabah”</em></p>
<p><em> </em></p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Srce srcu ne vjeruje – posvuda galamaSljedeći članak
Godinu dana nakon državnog udara, Turska je još jača
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo