Tokom prve sezone u Fudbalskom klubu Sarajevo, upisao je 29 nastupa i tako izborio mjesto u udarnoj postavi. Narednih devet godina je sa dosta uspjeha igrao za tim sa Koševa. Dobre igre u dresu Sarajeva su ga dovele i do reprezentacije Jugoslavije, za koju je debitovao 1. februara 1977. godine u prijateljskom dvoboju sa Meksikom. Tri godine kasnije, u martu 1980. godine, Keli je upisao i svoj drugi nastup za državni tim.
No, posebno će ostati upamćena utakmica odigrana 10. marta 1982. godine, na najvećem bh. stadionu, protiv Željezničara. Meč je odigran pred rekordnih 55.000 gledalaca. Keli je tog dana briljirao. Najprije je u 52. minuti asistirao Sušiću za izjednačenje, a potom i sam, pet minuta kasnije, pogodio mrežu Šujice za konačnih 2:1.
Iduća sezona je bila Kelijeva oproštajna, a ostat će u sjećanju po najboljem rezultatu, koji je Sarajevo postiglo u Evropi, plasmanu u osminu finala Kupa UEFA, kao i po nesretno izgubljenom finalu Kupa Maršala Tita od Dinama. Tako je, nakon devet sezona, u kojima je dres Sarajeva oblačio 241 put i pritom postigao 14 golova, u ljeto 1983. godine, Keli napustio rodni grad, te se zaputio u Austriju. Potpisao je ugovor sa GAK-om, za koji je igrao šest sezona, nakon čega se oprostio od nogometa.
Rat je dočekao u Sarajevu. Nažalost, 17. maja 1992. godine, prilikom akcije prebacivanja ranjenika sa Dobrinje u bolnicu Koševo, vozilo hitne pomoći, kojim je upravljao Keli, zaustavljeno je na kontrolnom punktu, a njemu se od tada gubi svaki trag. Posmrtni ostaci pronađeni su četiri godine kasnije na Stupu. Keli je pokopan 4. juna 2004. godine na groblju Bare. Prema želji njegove porodice, pokopan je sa dresom voljenog kluba.Keli je živio za svoje Sarajevo. Danas, jedna ulica na Dobrinji nosi njegovo ime, a svake godine organizuje se nogometni turnir u čast Želimiru Vidoviću Keliju. Također, glavni teren u Trening centru Bordo kluba u Butmiru ponosno nosi ime ŽELIMIR VIDOVIĆ – KELI. /fksarajevo.ba/
