Gülenistički pokušaj državnog udara bio je i čin invazije u najširem značenju te riječi – invazija ne samo na ljudske živote i državne institucije već i na srca i umove ljudi Anadolije, koji stoje kao svjetionik nade za desetine miliona ljudi koji žele pravedniji i humaniji svijet
Prethodni članak
Kako svugdje biti kod kućeSljedeći članak
MALI MUSTAFA NA VELIKOJ DEVI
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo