Gradsko vijeće naložilo je početkom aprila da se iskopaju novi grobovi na otoku Hart u očekivanju povećane smrtnosti od koronavirusa. Nisu pogriješili. Prošli mjesec u New Yorku se udvostručio broj preminulih. Pogrebne su kuće prepune, a bolnice koriste kamione hladnjače za spremanje tijela. Uobičajeni postupak je da, kada niko ne zatraži tijelo, nakon 30 dana postaje vlasništvo grada. Prvo, ono se prenosi u medicinsku školu kako bi se koristio u nastavi. Kasnije završava na otoku. Međutim, koronavirus je prisilio nadležne da ti rokovi budu skraćeni i sada mrtvac može završiti pokopan na otoku Hart nakon samo dvije sedmice.

Ostrvo Hart je nenaseljeno i pripada gradskim institucijama New Yorka. Jedini način dolaska je putem trajektnog odjela koji kontrolira posjete. U normalnim uvjetima, zatvorenici iz obližnjeg otočkog zatvora Rikers koji tamo rade kao grobari, zarađuju sedmično 45 eura što je mnogo manje od minimalne plaće u gradu.

Objavljeno je da su, zbog koronavirusne krize, mnogi zatvorenici odbili raditi kao grobari, pa im je ponuđen zaštitni materijal i povećanje place od 500%. Iz ureda gradonačelnika kažu da nijedan zatvorenik nije smio odlaziti na otok Hart od prošle sedmice i priznaju da je trebalo zaposliti određeno osoblje kako bi ljudi bili pokopali svaki dan, a ne sedmično, kao što je to bio slučaj do sada.

Grobovi na otoku Hart nemaju imena, iako se vodi zapis o sahranama još od 1980-ih koji omogućuje nekim porodicama da posjete voljene. Do prije pet godina niko nije mogao posjetiti otok, ali je tužba prisilila lokalnu vlast da posjete organizira tako da se barem rodbina pokopanih može približiti mjestu. Od kada se epidemija proširila, posjete su suspendirane.

Otkako ga je New York kupio 1868. godine, otok Hart uvijek je služio kao groblje za siromašne, ali i kao vojni i civilni zatvor, sanatorij, psihijatrijja pa čak i raketna baza. Sada dodaje novo poglavlje svojoj priči kao velika masovnu grobnica.