Zanimljiv je podatak da će centar Sarajeva početi koristiti sijalicu tek pet godina poslije Semizovca. Sve do pojave sijalice Sarajevo je bilo osvijetljeno petrolejskim rasvjetama, koje su uglavnom palili lokalni vatrogasci, a smatra se da se u to vrijeme u centru grada nalazilo 188 uličnih petrolejskih lampi. Godina 1895. važna je, izuzmemo li sijalicu, i po tome što je prvog dana maja glavni grad naše države dobio i električni tramvaj

Spomenik prvoj sijalici u dvorištu OŠ "Porodice ef. Ramić"

OŠ “Porodice ef. Ramić" u Semizovcu

Ekrem Piknjač

Semizovac je malo naseljeno mjesto smješteno u sarajevskoj općini Vogošća. Nastalo je za vrijeme austrougarske vladavine i trenutno broji oko hiljadu stanovnika, a prvi pisani podaci o Semizovcu datiraju još iz 1867. godine. Njegovo jezgro čine osnovna škola, dom zdravlja s apotekom, te nekoliko trgovačkih, zanatskih i ugostiteljskih objekata. Geografski je smješteno na vrlo važnom području s obzirom na to da se u ovom mjestu račvaju putevi za Sarajevo, Zenicu i Tuzlu.

Iako na prvi pogled Semizovac djeluje kao obična prigradska varoš koja nema neki historijski značaj, bitno je istaći da je ovo vogošćansko naselje svjetski poznato kao prvo mjesto u Evropi koje je dobilo sijalicu. Prva sijalica u našoj državi, a ujedno i u Evropi, zasijala je upravo u Semizovcu 1890. godine, a jedini grad koji je prije Semizovca u svijetu osvijetljen električnom žaruljom bio je New York 1881. godine.

Zanimljiv je podatak da će centar Sarajeva početi koristiti sijalicu tek pet godina poslije Semizovca. Sve do pojave sijalice Sarajevo je bilo osvijetljeno petrolejskim rasvjetama koje su uglavnom palili lokalni vatrogasci, a smatra se da se u to vrijeme u centru grada nalazilo 188 uličnih petrolejskih lampi. Godina 1895. važna je, izuzmemo li sijalicu, i po tome što je prvog dana maja glavni grad naše države dobio električni tramvaj.

RUDA MANGANA U ČEVLJANOVIĆIMA BILA SUDBONOSNA ZA SEMIZOVAC

Ključni razlog zašto je Semizovac dobio sijalicu jeste taj što su se u ovom mjestu nalazili objekti u kojima se vršila tzv. separacija rude. Čevljanovići, selo nadomak Sarajeva, u prošlosti je bilo izuzetno bogato rudom mangana koja se prečišćavala upravo u Semizovcu.

Ekrem Piknjač, starosjedilac i umirovljeni učitelj semizovačke OŠ “Porodice ef. Ramić”, o načinu dolaska sijalice u Semizovac kaže: “Za sve one koji ne znaju, Čevljanovići su selo u općini Ilijaš koje se nalazi u neposrednoj blizini Semizovca, a danas je najpoznatije po koridi koja se svake godine održava na Čevljanskom polju. U prošlosti je ovo mjesto bilo poznato po rudi mangana, koja je bila izuzetno važna sirovina za gotovo sve industrijske procese u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, a u Semizovcu su se, zbog izuzetno povoljnog geografskog položaja i dobre cestovne i željezničke povezanosti, nalazili objekti u kojima se rafinirao mangan. Kako bi se radnicima osvijetlile radne površine i kako bi im se maksimalno olakšao težak fizički rad, Semizovac je dobio sijalicu pred sami kraj 19. stoljeća. Dakle, važno je naglasiti da nama Monarhija nije dala sijalicu zato što nas voli, dala nam je prvenstveno zato što joj je trebala čista ruda. Isto tako, nagađalo se da su Čevljanovići bili izuzetno bogati i rudom žive, što je zasigurno bio dodatni motiv da Austrijanci i Ugari ulažu u ovaj kraj”, objasnio je Piknjač.

U dvorištu OŠ “Porodice ef. Ramić” danas se nalazi spomenik posvećen prvoj sijalici. Ovaj spomen-park zvanično je otvoren 19. juna 2006. godine, a sama građevina ima izgled električnog kola na čijem se vrhu nalazi sijalica ispod koje stoji ploča u koju su ugravirane godine instaliranja sijalice u New York i Semizovac.

O izgradnji ovog spomen-obilježja Ekrem Piknjač kaže: “Godine 2006. u dvorištu škole za koju sam vezan od 1954. godine izgrađen je spomenik u čast prve sijalice u Evropi. Priča se da se određeni broj objekata u kojima se obrađivala ruda nalazio na jednom dijelu dvorišta današnje škole, pa je to jedan od razloga zašto se baš u njenom krugu napravio ovaj mali spomen-park. Usput, tadašnja uprava škole na čelu s direktorom Rasimom Suljagićem bila je glavni pokretač ove inicijative, pa je nekako i prirodno da se u školskom dvorištu sagradi spomenik. U tom periodu bila je aktuelna i priča o promjeni naziva škole iz ‘Porodice ef. Ramić’ u OŠ ‘Prva sijalica’, pa je možda izgradnja ovog objekta bila popratna aktivnost u sklopu te kampanje. Nažalost, dok sam radio kao prosvjetni radnik, nisam bio u mogućnosti u okviru nekog predmeta govoriti djeci o sijalici, iako sam želio, jer to nije bilo predviđeno nastavnim planom i programom. Iskreno se nadam da će doći do promjene po tom pitanju i da će ova historijska priča postati dio udžbenika.”

Osim što postoje provjerljivi historijski dokumenti koji svjedoče o načinu pojavljivanja električne sijalice u Semizovcu, lokalno stanovništvo s vremenom je počelo historijsku građu “obogaćivati” informacijama koje nisu u potpunosti ili nikako tačne. Jedna od takvih priča jeste zasigurno i ona o tobožnjem odsjedanju Nikole Tesle, jednog od najvećih inovatora svih vremena i izumitelja naizmjenične struje, u jednom semizovačkom konačištu čijem je vlasniku ponudio “nešto što niko prije nije imao”. Također, u ovom malom mjestu pripovijedalo se i o tome da je Nikola Tesla rođen u Semizovcu, te da se sijalicom nastojao odužiti rodnom kraju.

SEMIZOVAČKA KOTLINA IZVOR ZANIMLJIVIH PRIČA

Ekrem Piknjač kaže kako su ljudi još dok je bio mladić dolazili u Semizovac na kupanje u rijeci Bosni, koja je u to vrijeme bila čista i koju su koristili čak i za piće.

“Sjećam se kao dijete, a i ja sam to isto radio nešto kasnije, da su ljudi iz okolnih mjesta rado dolazili u Semizovac kako bi se kupali u rijeci Bosni. Pošto je ljudima ovih prostora relativno daleko Neum, a samim time im nije stalno omogućen odlazak na more tokom ljetnih vrelina, u prošlosti su dolazili u Semizovac kako bi se rashladili u Bosni. Čak su kasnije zbijali šale ‘da idu u Semizburg na more’. Ovo Semizburg nastalo je po ugledu na velike evropske metropole kao što su Hamburg, Freiburg, Strasbourg i sl. Od mosta u naselju Svrake pa sve do Kadinog vira obala je bila popločana, te su nam te ploče služile kao svojevrsna plaža na kojoj bismo se sunčali. Sjećam se dobro da su se u to vrijeme na Bosni u semizovačkom rejonu nalazile tri velike vodenice koje su služile za proizvodnju brašna. Zbog ljudske nemarnosti, danas je rijeka Bosna poprilično zagađena i apelujem na sve nadležne da pooštre kaznene mjere za sve one koji zagađuju naša prirodna bogatstva”, naglašava Piknjač.

Osim kupanja u rijeci Bosni, Ekrem Piknjač se prisjeća i usmenih predaja o navodnom prahistorijskom postojanju jezera i mora u Semizovcu.

“U narodu se priča da je na prostoru Semizovca nekad davno postojalo jezero koje je nestalo tako što se potkopavala zemlja na mjestu današnjeg Kadinog vira u rijeci Bosni, pri čemu se stvarao usjek. Prema nekom logičnom slijedu događaja, kroz taj usjek voda je oticala i s vremenom je jezero potpuno isušeno. Možda je još interesantnija priča o tome kako su se na rovanjskoj stijeni iznad Semizovca nalazile halke koje su služile za privezivanje brodova za obalu. Taj nalaz ukazuje na moguće prahistorijsko postojanje ogromne vodene površine u semizovačkoj kotlini. Kako se priča, prostor se najprije pretvorio u veliku kaljužu, zatim se s vremenom isušio, a na kraju su ga počeli naseljavati ljudi, i na taj način je nastao Semizovac. Semizovac je malo mjesto, ali je izvor dosta zanimljivih priča”, zaključuje Ekrem Piknjač.