SDP-ovci zasigurno nemaju ideologije osim što refleksno i populistički slijede sovjetske i boljševičke rituale, što dokazuje i to da bez selekcije utemeljene na historiografiji ponovo proganjaju one ličnosti koje su rehabilitirane još za vrijeme komunizma. SDP bi da dvaput sudi za isto djelo koje veći dio optuženih nije ni počinio. Zato i mogu biti s Konakovićem u koaliciji jer je i on Bošnjak teističke provenijencije iz populističkih ritualnih razloga. Konakovićev NiP ideološki je kompot svega i svačega koji bi se Bošnjacima prodavao za ašuru
 potvrdio je u jednom od svojih rigajućih postova napisavši da su NiP-ovci “i desni i lijevi”, a zatim se odredio i prema SDP-ovoj inicijativi, napisavši da u NiP-u ima onih koji bi glasali “i za i protiv”.</p>
<p>Ovakvu vrstu neukosti može izreći samo onaj koji nema pojma ni o čemu, a politiku je zamijenio za beskrajne jalijaške kafe po čaršiji. Možeš reći da si na istoj distanci i od ljevice i od desnice pa te to čini političkim centrom, ali izreći da si “i desni i lijevi”, da si “i za i protiv” znači da nemaš politički stav, odnosno da si najobičniji populist, da si jedno veliko niko i ništa. Konkretno, biti i lijevo i desno znači biti protiv LGBT parade, a koalirati s onima koji su za paradu, biti za to da se škola zove po Busuladžiću, a glasati u Skupštini protiv toga… Eto, to je Dino Konaković – čovjek koji “ne silazi s televizije”, koji je gotovo sveprisutan u javnom prostoru, koji je donedavno uz svu pažnju javnosti vodio sjednice Skupštine Kantona Sarajevo, a nedavno je otišao na skup pod nazivom “Dosta je šutnje”. Uz njega, bok uz bok, bivanjem i lijevo i desno, stoji naša tetka iz Amerike Mirsad Hadžikadić.</p>
<p>Nedostatak ideologije ujedno sugerira da najveći dio opozicije ne krasi niti bilo kakva vrsta morala – od građanskog do vjerskog. Da je Nermin Nikšić istinski socijaldemokrata, imao bi neku vrstu morala, barem onog građanskog. Nikšić nije ni antifašista, on se nadaje kao jedan običan pozer koji je preuzeo rituale bivše Komunističke partije, ne razumije socijaldemokratiju, ne osjeća je, nije mu prirođena kao što je Miri Lazoviću, koji je uspješno prošao tranziciju iz komuniste u socijaldemokratu. Pozerstvo se ogleda i u Jasni Duraković, koja ovih dana nije ušla u SDP, kako to neki mediji pišu, nego je preletjela u SDP iz nezavisnih, a prije toga se na od puzanja oderanim koljenima zaklinjala SBB-u. I Dedal i Ikar bi joj zamjerili na ovom prelijetanju, kao i mnogim drugim na našoj političkoj sceni. Njezini su navodi zašto ulazi u SDP tragikomični, poput argumenta da je njen otac osnivao SDP pa se ona vraća kući te se mi slijedom toga pitamo: Pa kako je njen otac osnivao SDP kada ta stranka ove godine slavi neku stogodišnjicu postojanja?</p>
<p>SDP-ovci zasigurno nemaju ideologije osim što refleksno i populistički slijede sovjetske i boljševičke rituale, što dokazuje i to da bez selekcije utemeljene na historiografiji ponovo proganjaju one ličnosti koje su rehabilitirane još za vrijeme komunizma. SDP bi da dvaput sudi za isto djelo koje veći dio optuženih nije ni počinio. Zato i mogu biti s Konakovićem u koaliciji jer je i on Bošnjak teističke provenijencije iz populističkih ritualnih razloga, a njegova grandiozna sujeta ga sprečava u barem pokušaju da promisli svoju političku poziciju i neku vrstu ideološkog okvira koji bi mu omogućio da preraste sezonsku pojavu “i lijevog i desnog” hemafrodita. Ovako je Konakovićev NiP ideološki kompot svega i svačega koji bi se Bošnjacima prodavao za ašuru.</p>
<p>A je li Željko Komšić socijaldemokrata? Za sebe kaže da mu je uporište lijevi spektar, ali se ideološki definira unutar patriotskog političkog okvira. I zato ga smatraju izdajnikom političari bez ikakve ideologije i morala.</p>
<p>Čini se da je za sve ove pojave neka vrsta lakmus-papira posljednje dvije godine Mustafa Busuladžić. On je na stipendiju u Italiju otišao prije 2. svjetskog rata, a jedini krimen mu je što je bio spiker na rimskom radiju, što je istovjetan krimen poznatom interpretatoru sevdalinki Zaimu Imamoviću (dedi LGBT vokala Damira Imamovića), koji je pjevao sevdah na ustaškim krugovalnim postajama. Busuladžić je bio u Italiji kada su stvarni zločinci Tolj i Heinrich u Sarajevu potpisali antisemitske genocidne odluke i započeli deportacije Jevreja i time ne može imati nikakve veze s konačnim rješenjima.</p>
<p>Busuladžić je, prema dokumentaciji ustaških službi, koja je vjerodostojna i nalazi se dostupna po arhivama, bio pod njihovim nadzorom, a prema svjedočenjima njegove porodice, i privođen je od istih tih ustaša kao sumnjivo lice. U dokumentaciji “Merhameta” iz tog perioda vidimo i da je tražena pomoć za ovog alima koji “ima dvoje djece, ženu, i teško živi”… I sada neko želi reći da je ovaj čovjek bio centralna ličnost i personifikacija ustaštva i fašizma među Bošnjacima. Amerikanci bi trebali biti oprezniji u svojim kvalifikacijama prema Busuladžiću, a ako ništa drugo, imamo i neku nenadanu korist od svega – pred našim očima odvija se politička dramska predstava u kojoj nepogrešivo možemo detektirati i razobličiti hemafroditnu licemjernu masu koja se naziva opozicijom.</p>
<p>A što se tiče propale inicijative za promjenu ulica i ustanova, čudimo se da su zaboravili na ime književnika Ahmeda Muradbegovića. Kad je bal, nek je maskenbal, pa ih podsjećamo na našeg Ahmeda. Ako nećemo mi, zasigurno će to u nekom novom krugu učiniti Haris Pašović, vrli pobornik muzike Šabana Šaulića, koji je svojevremeno pisao o nepoćudnosti Muradbegovića kada se obilježavala stogodišnjica njegovog rođenja.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Uspon nove Turske čini mnoge nervoznima
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA