Propusti ili zloupotrebe koje su pojedinci činili u prethodnom periodu vješto su korišteni da se pokuša demonizirati cijela jedna politika. A posebno bi bilo zanimljivo napraviti analizu kako to da je najglasniji u online napadima na prethodnu vlast čovjek koji je u Sarajevu bio njen glavni protagonist, do prije godinu prva violina izvršne vlasti, a danas skupštinski vođa

Piše: Elvir RESIĆ

Aktuelna vlast u Kantonu Sarajevo, sastavljena od šest-sedam političkih grupica, od kojih su neke skupljene pred posljednje izbore, a neke su već u fazi raspadanja, za sebe samu voli kazati da je to potpuno nova, drugačija, do sada neviđena politička pojava na ovim prostorima, sarajevskim. Nakon pola godine njene vladavine Sarajevom, nemamo kud nego se složiti da nešto slično na političkoj sceni nismo vidjeli. U političku praksu uveli su neke nove “principe i mjere”, što u svojim čestim medijskim istupima bez izuzetka naglašavaju. Teško će biti sve to nabrajati, kažu da ih ima na stotine, ali red je osvrnuti se na neke od njih.

Krenimo redom. Čim su se okupili, prije nego što su zvanično uspostavili skupštinsku većinu i formirali izvršnu vlast, trenutni sarajevski vladari počeli su najavljivati da će na najodgovornije pozicije postavljati eksperte (a ekspert je neko ko je stručan u svom poslu i pritom iza sebe ima stručno iskustvo, reference i dobre rezultate). Međutim, na probleme s ekspertima naišli su na samom početku pa za najvažnije pozicije, one ministarske, nisu pronašli nijednog. Ima, doduše, u aktuelnoj vladi pokoji ministar s redovno završenim fakultetom, ali eksperata koji su u svijetu struke prepoznatljivi i dokazani ni na vidiku. Kako je “preuzimanje odgovornosti” (kako njihovi glasnogovornici tepaju smjenjivanju tuđih i postavljanju svojih kadrova) ulazilo u dubinu i širinu sistema, teško im je bilo pronaći čak i one koji barem ispunjavaju uvjete za rukovodeće pozicije pa su po direktore išli u druge kantone i entitete. Kako ni ondje nisu našli one koji bi odgovarali postavljenim principima, na direktorska mjesta imenovali su, najblaže rečeno, prosječne. Poražavajuće je da sedam koalicionih partnera nije bilo u stanju naći, recimo, harizmatične menadžere ili provjerene eksperte barem za čelne pozicije u VIK-u ili GRAS-u, preduzećima koja imaju na hiljade radnika, stotine hiljada korisnika i mnoštvo problema.

Vladajuća bratija pokazuje i izrazito visok stepen neprincipijelnosti. Iako su se deklarativno i na sva zvona zalagali za princip po kojem stranačka pripadnost neće biti važna, maske su popadale već na prvim sjednicama Skupštine. Usvajali su potanke izvještaje preduzeća i ustanova kojima su upravljali kadrovi SBB-a, a “obarali” izvještaje firmi koje su vodili pripadnici mrske im SDA, bez obzira na rezultate. Primjera radi, da ne širimo dalje, vladajuća koalicija prihvata izvještaj o radu Opće bolnice, čije ljekare i tehničare ovih dana hapse zbog “potkivanja”, a obara izvještaj Kliničkog centra, koji se danas može svrstati u jedan od najuređenijih sistema u cijeloj državi.

Ono po čemu će ova vlast zasigurno biti upamćena jeste i prebacivanje težišta djelovanja izvršne i zakonodavne vlasti sa zakona i sistema na polje društvenih mreža. “Strateške poduhvate” nova vlast razabira po tviterima i fejzbucima, skupljajući lajkove i komentare, umjesto u institucijama koje su za to zakonom previđene. Za sarajevske vlastodršce, primjerice, uopće nije važno šta kaže Ustavni sud nego koliko su lajkova za objavu dobili od svojih sljedbenika, uglavnom “eksperata”.

Šestorci treba čestitati što je u silnoj želji za osvetom ukazala i na zloupotrebe koje su činili pojedini kadrovi SDA (iako je to SDA sama ranije trebala učiniti), ali su i o tome zatrpavali društvene mreže prije nego su odgovornost tražili kroz institucije sistema. Prirodno bi bilo da vlast, kada uoči da neki sarajevski privrednik ne plaća vodu koju potroši ili odvoz smeća plaća manje nego što bi trebao, takav slučaj rješava pravnim putem, na sudu, kao u svakoj normalnoj zemlji, a ne na internetu, kroz portale i statuse. Propusti ili zloupotrebe koje su pojedinci činili u prethodnom periodu vješto su korišteni da se pokuša demonizirati cijela jedna politika. A posebno bi bilo zanimljivo napraviti analizu, nekom drugom prilikom svakako, kako to da je najglasniji u online napadima na prethodnu vlast čovjek koji je u Sarajevu bio njen glavni protagonist, do prije godinu prva violina izvršne vlasti, a danas skupštinski vođa.

Sarajevska aktuelna vlast, uporedo s izgradnjom paralelnog sistema i sataniziranjem svakoga ko ne misli kao oni ima još jednu agendu, koju bezuspješno želi prikriti, a to je kontinuirano i sistemsko nastojanje da se sarajevsko sjećanje na blisku prošlost izmijeni, da se zamagli i iskrivi. Današnji je premijer, doduše, ideološke smjernice najavio još krajem godine prilikom izlaganja ekspozea, najavljujući borbu za povratak “sarajevskog duha”. Nije tada objasnio šta to znači, ali se iz političkog djelovanja vladajuće strukture u proteklih pola godine jasno vidi o kakvim je namjerama riječ. Dok predsjednik Naše stranke s negatorima genocida i rušiteljima države traži “najmanji zajednički imenitelj” o našoj prošlosti i karakteru rata, za to vrijeme njegovi puleni u Vladi i Skupštini KS na dnevni red stavljaju inicijative za izmjene naziva ulica, perfidno pokušavajući časnoj odbrani Sarajlija od agresije prišiti obilježja fašizma. U isto vrijeme dok sarajevski premijer s gradonačelnikom Banje Luke briše tragove prošlosti, vladajuća većina podržava istu tu Banju Luku – u kojoj se ni kamen temeljac za obnovu porušene Ferhadije nije mogao postaviti bez žrtava – u kandidaturi za evropsku prijestolnicu kulture.

Ako bi sve trebalo uprostiti, rekli bismo da je aktuelna vlast do sada najviše vremena protraćila upravo na realizaciji dviju strategija, prvo je zamagljivanje historijskih činjenica o odbrani Sarajeva, a drugo je optuživanje bošnjačke nacionalne politike za sve što je ikad u Sarajevu urađeno kako ne treba. To je vjerovatno razlog zbog kojeg šestorka-sedmorka nije imala dovoljno vremena da radi konkretne, vidljive i opipljive stvari, da realizira projekte od kojih će građani Kantona Sarajevo imati korist. Građevinskih radova gotovo da i nema, osim onih koje realiziraju općine, a rješavanje najkrupnijih pitanja u oblasti komunalne privrede i saobraćajne infrastrukture još je na čekanju. A osim vremena, za ozbiljne projekte potrebni su i eksperti.

Na koncu, rad svake vlasti vrednovat će se prema onome šta je u njenom mandatu izgrađeno i koliko je krupnih problema riješeno, a objave na društvenim mrežama, komentari i lajkovi brzo će biti zaboravljeni.