Imajući u vidu sve historijske činjenice, 247 vijećnika ZAVNOBIH-a sastalo se 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu s ciljem određivanja budućeg položaja Bosne i Hercegovine. Iako je i tada bilo onih Srba i Hrvata koji su mislili da Bosna ne treba biti posebna cjelina kao ostale republike, ipak je prevladalo mišljenje da Bosna i Hercegovina treba biti posebna republika, što je logičan slijed okolnosti uzmemo li u obzir historijat njene državnosti.
.</p>
<p>Imajući u vidu sve historijske činjenice, 247 vijećnika ZAVNOBIH-a sastalo se 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu s ciljem određivanja budućeg položaja Bosne i Hercegovine. Iako je i tada bilo onih Srba i Hrvata koji su mislili da Bosna ne treba biti posebna cjelina kao što je slučaj s ostalim republikama, ipak je prevladalo mišljenje da Bosna i Hercegovina treba biti posebna republika, što je logičan slijed okolnosti uzmemo li u obzir historijat njene državnosti.</p>
<p>Ovaj hronološki slijed događaja koji potvrđuju tezu o kontinuiranoj bosanskoj državnosti potrebno je naglasiti jer je, nažalost, sve više onih koji iz vlastitog neznanja ili zle namjere pokušavaju konstruirati tezu koja govori da je Bosna i Hercegovina nastala događajima u Mrkonjić-Gradu. Takve netačne historijske konstrukcije idu u prilog separatistima sa srpske odnosno hrvatske strane, koji nastoje minimizirati svaki simbol državnosti Bosne i Hercegovine. Tokom postojanja Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je postojala kao ravnopravna sa svim ostalim jugoslavenskim republikama.</p>
<p>Iako je Bosna i Hercegovina na “papiru” bila ravnopravna, u praksi često to baš i nije bio slučaj, ali je to sasvim sigurno šira tema koja zaslužuje poseban i detaljan pristup. Dolaskom demokratskih promjena na područje tadašnje Jugoslavije u zemlji se sve više ispoljavaju fašističke pretenzije velikosrpskih protagonista, koji su Bosnu i Hercegovinu zamišljali kao pokrajinu unutar tzv. Velike Srbije. Ove ideje nisu pretočene u djelo zahvaljujući političkom vodstvu Republike Bosne i Hercegovine, na čelu sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem i hiljadama hrabrih pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine koji su stali na megdan srpskim megalomanskim očekivanjima. Nezavisnost Bosne i Hercegovine iz martovskih dana 1992. godine još je jedna od cigli u kući zvanoj država Bosna i Hercegovina.</p>
<p>Kao što je odlukama iz 1943. godine uporište bila bosanskohercegovačka posebnost i državnost stotinama godinama prije, tako su upravo događaji iz 1992. godine smatrani nastavkom legitimnih prava potvrđenih u Mrkonjić-Gradu. Bosanska državnost svoje početke ne baštini iz 1943. ili 1992. godine, već mnogo ranije. Osim ovih nedoumica, koje se svake godine pri obilježavanju ovih važnih nacionalnih praznika pojavljuju u bosanskohercegovačkim medijima, potrebno je pojasniti i okolnosti vezane za Daytonski sporazum, koji je postignut novembra 1995. godine.</p>
<p>Kao što je izuzetno opasno pozicionirati početak državnosti Bosne i Hercegovine za 1943. i 1992. godinu, još pogubnija teza, a koja se polahko provlači kroz određene medijske kanale, jeste ona o “nastanku Bosne i Hercegovine u Daytonu”. Ova definicija, osim što nema nikakvog historijskog uporišta, izuzetno je štetna za Bosnu i Hercegovinu i njene građane, kojima se oduzima gotovo čitava historija, svodeći ih na odluke iz Daytona, koje jesu okončale agresiju na Bosnu i Hercegovinu, ali nikako nisu “napravile državu Bosnu i Hercegovinu”, ili čak “državnu zajednicu”. Krajnje je vrijeme da se ovakvim manipulacijama argumentovano stane u kraj, jer činjenice i istina na strani su tisućljetne države Bosne i Hercegovine.</p>
<p>Narativ o tek dobijenoj državi Bosne i Hercegovine mora biti potisnut iz javnog prostora jer predstavlja opasnost za mlade generacije, koje svakako tokom obrazovanja imaju malo prilika detaljnije analizirati historijski kontinuitet vlastite države. Stoga jedan od budućih zadataka sveobuhvatne sistematske obrazovne reforme mora obuhvatiti i historiju. Buduće generacije zaslužuju da budu informirane i detaljno izučavaju vlastitu historiju, isključivo na osnovu historijskih činjenica, koje definitivno dokazuju državni kontinuitet Bosne i Hercegovine.</p>
<p>Domovina je uistinu dar, kojega nekada nismo dovoljno svjesni, a trebali bismo biti jer, kako je u jednom od svojih obraćanja predsjednik Alija Izetbegović istakao: “Čuvajte i očuvajte svoju naciju i ime Bošnjak, vjeru i tradiciju. Gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem”.<em> </em></p>
<p><em> </em></p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
BOSNA I HERCEGOVINA NIJE NASTALA 1943. GODINESljedeći članak
DAN DRŽAVNOSTI OBILJEŽEN U NEVESINJU
