Na listi “BoxReca”, a riječ je o mjerodavnoj svjetskoj rang listi, u svojoj kategoriji Edin Puhalo nalazi se trenutno na 148. mjestu. Trenutno je prvak Evrope po UBF asocijaciji. No, Puki je krenuo da osvoji jednu od četiriju najprestižnijih evropskih titula po WBC, WBO, WBA ili IBF asocijaciji, a onda je sve moguće, onda je svaki vrh, pa i onaj svjetski, dohvatljiv

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

Dvadesetosmogodišnji Edin Puhalo, u svijetu boksa znan kao Iron Puki, aktuelni je i dosad neporaženi prvak Evrope po UBF bokserskoj asocijaciji, a dočekao nas je za vrijeme treninga u svom klubu “Iron Puki Boxing Club” u sarajevskoj Skenderiji. Razgovarali smo u pauzama između njegovog udaranja u masivnu boksačku vreću, a, ako je moguće taj doživljaj pobliže opisati, onda bi to bilo ovim riječima: naizmjenično udaranje s dva malja po mehkom jorganu. Zvuči bolno, a kako se osjeti, imao je nedavno prilike upoznati u Budimpešti Joszef Kormany, iskusan borac koji je pod nokauterskim udarcima bosanskohercegovačkog borca jednostavno iscurio na pod i među zvijezde. Natjecali su se u teškoj (cruiser – od 81 kg do 91 kg) kategoriji i to je bio Pukijev 11 profesionalni meč, u kojima bilježi 11 pobjeda, od toga 10 nokautom.

Za sada mu je cilj evropski vrh

Cruiser teška kategorija jedna je od najatraktivnijih, pogotovo u posljednje vrijeme, jer su u superteškoj kategoriji godinama braća Kličko bili šampioni. Po mnogima je zbog njih dvojice superteška kategorija postala poprilično dosadna, a zanimljivije su postale niže kategorije jer su borci atraktivniji.

Puki je krenuo da osvoji jednu od četiriju najprestižnijih evropskih titula po WBC, WBO, WBA ili IBF asocijaciji, a onda je sve moguće, onda je svaki vrh, pa i onaj svjetski, dohvatljiv. Međutim, prilike se ne dobivaju na lijepe oči i, da bi dobio tu priliku, morat će boksati s nezgodnim i opasnim suparnicima.

“Prošle godine, 7. maja sam boksao za titulu u Münchenu. Boksao sam s Čehom Vaclavom Polakom, koji je bio GBU prvak svijeta u poluteškoj kategoriji. Poslije toga je otišao u težu kategoriju i boksali smo za titulu prvaka Evrope po UBF asocijaciji. Pobijedio sam ga nokautom u prvoj rundi. Nakon toga sam radio jedan meč u oktobru protiv Turčina Emrea Altıntaşa. On je boksao za Njemačku. Iz Saveza profesionalnog boksa BiH govorili su mi da je iste težine kao i ja, kasnije sam saznao da je imao 112 kg i da je visok 1.92 m, a s njim sam radio jedan meč koji mi je trebao da bude provjera forme prije odbrane evropske titule koja me očekivala u Münchenu. Pobijedio sam ga nokautom u 3. rundi. Bio je to žestok meč. Poslije tog sam meča dobio još veće samopouzdanje i vjeru u sebe da mogu boksati i s težim protivnicima od sebe i da ih mogu pobjeđivati. To mi je dalo poticaja da idem do samog evropskog vrha, odnosno do WBC, WBA, IBF i WBO. U sve četiri različiti su svjetski prvaci”, rekao nam je Puhalo, a budući da su WBO i WBC titule upražnjene, priliku bi mogao dobiti uskoro. Puhalo je trenutno u pregovorima pa je bio tajanstven, ali od njega smo izvukli da se meč očekuje 14. oktobra u Ljubljani, bokserski spektakl u tamošnjoj najvećoj dvorani.

Puhalo je prije bokserske karijere trenirao kick‑boks i odradio tridesetak mečeva. Kaže da je bio uspješan, a osvojio je nekoliko internacionalnih turnira. Ipak je izabrao boks koji osjeća kao svoj matični sport. Počeo ga je trenirati 2005. godine, a kao amater odradio je tridesetak mečeva. “Živim boks”, naglašava Puhalo dok udara u sparing‑rukavicu koju drži njegov trener Narcis Kalajdžić. Iako je MMA trenutno najatraktivniji borilački sport, Puhalo tvrdi da ne želi ići u tom smjeru, a kroz razgovor se osjeća njegova koncentracija i usmjerenost ka cilju. Otkriva da mu odgovara stil boksa Mikea Tysona i njegov beskompromisni fajterski pristup. “Ne bježim od borbe i volim da se fajtam baš poput Iron Mikea”, nokauterski uvjereno kaže Iron Puki. No, u borbe ne srlja, svoje protivnike iscrpno proučava i s trenerom analizira.

NE MOŽE SE OČEKIVATI DA ĆE POMOĆ DOĆI SAMA OD SEBE

Trenira dva puta dnevno, ujutro radi kardio i treninge snage izdržljivosti, a u večernjim terminima s trenerom. Treninge prekida na mjesec dana u godinu, za vrijeme ramazana. “Karijeru sam počeo u Bokserskom klubu ‘Zlatni ljiljan’. Onda sam radio kick‑boks mečeve u klubu ‘Gladijator’. Tu sam odradio prvi profesionalni meč, i to 2011. godine na gali ‘Noć šampiona’ u Fojnici, kada je Adnan Buharalija boksao za WBC prvaka Mediterana. Tada sam pobijedio prvi profesionalni meč protiv Makedonca. Onda sam otišao u Kamp sport ‘Peljto’. Tu sam trenirao dvije godine, odradio nekih 4 ili 5 mečeva. Tu sam definitivno odlučio da želim da radim boks i da će profesionalni boks biti u mojoj karijeri sport kojim ću se baviti. Sve mečeve koje sam ovdje radio sam pobijedio. Tu sam osvojio i interkontinentalnu titulu 2015. godine u junu. U novembru sam je i odbranio ovdje u Domu mladih. Početkom 2016. godine osnovao sam udruženje ‘Iron Puki Boxing Club’, čiji sam i predsjednik. Za svoj klub sam odboksao 5 profesionalnih mečeva. Svih pet sam pobijedio, svih pet nokautom”, kaže željezni Puki.

U njegovom klubu postoji i besplatna škola boksa, koju vodi Pukijev trener Narcis Kalajdžić. Puki naglašava da živimo u državi u kojoj se, ako se želi uspjeti u profesionalnom sportu, mora prije svega “sam u sebe ulagati”, odnosno ne može se očekivati da će pomoć doći sama od sebe. Ipak, kada je počeo ostvarivati zamjetne rezultate, Kanton Sarajevo i sarajevske općine su mu pritekle u pomoć, a najveći sponzor mu je “BH Telecom”. Vrhunski rezultati naprosto nisu mogući bez ulaganja.

“Moj trenutni menadžer je Mirko Skoko. Dobar menadžer bitan je koliko i dobri uvjeti za treniranje, dobar trener i dobri sponzori. Moraš maksimalno da sam se posvetiš, a kroz vrijeme će doći i trenuci kada ću ja da to sve naplatim kako treba, naravno, ako budem radio za velike svjetske asocijacije. Da bih došao do tog nivoa, ja sam odlučio da krenem samostalno. Našao sam sebi trenera. Ja ga od svojih sredstava plaćam. Hvala Bogu, odradili smo uspješno pet mečeva i svih pet su bile pobjede nokautom. Stalno želim da radim s dobrim i dobro rangiranim svjetskim borcima, jer jedino tako mogu napredovati. Pobjeđujući dobro rangirane borce, ili malo bolje ili malo slabije od mene”, kaže Puhalo i dodaje da za njega ne vrijede ustaljeni stereotipi o žestokim momcima iz ringa koji vole kafane i brz život, a često ih se može vidjeti na stranicama tabloida. To ni ne treba čuditi, jer o vrijednostima koje se čuvaju u njegovoj porodici smo već mogli čitati na stranicama Stava. Porodica Puhalo prva se vratila u selo Kosovići kod Rogatice, a glava porodice, Fikret Puhalo, sa sinovima je od povratniče šupe s jednom kravom napravio veliko gazdinstvo. Za Stav je tada poručio: “Pomaže samo rad od sabaha do mraka!” Njegov sin Edin, koji juriša na vrh Evrope, kaže da je ponosan na svoju porodicu. Edin Puhalo oženjen je i ima dvoje djece, a porodica mu je veliki oslonac. Oba brata nalaze se u njegovom timu i bodre ga u njegovom kutu za vrijeme meča.