javnom pozivu koji je objavila Vlada SBK navedeno je da jednokratna naknada za koncesiju istražnog prostora iznosi najmanje 200 KM po hektaru, godišnja naknada za koncesiju eksploatacionog prostora najmanje 100 KM po hektaru.

Ako još bude sreće, pa se zlato i nađe, prema riječima ministra Milanovića, otvorit će se najmanja od 200 do 300 novih radnih mjesta, a ko god da bude eksploatirao rudu, to će rezultirati postotkom prosječne cijene po toni iskopane rude, a koji iznosi najmanje tri posto.

Smatra se da su Englezi u Mačkarama pored Donjeg Vakufa zlato našli tek nakon dvanaest godina od početka kopanja, a da su za samo godinu otplatili sve što su dotad uložili, a obogatili su se i lokalni kopači.

Ako se utvrdi da na lokacijama koje su sada izdate pod koncesiju postoje količine zlata dovoljne za eksploataciju, kompanije će za to morati podnijeti dodatne zahtjeve o kojima će se ponovo odlučivati. Koncesionar-istraživač se obavezao da će se pridržavati svih zakonskih propisa i standarda koji reguliraju pitanja istraživanja mineralnih sirovina, zaštite okoline, vodoprivrede, šumarstva i zaštite na radu.

 

I dok jedne tresa zlatna groznica, drugi se tresu od straha. Projekt kojeg Vlada Federacije BiH kao i Vlada SBK-a smatraju ekonomski korisnim za sve nivoe vlasti, od lokalnog do entitetskog, mještani i predstavnici Mjesne zajednice Bakovići osporavaju.

“Kakva zlatna groznica?! Nas niko nije ništa pitao”, kaže jedan mještanin Bakovića.

Sudeći po reakcijama mještana kao i predsjednika Mjesne zajednice Vlade Kuliša, može se reći da je groznica, ali ne tako zlatna, počela tresti ovo malo mjesto i prije početka istražnih radova. Oni smatraju da su koncesija, urbanistička suglasnost SBK-a, kao i odobrenje za  detaljna geološka istraživanja nadležnog Federalnog ministarstva izdati nezakonito jer projektna dokumentacija firme BBM nije u skladu s 31. članom Odluke o provedbi Prostornog plana Kantona Središnja Bosna, prema kojem se mineralne sirovine ne smiju istraživati i eksploatirati na udaljenosti manjoj od 1.000 metara zračne linije od svakog kaptiranog izvora pitke vode i da lokacija za istraživanje mora biti najmanje 500 metara zračne linije udaljena od utvrđene granice naselja i izdvojenih stambenih objekata. Kuliš nam je pokazao “situacijsku kartu” istražnog prostora na kojem se jasno vidi da se koncesiono područje nalazi odmah uz kuće mještana. Oni smatraju da će im biti ugroženo zdravlje, nanesena velika šteta za okoliš, okolna sela i samu Fojnicu, te da će se, ako rudnik krene s ponovnim radom, morati iseliti iz ovog mjesta.

“Ako ćete već raditi, odmakni se 500 metara od kuća, kako piše u Zakonu, pa da nam ne ugrozite zdravlje. Oni nisu htjeli promijeniti projektnu dokumentaciju, idu dalje i samo papire ganjaju. Da su ispoštovali Odluku, umjesto 275, ostalo bi im oko 120 hektara za istraživanje. A oni to ne žele”, tvrdi Kuliš.

MZ Bakovići trenutno priprema tužbu na rješenje Federalnog ministarstva rudarstva o davanju odobrenje za detaljna geološka istraživanja firmi BBM koja je izdata sredinom juna 2016. godine. MZ Bakovići podnijela je i nakon izdavanja urbanističke suglasnosti 2013. godine tužbu protiv Ministarstva prostornog uređenja SBK-a. Međutim, Sud je odbio tužbu i potvrdio urbanističku suglasnost 2015. godine.

“Od davanja koncesije mještani prave probleme. Oni su se žalili i podnijeli tužbu pred Kantonalnim sudom u Travniku. Međutim, Sud je odbacio njihovu tužbu i potvrdio urbanističku suglasnost koju je Ministarstvo prostornog uređenja dalo”, rekao je ministar Milanović.

Iz firme BBM potvrdili su da koncesioni i istražni prostor iznosi 275 hektara.  “Međutim, činjenica je da istražni radovi neće obuhvatiti čitav koncesioni prostor. U okviru istražnog prostora, prostori na kojima će se izvoditi istražni radovi znatno su udaljeni od najbližih objekata i kaptiranih izvora”, kažu iz ove kompanije.

Prema riječima Vlade Kuliša, u Bakovićima živi oko 400 ljudi. Usred sela nalazi se i Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba Bakovići, koji ima 125 uposlenih i 360 štićenika. Ako dođe do početka istraživanja i eksploatacije rude, sve će to biti ugroženo, smatra on. “Mi imamo i dopis Zavoda da su protiv ovog istraživanja i eksploatacije”, kaže Kuliš.

Darvin Buća Dado lokalni je ribar na rijeci Gvožđanki, koja protječe kroz selo i u koju se ulijevaju potočići iz jama sa žutim talogom. Kaže nam da su na tom dijelu rijeke i ribe žute, a kad malo kiša potrusi, rijeka bude kao Cedevita. “Sve ide u pogrešnom smjeru. Svi hoće da ugrabe ono što je priroda dala. Ne pitaju za cijenu ni za posljedice. Busamo se u prsa da imamo turizam, imamo Brusnicu, imamo Prokoško jezero, Vranicu. Nećemo to da unaprijedimo. Nego razvalimo brdo, uništimo rijeku, posiječemo šumu. Ne kažem da sve to ne treba, ali mi znamo šta to znači. Moraju se poštovati norme. Niko od radnika iz Fojnice koji su radili nekada tu u rudniku žive nije dočekao 55. godinu”, priča Dado.

Prije su ljudi radili ručno, krampom i lopatom. “A možete li misliti sad kad se gore uvale bageri i rovokopači. Sad vi zamislite kad vjetar digne sumpor koji je šuma prekrila i sada je sve to zaraslo. Gdje će s otpadnim vodama? Prije Drugog svjetskog rata ovdje je bila najveća zračna banja. Liječili se ljudi i djeca. Ovdje su bila teniska igrališta. Imali smo struju prije nego je Sarajevo imalo. Najjači doktori bili su ovdje”, priča Dado.

Prisjeća se da su se oni kao djeca na kartonima spuštali niz jalovinu koju su Englezi ostavili u centru sela. “Dolje, usred sela, bilo je brdo do nebesa, veliko kao deset kuća”, pokazuje nam Dado, a pokazao nam je i pirit s kojim su se igrali i sakupljali ga, koji je popratna ruda zlata.

“Tokom istraživanja neće se proizvoditi nikakav otpad, jedino će se kopati i ta iskopina će se odlagati na za to predviđena odlagališta. Prema tome, projektom detaljnog geološkog istraživanja zlata uključeni su samo istražni radovi, tokom kojih neće biti korištene štetne supstance, npr. određene hemikalije i sl. Prema odobrenom projektu detaljnih geoloških istraživanja zlata na lokalitetu Bakovići od Federalnog ministarstva, tretirani su svi aspekti zaštite okoliša (zaštita tla, vode, zraka, prirode itd.)”, kažu iz firme BBM.

Da bi se neko područje dalo pod koncesiju i pokrenuli istražni radovi, mjesna zajednica s općinskim vijećem dužna je po Zakonu dati suglasnost.

Vlado Kuliš tvrdi da su oni 2011. godine dali načelnu suglasnost za istraživanje o potencijalima rudnika dvjema firmama: “Au-aurum” iz Jajca i firmi “Nemetal-Komerc” iz Kiseljaka,  koje su im se prethodno obratile i organizirale javnu raspravu. Tvrde da im se kompaniji BBM nikad nije obratila, da joj nisu dali suglasnost te da su organizirali javnu raspravu 2015. godine nakon što su pribavili sve potrebne dozvole.

“Oni su dali suglasnost dvjema firmama iz Kiseljaka i Jajca, nakon toga je raspisan tender za dodjeljivanje koncesije, ali te firme nisu pobijedile na tenderu. Pobijedio je BBM. Bitno je da daju jednoj firmi suglasnost, što znači da su dali suglasnost i svakoj drugoj firmi koja se prijavi na tender. To piše i u presudi”, tvrdi ministar Milanović.

Iz kompanije BBM na ove navode kažu da se Mjesna zajednica Bakovići protivi realizaciji ovog projekta iako je 2011. dala suglasnost za istražne radove i suglasnost za raspisivanje Javnog natječaja za dodjelu koncesije za istraživanje zlata na lokalitetu Bakovići. “Želimo napomenuti da je BBM u decembru 2015. godine, iako nije imao zakonsku obavezu, izvršio javnu prezentacija detaljnih geoloških istraživanja u prostorijama MZ Bakovići“, kažu iz Firme BBM.

Kontaktirali smo i Općinu Fojnica, iz koje su nam poslali na uvid zaključke Općinskog vijeća o davanju prethodne suglasnosti za dobivanje koncesije za istraživanje zlata na lokalitetu Bakovići firmama  “Au-aurum” i “Nemetal-Komerc”. Kažu da firmi BBM nisu dali suglasnost, ali pretpostavljaju da Ministarstvo može prenijeti suglasnost na drugo privredno društvo koje pobijedi na tenderu. “Nama je bitno da se radi, ko će dobiti koncesiju za istraživanje, to Ministarstvo odlučuje”, kažu iz Općine Fojnica.

“Narod k'o narod, svugdje je isto. S narodom se može, sjedni ljudski i popričaj”, kaže Kuliš i dodaje da ovako niko ništa ne pita i da nisu stranka u postupku. “Ljudi su obolijevali od plućnih bolesti, a voće se sušilo. Ne možete imati rudnik bez prašine. Oni će vam reći da će staviti filtere. Ako je tako, što se u Zenici ne riješi problem”, kaže Kuliš.

“Đe je vađena ruda, tu ne raste ništa. Ni životinja, ni trava ne može rasti. Ni zmija, ni riba, ni puž. Topionica je tu bila”, prisjeća se jedan od mještana.

Na pitanje da li vjeruju da će dobiti bitku, Kuliš kaže: “Mi da ne vjerujemo ne bismo bili ovako istrajni.  Neka se odmaknu. A najbolje bi bilo nikako, i da se okrenemo poljoprivredi, turizmu, obnovljivim izvorima, vjetrenjačama”, zaključio je Kuliš.