U 10 sati i 55 minuta u sarajevskom naselju Ali-pašino Polje granata ispaljena s položaja Vojske RS-a ubila je učiteljicu i troje učenika. Učiteljica Fatima Gunić i njeni đaci Vedad Mujkanović (1984) i Adis Mujala (1984) poginuli su u improviziranoj učionici u OŠ “Prvi maj” na času bosanskog jezika. Njihova posljednja lekcija bila je Zlatna kantica.
 i Adis Mujala (1984) poginuli su u improviziranoj učionici u OŠ “Prvi maj” na času bosanskog jezika. Njihova posljednja lekcija bila je <em>Zlatna kantica</em>. Ispred ulaza u učionicu poginuo je učenik Feđa Salkić (1986).</p>
<p>Na 20. godišnjicu od pogibije učiteljice Fatime Gunić i trojice učenika u školi otvorena je “Soba sjećanja”, u kojoj su izloženi razni predmeti, odjeća i novinski članci koji podsjećaju na dan kada je eksplozija granate ugasila njihove živote.</p>
<p>Kao i svaki razred, i III-4 je imao svoje priče. Oni koji su poznavali učiteljicu Fatimu Gunić kažu da je bila veoma lijepa i uvijek uređena. Imala je smeđu, valovitu kosu i svijetle oči. Bila je blage naravi. Imala je lijep i blag glas.</p>
<p>“Znalo se kad se treba raditi, a kad se nešto može pretočiti u igru”.</p>
<p>“Svi smo voljeli našu učiteljicu.” “Gledajući s ove distance, shvatam da je ogromna snaga uložena u nas, da se animiramo, da ne budemo pasivni”, kažu bivši učenici učiteljice Fatime Gunić.</p>
<p>Za ubijenog Adisa Mujalu njegovi vršnjaci iz III-4 razreda kažu da je bio radoznao dječak, razigran, veseo i pomalo nestašan. Bio je omiljen u razredu. Njegov drug iz klupe kaže da je mnogo volio fudbal i da je najčešće branio.</p>
<p>Za rahmetli Vedada Mujkanovića tvrde da je bio veoma miran, tih i povučen dječak. A zatim se desio 9. novembar 1993. godine…</p>
<p>Učiteljica Fatima Gunić rođena je 3. novembra 1949. godine u Prijedoru. Osnovnu i učiteljsku školu završila je u svom rodnom gradu. Pedagošku akademiju završila je 1976. godine u Banjoj Luci.</p>
<p>U školi “Prvi maj”, koja sada nosi njeno ime, radila je kao nastavnik razredne nastave od 9. oktobra 1980. do 31. augusta 1981. godine, a zatim ponovo od 7. septembra 1988. godine do svoje tragične smrti. Voljela je svoj poziv i obavljala ga je znalački savjesno i odgovorno.</p>
<p>Posljednju godinu provela je radeći u ratnim uvjetima, prelazeći s punkta na punkt, iz podruma u podrum, radeći s ljubavlju s učenicima dok su sjedili uplašeni sa sveskom na koljenima u nekom uglu improvizirane učionice bez table, stolova itd.</p>
<p>Devetog novembra 1993, srušen je i Stari most u Mostaru. Tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu most je djelomično oštećen od strane srpskih snaga i JNA. Dana 9. novembra 1993. HVO je srušio Stari most kao dio kampanje granatiranja i terorisanja Mostara. Dan ranije, 8. novembra 1993. HVO je započeo sa kampanjom rušenja mosta ispaljujući na desetine projektila u njegov luk i kule što je okončano 9. novembra 1993., njegovim konačnim rušenjem.</p>
<p>Stari most je rekonstruiran i potpuno obnovljen 2004. a jula 2005. godine, most je uvršten na listu UNESCO-vih zaštićenih spomenika kulture.</p>
<p>Mostar i Stari most često su prva asocijacija na Bosnu i Hercegovinu ljudima izvana. Rijetki su primjeri da je neki most u tolikoj mjeri odredio razvitak i sudbinu grada. Iako su manje naseobine na mjestu današnjeg Mostara postojale i prije, nastanak mosta i razvoj grada preklapaju se sa zlatnim periodom osmanske vladavine.</p>
<p>Najstariji podatak koji govori o postojanju Mostara jeste iz 1468./69., kada je evidentirano postojanje trga i nahije pod imenom<em> Köprü Hisar </em>(Most pored tvrđave). Osmanska vlast, koja je u postojećim tvrđavama na ovim prostorima vidjela vojno-strateški značaj, dala je sredstva za njihovu popravku te izgradnju mosta koji će spajati dvije obale Neretve. Ovaj most služit će svrsi sve do 1566. godine, kada će pri popravci tvrđave biti zamijenjen novim kamenim mostom.</p>
<p>Most koji poznajemo u današnjoj formi građen je po zamisli mimara Hajredina, učenika najslavnijeg osmanskog arhitekte svih vremena mimara Sinana. Na njegovoj gradnji radili su dubrovački majstori i članovi tvrđavskih posada Mostara i Blagaja. Tokom restauracije sagrađeni su i bedemi i nove kule. S namjerom da se tvrđavskoj posadi osigura hrana, s Porte dolazi naređenje da se u blizini sagradi trg i uspostavi sedmični pijačni dan. To je dovelo do stvaranja urbanog naselja.</p>
<p>Karakteristično za osmansku gradnju jeste fizička razdvojenost stambenog od trgovačkog dijela grada. Mahale u kojima je stanovništvo živjelo imale su jedinstveno uređenje na čijem su čelu bili mahalski upravitelj ili kethoda (ćehaja), mutevelija džamije te njeni najugledniji stanovnici. Ovo tijelo činilo je sponu između mahale i gradske uprave. Mostar je do kraja 16. stoljeća izrastao u regionalni centar cijelog Hercegovačkog sandžaka.</p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.
