Franjevačka provincija Bosna Srebrena dobila je naziv po Srebrenici i kolijevka je svih katoličkih provincija u regiji. Historija franjevaca na teritoriji općine Srebrenica duga je više od 800 godina. Srebrenička Kapela sv. Marije bila je mjesto gdje je mala katolička zajednica Srebrenice, po drugi put u posljednjih 300 godina, dočekala Božić

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Kapela sv. Marije bila je mjesto gdje je mala katolička zajednica Srebrenice, po drugi put u posljednjih 300 godina, dočekala Božić. Najsvjetliji i najradosniji katolički praznik. Ove je badnje noći misu predvodio fra Joso Oršolić. “Možemo da čujemo smijeh vjernika, i to pokazuje da smo radosni i da radosno dočekujemo praznike. Božić je poruka radosti i mira koju smo dužni proslijediti cijelom svijetu. Mi iz Srebrenice šaljemo tu poruku”, kaže fra Joso Oršolić. Nada se da će doći vrijeme kada će u Srebrenici biti obnovljeni samostan i crkva, na mjestu na kojem ovdašnji franjevci obitavaju već sedam stoljeća.

Franjevačka provincija Bosna Srebrena dobila je naziv po Srebrenici i kolijevka je svih katoličkih provincija u regiji. Historija franjevaca na teritoriji općine Srebrenica duga je više od 800 godina. Na području Srebrenice, osim samostanske Crkve sv. Marije, postojala je i Crkva sv. Nikole te crkve u Sasama, Čaglju i Jasenovi. Srebrenica je polovinom 15. stoljeća bila sjedište biskupije i u njoj su stolovala dva biskupa franjevca Stjepan Radošević (1434–1439) i Toma Matić (1440).

SEDAM STOLJEĆA FRANJEVACA

Franjevci su u Srebrenicu došli u drugoj polovici 13. stoljeća, prema nekim pretpostavkama, oko 1291. godine. Tu su izgradili samostan, u kojem su obitavali do 1690. godine, kada je uništen u požaru. Nakon što je samostan izgorio, a franjevci se razišli, vrijeme je učinilo svoje i tragovi o samostanu su se izgubili. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća ostaci samostana pronađeni su na imanju Rame Malagića u srebreničkom naselju Klisa, u neposrednoj blizini centra grada. Arheološkim radovima utvrđeno je da se radi o ostacima Crkve sv. Marije. Ostaci su otkriveni slučajno, kada je vlasnik zemljišta pripremao teren za gradnju kuće.

Kopajući temelje, pronašao je ostatke kamene građevine i nekoliko grobova. I ne sluteći kako su to posljednja počivališta prvih bosanskih franjevaca koja su dotad bila neobilježena, zarasla u draču i u gusto šiblje, vlasnik parcele sam se dao u pregledanje iskopina. Podignute su teške kamene nadgrobne ploče na kojima su stajali uklesani natpisi na nepoznatom jeziku. Ispod natpisa stajali su uklesani štitovi s grbovima. Ispod teških, kamenih ploča pronađeni su očuvani ljudski skeleti. Nekoliko nedjelja kasnije, počela su istraživanja u koja su se uključili i franjevci, koji su bili najviše zainteresirani za pretragu iskopina.

Nedugo potom, na iskopinama srebreničkog samostana napravljena je Kapelica sv. Marije, koja je svečano otvorena baš na 700. godišnjicu dolaska franjevaca u BiH. Prilikom svečanosti, neki od fratara zamolio je komšiju Izeta Imamovića da im čuva ključeve kapelice. Izet, čija kuća graniči s dvorištem kapele, pristao je na to. Franjevci Bosne Srebrene vratili su se ponovno u svoju Srebrenicu 1991. godine. Istina, na tek malim dijelom otkopane temelje i u jednu Spomen-kapelicu sv. Marije. Povratak je bio svečano obilježen na mnogim važnim mjestima Bosne i Hercegovine, a onda je došao rat.

Spomen-crkva dobila je nakon rata i svog prvog župnika, fra Petra Matanovića. Nakon fra Matanovića, dužnost župnika obavljali su fratri Martin Antunović i Niko Josić, a od prošle godine tu je fra Joso Oršolić. Na svete mise koje su služene jednom mjesečno dolazili su i drugi fratri, svećenici, biskupi i vjernici. Fra Joso Oršolić život malobrojnih katolika ovog kraja obogaćuje novim idejama i aktivnostima. Sveta misa služi se svake nedjelje i za praznike, rađa se ideja da se gradi duhovni, a u dogledno vrijeme i materijalni Franjevački centar za dijalog, mir i pomirenje. Tako je tokom ljeta 2017. godine u Srebrenici održana Franjevačka ljetna škola duhovnosti, a početkom jeseni i Druga međunarodna likovna kolonija “Srebrenica 2017”.

Nakon više od tri stoljeća, u Srebrenici su katolici obnovili misu polnoćku kojom su dočekali i ovaj Božić. “Povijest nam govori da su krajem 17. stoljeća ovdje porušeni samostan i crkva. Sredinom prošlog stoljeća ti temelji ponovo su otkriveni, ali ništa nije posebno urađeno. Tek 1991. godine napravljena je Spomen-kapela sv. Marije. Ono što je najbitnije za Srebrenicu jeste da je ovdje bio jedan od vodećih samostana, i po tome je Bosna Srebrena kao franjevačka provincija dobila ime. U ratu od 1992. do 1995. godine kapela je malo oštećena, a nakon rata je obnovljena. Mise su služene jednom mjesečno i svetkovinama.

Naziv ove župe jeste Župa Presvetog Srca Isusova. Mi u Srebrenici pokušavamo oživjeti crkvu kao živu zajednicu, ali izgraditi i centar za mir, dijalog i pomirenje. Bitno je da mir dođe u naša srca. Potreban nam je zemaljski mir kako bismo zajedno živjeli i izgrađivali našu domovinu. Pred nama je mnogo toga što moramo popraviti. Vidimo ruševine koje moramo popraviti. Mi ovdje, pored duhovnog centra, nastojimo da izgradimo i stvarni centar za potrebe vjernika”, govori fra Oršolić, koji se nada da će “doći vrijeme kada ćemo rekonstruisati samostan i samu crkvu”.

“Gdje bismo postavili ono što je najbitnije za našu povijest dužu od 700 godina, ali i ono što je bitno za franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu, kao i našu zemlju Bosnu i Hercegovinu. Na taj način bi se ljudi koji bi dolazili u Srebrenicu uvjerili da je u ovom gradu nekada bilo zlatno doba, nekada je u Srebrenici bilo 44 zlatare, kovnice novca, mnogo zanatlija i radnji. Danas je to drugačije. Danas u Srebrenici nemamo ni jedne zlatare, mesare. Možda mi živimo mnogo teže nego naši preci u prošlosti. Možda mi mislimo da su ljudi nekada živjeli dosta teže nego mi danas, ali ovaj grad je imao i ima svoju povijest. Svako vrijeme ima svoje breme.”

Svi su dobri ljudi, kaže fra Oršolić, dobrodošli u Srebrenicu. “Pozivam sve ljude dobre volje da slave s nama. Bog nam pokazuje kako se moramo držati jedni drugih, moramo da liječimo jedni drugima rane. Na taj način će doći mir i blagostanje na ove prostore, što nam je svima potrebno. Ako istinski izgrađujemo svoj i živote drugih ljudi, onda će doći mir. Svim katolicima i svim dobrim ljudima želim sretan Božić, sretno porođenje našeg spasitelja Isusa Krista i da živimo čisto i iskreno kao ljubljena i voljena djeca Božija.”

211 KATOLIKA PODRINJA

Fra Oršolić kaže da na području srednjeg Podrinja trenutno ima upisanih 211 katolika. Ima i onih, dodaje, koji nisu popisani. Prema fra Oršoliću, na području Srebrenice, Zvornika i Bratunca možda nema mnogo katolika, ali bitno je da se zna da katolici žive na ovom prostoru zajedno sa svojim komšijama muslimanima i pravoslavcima.

Ljubica Lončarević kaže da je velika radost dočekivati Božić u Srebrenici. “Velika je radost dočekati Božić u kolijevci fratarskoj. Želim svima mir na svijetu, da više nikada ne bude rata, da se svi volimo i poštujemo”, poručila je Ljubica. Petra iz njemačkog grada Aachena je došla u Bosnu i Hercegovinu da dočeka Božić. Dočekala ga je u Srebrenici. “Želim svim dobrim ljudima sretne praznike. Mnogo mira u svijetu, posebno u Srebrenici i ljudima koji ovdje žive. Ovo je posebno mjesto i zaista mi je drago da sam Božić dočekala u Srebrenici”, kaže Petra.

Iako mala (prema nekim podacima, u Srebrenici je tokom opsade živjelo sedam porodica), katolička zajednica pretrpjela je tokom rata gubitke. O tome svjedoči sudbina braće Ivana i Rudolfa Hrena. Ivan je poginuo 1992. godine u Srebrenici i ukopan je sa svojim saborcima. U Memorijalnom centru Potočari među hiljadama bijelih nišana može se vidjeti i jedan križ. Rudolf Hren jedan je od četverice srebreničkih katolika stradalih u genocidu, no jedini koji je ukopan u Memorijalnom centru.

Kapela sv. Marije u Srebrenici tokom rata nije uništena. Tokom rata i kasnije, po povratku u Srebrenicu i sve do smrti, o kapeli se brinuo i njene ključeve čuvao Izet Imamović, kojeg su fratri od srca zvali fra Izet. Ključevi kapelice na temeljima samostana bili su među rijetkim stvarima koje su Izet i Zekira Imamović ponijeli sa sobom bježeći iz Srebrenice u ljeto 1992. godine. U kući im je ostao novac i ostale dragocjenosti, ali ključeve kapelice i lične dokumente ponijeli su sa sobom. Osam godina živjeli su u izbjeglištvu u Tuzli. Vratili su se kući istog ljeta kada je obnovljena kapelica. Izetu su tada fra Marko Oršolić i fra Luka Markešić dali nove ključeve kapelice i kapije na ogradi oko ostataka samostana. I danas fratri pričaju o svom komšiji Izetu, izuzetno ponosni jer i vjernicima “naglašavamo tu vrednoću suživota i dijeljenja dobrog i lošeg, uspona i padova, s drugima i drugačijima.”