Bužimljanin Jasmin ef. Bajrektarević lijepo slika kombinirajući u svojim djelima motive prirode i islamsku kaligrafiju, lijepo uči i pjeva, a lijepo i svira – gitaru i usnu harmoniku istovremeno

Piše: Jasmin GROŠIĆ

Prije 1.400 godina posljednji Božiji poslanik Muhammed, a. s., izgovorio je izreku koja i danas motivira milione muslimana, a glasi: “Allah je lijep i voli ljepotu.” Ovaj hadis podstakao je hiljade umjetnika da kreiraju i teže onom što je lijepo, bilo da to lijepo zvuči ili lijepo izgleda.

Mladi imam iz Bužima Jasmin Bajrektarević umjetnik je koji objedinjuje mnogo čega lijepog. Lijepo slika, lijepo pjeva i uči, a lijepo i svira. Malo kome to polazi za rukom. Mnogi imaju dar samo za jedno od ovih umjetničkih izražaja. Za njega možemo reći da je jedna od osoba za koje je italijanski psiholog i antropolog iz 19. stoljeća Paolo Mantegazza rekao da “sve živo traži ljepotu, ali čovjek je traži i stvara”. Tako je i mladi umjetnik Jasmin Bajrektarević godinama tražio ljepotu, najviše u islamskom učenju i kulturi islama. Uporedo s učenjem i traženjem, otkrio je u sebi umjetnika. Shvatio je da ima lijep glas koji je poput nebrušenog dragog kamena počeo oblikovati u melodije koje mekšaju i najtvrđa srca, melodije koje čine da čovjek zaboravi na svoje brige i probleme, da zaboravi na mjesto i vrijeme.

Kao učenik Medrese “Džemaluddin ef. Čaušević” u Cazinu, Jasmin je počeo svima pokazivati svoj rijetki talent. Učio je Kur'an, ilahije i kaside, ezane i salavate, a mnogi su njegovo maestralno izvođenje pomno pratili suznim očima. Bio je član Hora Cazinske medrese, Hora Medžlisa Islamske zajednice Bihać i popularnog hora “Gazija”, u čijem je sastavu obišao mnoga mjesta u našoj zemlji i inostranstvu. Pored rijetko lijepog glasa, mladi imam pokazao je da zna oduševiti i svirkom na gitari i usnoj harmonici u isto vrijeme. Sklad ljudskog glasa i zvukova gitare i usne harmonike oduševio je i zbunio mnoge koji su u njemu vidjeli samo običnog hodžu. Ipak, iznenađenje je bilo potpuno kada je Jasmin Bajrektarević prije desetak godina u Austriji, službujući kao prvi imam, hatib i muallim u džematu “Bošnjak” u Grazu, pokazao i svoja prva slikarska djela. Budući da islam zabranjuje slikanje bića, odnosno “onoga što ima oči”, kako tvrde neki islamski učenjaci, Jasmin se odlučio za zaseban pravac u slikarstvu i u svojim djelima kombinira motive prirode i islamsku kaligrafiju.

Jasminove slike postigle su svoj cilj za koji slavni francuski slikar i grafičar iz 19. stoljeća Eugéne Delacroix kaže da “slika u prvom redu treba da bude svečanost za oči”. Jasminove slike upravo su takve, što potvrđuje činjenica da ih brojni Austrijanci, Nijemci i državljani Bosne i Hercegovine imaju u svojim stanovima i uredima. U razgovoru s ovim mladim umjetnikom saznali smo da je do sada naslikao više od sedamsto slika koje danas ukrašavaju mnoštvo raznih stambenih i radnih prostorija diljem Evrope.

“Kao dijete, dok sam pohađao osnovnu školu, otkrio sam svoj talent i sklonost ka slikarstvu, ali nikad se nisam puno bavio time. Znao sam da je slikanje bića po islamu zabranjeno i ja sam se u skladu s tim i ponašao. Kasnije, kada sam postao imam u Grazu u Austriji, došla mi je ideja da bih mogao da se počnem baviti kaligrafijom i slikanjem dozvoljenih stvari. Mene je oduvijek oduševljavala priroda i prirodne ljepote pa sam tako počeo da slikam pejzaže. Planine, rijeke, drveće, zelenilo, voda i ostale prirodne ljepote mene podsjećaju na džennet, zato i volim da ih slikam. U slike pejzaža često ubacujem i kaligrafiju. Lijepo ispisani kur'anski ajeti, hadisi, izreke i stihovi svojom ljepotom nimalo ne zaostaju za drugim slikama, štaviše, često ih i nadmašuju. Za moje slike ljudi su se brzo zainteresirali i počeli su da ih traže i naručuju. Moji najčešći kupci bile su džematlije. Pored njih, počeli su da se javljaju i Austrijanci i traže slike. Oni se posebno interesiraju za slike s apstraktnim motivima. Ja sam tako počeo više da slikam u slobodno vrijeme i, što sam više slikao, više sam dobivao podstrek i ideje. Nakon što sam počeo da radim kao imam, hatib i muallim najprije u džematu ‘Johovica’, a potom i u džematu ‘Zagrad’ u Velikoj Kladuši, nastavio sam sa slikanjem i do sada sam naslikao oko sedamsto slika kojih jednostavno ima svugdje. Puno volim i cijenim islamsku kaligrafiju. Lijepo ispisivanje harfova najčešće sam učio i vježbao sam pošto u medresi, u vrijeme dok sam se školovao, nismo imali kaligrafiju kao predmet. Neposredno po završetku školovanja u medresi u Cazinu, sam od sebe sam oslikao bojom i kaligrafijom naš seoski mesdžid u Vrhovskoj kod Bužima. Ljudima se svidjelo, a meni je dalo podstrek da nastavim da se bavim kaligrafijom”, kaže nam Jasmin Bajrektarević.

Nakon toga, radeći kao imam u Zagradu, dobio je ponudu da oslika džamiju u Donjoj Vidovskoj, a potom i džamiju u Čelinji u Medžlisu Velika Kladuša, što je i uradio na sveopće zadovoljstvo. “I sada u slobodno vrijeme slikam, učim, pjevam i sviram i to me čini sretnim. Nedavno sam snimio jednu pjesmu koja se zove Miris Bosne, čiji je tekst napisao Emin ef. Grošić. Planiram nastaviti sa snimanjem, a neću ni odustati od slikarstva i kaligrafije jer to me čini posebno zadovoljnim”, dodaje.

Od početka marta 2020. godine mladi imam i vrhunski umjetnik iz Bužima Jasmin Bajrektarević živi u Njemačkoj, u gradu Calw, gdje je angažiran kao imam, hatib i muallim. Nakon devet godina provedenih u Velikoj Kladuši, odlučio se za emigraciju. Neizvjesna budućnost, briga za potomstvo i osjećaj nesigurnosti mnoge su mlade ljude nagnali da napuste rodni kraj i upute se u tuđinu, pa tako i našeg sagovornika, koji je novinaru Stava priznao da odlazi teška srca. U novoj sredini Jasmin je dobro prihvaćen od svojih džematlija koji ga cijene i uvažavaju. To mu daje više elana da se može potpuno posvetiti svojim džematskim obavezama, porodici, kao i umjetnosti, koja je duboko usađena u njegovoj duši.